Oskar Davičo

Biografija

Oskar Davičo je bio srpski pjesnik, romanopisac, esejist i scenarist. Rođen je 18. januara 1909. godine u Šapcu, a umro je 30. septembra 1989. godine u Beogradu. Bio je najmlađi pjesnik u nadrealističkom krugu. Svrstava se u red najtalentovanijih, najplodnijih i najuticajnijih srpskih pisaca.

Kao pjesnik Davičo se javio dosta rano. Prvu pjesmu objavio je dok je pohađao gimnaziju. Njegova ljubavna lirika lišena je sentimentalnosti i metafizičkih implikacija. Ljubavna poezija mu je čulna i erotska.

Školovao se u Šapcu, Beogradu i Parizu, a fakultetsku diplomu je stekao iz francuskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Bio je zaposlen kao srednjoškolski nastavnik u Šibeniku, Beogradu i Bihaću.

Lični život

Oskar Davičo je rođen 1909. godine u činovničkoj porodici jevrejskog porijekla. Otac mu je bio knjigovođa i socijalista, a majka lijepa, tiha i brižna domaćica. Fundamentalno obrazovanje stekao je u rodnom gradu.

Kao đak u osnovnoj školi volio je da gleda filmove, čita narodne junačke pjesme, a i sam je počeo da piše stihove. Prvi njegove napisane pjesme do danas nisu sačuvane. Pohađao je Prvu mušku gimnaziju u Beogradu.

Davičo je 1926. godine, otišao u Pariz, gde je započeo studije romanistike na Sorboni. Otac ga je finansirao novcem koji je bio dovoljan samo za dva mjeseca. Stoga je u Parizu radio kao kelner, nosač, sparing-partner u bokserskoj školi, priučeni šuster i slično. Posjećivao je mitinge Komunističke partije Francuske. Na fakultetu tokom dvije godine provedene u Parizu, nije položio nijedan ispit, pa se zbog toga vratio u Beograd.

Kada se vratio u Beograd upisao se na studije Filozofskog fakulteta. Nakon stečene diplome iz francuskog jezika i književnosti, 1930. godine, zaposlio se kao nastavnik srednje škole u Šibeniku gdje je predavao francuski jezik i jugoslovenske književnosti.

Prvi čas je održao u osmom razredu, u kome su samo rijetki učenici bili mlađi od njega. Sprijateljio se sa svojim učenicima. Poslije tri mjeseca rada u Šibeniku dobio je mjesto honorarnog nastavnika u Prvoj beogradskoj gimnaziji. Profesorsko mjesto u Bihaću dobio je 1931. godine.

Vodio je aktivan politički život kao član KPJ. Izabran je za sekretara MK KPJ u Bihaću. Godine 1932. godine je uhapšen. Osuđen je na pet godina zatvorske kazne od strane Suda za zaštitu države. Zatvorsku kaznu je služio u KPD Sremska Mitrovica. U zatvoru je napisao roman „Djetinjstvo“, koji nije u potpunosti završen.

U periodu između 1938. godine i Drugog svjetskog rata živio je na relaciji Zagreb – Beograd. Kada je 1940. godine u časopisu „Pečat“ objavio neka od svojih dijela, lišen je članstva KPJ.

Na početku Drugog svjetskog rata zadesio se u Splitu. Zbog ilegalnog rada najprije je interniran na ostrvo Korčula, a zatim u zatvor u Italiji. Godine 1943. pobjegao je iz zatvora i iz Italije se vratio u svoju zemlju, kada je stupio redovima Prve proleterske divizije, u kojim  ostaje do kraja rata.

Od 1945. radio je kao novinar za Tanjug, a potom je prešao u „Borbu“ i „Glas“. Kao dopisnik je izvještavao sa suđenja u Nirnbergu i Grčkoj kada je pratio Markosove partizane. Sve svoje doživljaje iz Grčke opisao je u Knjizi „Među Markosovim partizanima“.

Nakon toga napustio je novinarsku karijeru i posvetio se književnoj karijeri. Na časopisu „Nova misao“ radio je kao jedan od urednika. Radio je na osnivanju novina „Delo“, čiji je bio i urednik. Osamdesetih godina prošlog vijeka u Sarajevu je najprije osnovao, a zatim uređivao časopis „Dalje“.

Oskar Davičo je umro u Beogradu, 1989. godine. Sahranjen je u Aleji zaslužnih velikana na Novom groblju u Beogradu.

Književna karijera

Davičo je jako rano počeo da piše i objavljuje pjesme. Prvu pjesmu objavio je dok je pohađao gimnaziju, 1925. godine. Dvije knjižice pjesama i poetskih tekstova „Tragovi“ i „Četiri strane svijeta i tako dalje“, pjesma u prozi „Anatomija“ i brošura „Položaj nadrealizma u društvenom procesu“ svrstavaju se u njegova nadrealistička izdanja. U početnom pjesničkom radu istraživao je mogućnosti pjesničkog izraza.

Po mnogim kritičarima najpotpunija izraz dostigao je u socijalnoj fazi svog pjesništva. Knjiga „Pjesme“ objavljena je 1938. godine kada je pozitivno prihvaćena od strane kritike i čitalačke publike.

Stvarao je osobenu socijalnu poeziju, krcatu humorom, maštovitim slikama, erotikom i igrama riječi. Kroz pet ciklusa i isto toliko pjevanja predstavio je svojevrsnu autobiografiju, lirska traganja od djetinjstva, poraza mladosti do ličnih otkrića pravih životnih vrijednosti, ljubavi i revolucije, u koje pjesnik bezuslovno vjeruje.

Prvi ciklus „Djetinjstvo“ sastoji se od šesnaest kratkih pjesama obojene humorom i ironijom, pisane u slobodnom stihu. Sljedeće dvije pjesničke zbirke se nadovezuju na prvu. Svaka od njih razvija dvije osnovne teme, ljubav i revolucija.

U ljubavnoj lirici Davičo je lišen sentimentalnosti. Njegova ljubavna poezija je erotska i čulna. Svi moralni i socijalni aspekti padaju pred ženom i ženskošću. Za vrhunac poezije čula pjesnik uzima hranu.

Zbirka „Višnja za zidom“ nastala je između 1937. i 1950. godine. Poezija ove zbirke je rodoljubiva, slobodarska i revolucionarno-socijalna.

Godine 1951. izabran za dopisnog člana Jugoslovenske akademije nauka i umjetnosti. U istoj godini objavio je knjigu „Poezija i otpori“, kao raspravu i nagoveštaj novih shvatanja literarnog rada i njegove uloge u socijalističkom društvu.

Revolucionarna poema „Zrenjanin“ predstavlja život i smrt narodnog heroja Žarka Zrenjanina. Pisana je u nadrealističkom izrazu, herojsko-patetičnog tona.

Neke od knjiga poezije koje je Davičo objavio su: „Nenastanjene oči“ (1954. godine), „Flora“ (1955. godine), „Kairos“ (1959. godine), „Tropi“ (1959. godine), „Trg M“ (1968. godine), „Tijelo tijelu“ (1975. godine) i druge. U ovim knjigama javljaju se segmenti lirike socijalnog perioda, ali je lišena lakoće izraza, naglašene auditivnosti i brzine stiha. Prije svega spada u poeziju slika, te zbog svoje težine nije bila naročito prihvaćena od čitalačke publike, a isto tako ni od kritike.

Kao prozni pisac objavio je ratni dnevnik „Sa Markosovim partizanima“ (1947. godine). Godine 1984. objavio je zbirku pripovijetki „Nježne priče“. Pisao je putopisnu, esejističku i polemičku prozu. Njegov se literarni opus sastoji od ukupno deset romana koji, pored poezije, spadaju u najznačajniji red njegovog stvaralaštva. Romani u kojima je oslikao revolucionarni pokret između dva svjetska rata su: „Ćutnje“ (1963. godine), „Gladi“ (1963. godine), „Tajne“ (1964. godine) i „Bjekstva“ (1966. godine).

„Pjesma“ je naslov prvog i najboljeg njegovog romana. U njemu se međusobno sukobljavaju revolucija i ljubav. Davičo je dosta istraživao i eksperimentisao tokom pisanja romana. Kroz fabulu romana iznosi ne samo ono što se stvarno odigravalo, nego i sve što bi se moglo odigravati da su sudbine junaka išle u nekim drugim smjerovima.

Oskar Davičo prevodio je djela stranih autora na srpski jezik, pa je tako sa njemačkog preveo: Tomas Man, „Budenbrokovi“, zajedno sa Ognjenom Pricom, (1939. godine). Sa ruskog je preveo: Nikolaj Nikolajevič Mihajlov, „Prirodna bogatstva Sovjetske unije“, zajedno sa D. Klepacom, (1940. godine); Mihail Šolohov, „Uzorana ledina“ (1968. godine); Bela Ahmadulina, „Groznica“ (1968. godine); Jevgenij Aleksandrovič Jevtušenko, „Izabrane pjesme“, zajedno sa grupom autora, (1973. godine).

Djela Oskara Daviča su prevedena na više stranih jezika: albanski, arapski, bugarski, češki, engleski, esperanto, francuski, holandski, mađarski, nemački, poljski, rumunski, ruski, slovački, slovenački, italijanski i turski.

Ponekad je Davičo objavljivao djela pod pseudonimom, kao što su: O. Davidović, S. Kovačić, S. Nikolić i Vlada Barbulović.

Nagrade i odlikovanja

Za svoj književni rad Oskar Davičo dobio je veliki broj nagrada i odlikovanja:

• Nagrada Ministarstva prosvjete Narodne republike Srbije, za pjesmu „Spomen na tamnovanje Svetozara Markovića“ (1947. godine)
• Nagrada Komiteta za kulturu i umjetnost Vlade FNRJ, za knjigu „Među Markosovim partizanima“ (1948. godine)
• Nagrada Vlade FNRJ, za poemu „Zrenjanin“ (1948. godine)
• Nagrada Saveza književnika, za roman „Pjesma“ (1952. godine)
• Oktobarska nagrada grada Beograda, za roman „Radni naslov beskraja“ (1958. godine)
• Zmajeva nagrada, za cjelokupno pjesničko djelo (1959. godine)
• NIN-ova nagrada za najbolji roman godine, trostruki laureat: za roman „Beton i svici“ (1956. godine), za roman „Gladi“ (1963. godine) i za roman „Tajne“ (1963. godine)
• Sedmojulska nagrada, za životno djelo (1970. godine)
• Nagrada AVNOJ-a, za pjesnički ubjedljivo i originalno djelo (1970. godine)
• Nagrada Branko Miljković, za „Pročitani jezik“ (1972. godine)
• Vjesnikova književna nagrada „Ivan Goran Kovačić“, za knjigu eseja „Rituali umiranja jezika“ (1976. godine)
• Nagrada „Aleksa Šantić“, za zbirku „Tijelo tijelu“ (1976. godine)
• Disova nagrada, za trajni doprinos pjesništvu na srpskom jeziku (1972. godine)
• Njegoševa nagrada, za knjigu poezije „Riječi na djelu“ (1978. godine)
• Nagrada željezare Sisak, za zbirku pripovijedaka „Nježne priče“ (1985. godine)
• Goranov vijenac, za zbirku pjesama „Svetlaci neslični sebi“ (1987. godine)
• Plaketa „Risto Ratković“, za životno djelo (1989. godine)
• Odlikovan je Ordenom junaka socijalističkog rada (17. januara 1979. godine) i Ordenom zasluga za narod sa zlatnim vijencom (povodom šezdesetogodišnjice života), a nosilac je i partizanske spomenice 1941. godine

Godine 1998. ustanovljena je književna nagrada „Oskar Davičo“ od strane dnevnika „Borba“. Nagrada se dodjeljuje za najbolju knjigu prvi put objavljenu za prethodnu godinu, a obuhvaćeni su svi žanrovi. Zadnji put nagrada je uručena 2003. godine, a prethodno je dodjeljivana svake godine 19. februara.

Bibliografija

Poezija:

• „Tragovi“ (1928. godine)
• „Četiri strane svijeta i tako dalje“ (1930. godine)
• „Anatomija“ (1930. godine)
• „Pjesme“ – „Djetinjstvo“, „Mladost“, „Brodolom“, „Ljubav“, „Nemir“ (1938. godine)
• „Zrenjanin“ (1949. godine)
• „Višnja za zidom“ (1950. godine)
• „Hana“ (1951. godine)
• „Čovjekov čovjek“ (1953. godine)
• „Nastanjene oči“ (1954. godine)
• „Flora“ (1955. godine)
• „Kairos“ (1959. godine)
• „Tropi“ (1959. godine)
• „Snimci“ (1963. godine)
• „Trg Em“ (1968. godine)
• „Pročitani jezik“ (1972. godine)
• „Strip stop“ (sa Predragom Neškovićem, 1973. godine)
• „Tijelo tijelu“ (1975. godine)
• „Vjeverice-leptiri ili nadopis obojenog žbunja“ (1976. godine)
• „Riječi na djelu“ (1977. godine)
• „Misterija dana“ (1979. godine)
• „Trema smrti“ (1982. godine)
• „Gladni stoliv“ (1983. godine)
• „Đačka sveska sjećanja“ (1985. godine)
• „Mali oglasi smrti“ (1986. godine)
• „Dvojezična noć“ (1987. godine)
• „Mitološki zvjerinjak smrti“ (1987. godine)
• „Svetlaci neslični sebi“ (1987. godine)
• „Pjesmice: a diftong se obesio“ (1988. godine)
• „Ridaji nad sudbinom u magli“ (1988. godine)
• „Prva ruka“ (posthumno, 1999. godine)
• „Djetinjstvo i druge pjesme“ (posthumno, 2006. godine)
• „Krov oluje“ (posthumno, povodom stogodišnjice rođenja, 2008. godine)

Romani:

• „Pjesma“ (1952. godine)
• „Beton i svici“ (1955. godine)
• „Radni naslov beskraja“ (1958. godine)
• „Generalbas“ (1962. godine)
• „Ćutnje“ (1963. godine)
• „Gladi“ (1963. godine)
• „Tajne“ (1964. godine)
• „Bjekstva“ (1966. godine)
• „Zavičaji“ (1971. godine)
• „Gospodar zaborava“ (1980. godine)

Memoari:

• „Po zanimanju samoubica“ (1988. godine)
• Eseji i književno-kritički tekstovi:
• „Položaj nadrealizma u društvenom procesu“ (1932. godine)
• „Poezija i otpori“ (1952. godine)
• „Prije podne“ (1960. godine)
• „Notes“ (1969. godine)
• „Pristojnosti“ (1969. godine)
• „Novine nevino“ (1969. godine)
• „Poezija, otpori i neotpori“ (1969. godine)
• „Rituali umiranja jezika“ (1971. godine)
• „Pod-tekst“ (1979. godine)
• „Pod-sećanja“ (1981. godine)

Kratka proza:

• „Nježne priče“ (1984. godine)

Putopisi:

• „Među Markosovim partizanima“ (1947. godine)
• „Crno na bijelo“ (1962. godine)

Polemike:

• „Procesi“ (1983. godine)
• „Polemika i dalje“ (1986. godine)

Drame:

• „Ljubav u četiri usne“ (1956. godine)
• „Mesije Mesijah oh“ (1986. godine)

Filmski scenario:

• „Majka Katina“ (1947. godine)
• „Do pobjede“ (1948. godine)
• „Dječak Mita“ (1950. godine)
• „Posljednji dan“ (1951. godine)