Vladimir Štimac

Kratke informacije

Ime i prezimeVladimir Štimac
Datum rođenja25. avgust 1987.
Mesto rođenjaBeograd
DržavaSrbija
PrebivališteAnkara
ZanimanjeKošarkaš
PozicijaCentar
Visina211 cm
Težina116 kg

Biografija

Vladimir Štimac je srpski profesionalni košarkaš koji trenutno (april 2019. godine) nastupa na poziciji centra u turskom klubu Turk Telekom. Rođen je 25. avgusta 1987. godine u Beogradu. Oženjen je i ima dvoje dece, sina Vukana i ćerku Tajru.

Juniorsku karijeru je započeo u Košarkaškom klubu Beovuk 72 iz Beograda gde je prošao sve mlađe selekcije i 2004. godine potpisao prvi profesionalni ugovor. Potom je sledeće godine prešao u litvanski Žalgiris, a nakon dve sezone u letonski klub Valmijera. Proglašen je najboljim igračem u sezoni 2007/08.

Iste, 2008. godine potpisao je dvogodišnji ugovor sa beogradskom Crvenom zvezdom, a nakon dve sezone prešao u letonski Ventspils. Ipak, tu se nije dugo zadržao. Dva meseca nakon potpisa ugovor je raskinut od strane letonskog kluba, a Štimac je prešao u češki klub ČEZ Nimbruk. U debitantskoj sezoni je sa Nimbrukom osvojio Prvenstvo i Kup Češke.

Sledeću sezonu je nastavio u Olinu iz Jedrena, a polovinom 2012. godine prešao u Banvit. Po jednu sezonu je proveo u Unikahi, Bajernu i Estudijantesu, a u oktobru 2015. godine se vratio u Zvezdu. Tokom iste sezone uspeli su da osvoje Prvenstvo Srbije i Jadransku ligu.

Pred početak sezone 2016/17 potpisao je ugovor sa Bešiktašom, a godinu dana kasnije s Anadoli Efesom. Od 12. jula 2018. godine je član Košarkaškog kluba Turk Telekom.

Uporedo sa klupskom, gradio je i uspešnu reprezentativnu karijeru. Sa U-18 selekcijom Srbije je 2005. godine osvojio zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu. Isti uspeh je postigao i dve godine kasnije sa U-20 timom. Dva puta je sa reprezentacijom učestvovao na Univerzijadi i oba puta su se okitili zlatnim medaljama.

Sa seniorskom reprezentacijom Srbije osvojio je srebrne medalje na Svetskom prvenstvu 2014. godine, Olimpijskim igrama 2016. i Evropskom prvenstvu 2017. godine.

Klupska karijera

Prve košarkaške korake Štimac je napravio u klubu Beovuk 72. Prošao je njihovu školu košarke, te od 2004. do 2005. godine igrao u prvom timu. Godine 2005. potpisao je dvogodišnji ugovor sa litvanskim Želgirisom, te dobrim partijama obezbedio mesto u prvom timu već sledeće sezone.

Kako bi dobijao veću minutažu uprava kluba mu je dozvolila da pređe u klub Valmijera koji se takmiči u Letonskoj i Baltičkoj ligi. Premda njegov novi tim nije uspeo da izbori titulu prvaka, Štimac je proglašen najboljim igračem u sezoni 2007/08.

Po završetku sezone prihvatio je ponudu Svetislava Pešića, tadašnjeg trenera Crvene zvezde i potpisao dvogodišnji ugovor sa crno-belima. Pored njega, Pešić je u tim doveo i Marka Kešelja i Nemanju Bjelicu. Klub je bio u velikoj krizi, te nije uspeo da osvoji niti jednu titulu. Igrali su u brojnim domaćim finalima i postizali značajne uspehe u Evrokupu, ali ništa od toga nije rezultovalo trofejima.

Štimac nije imao veliku minutažu, ali je tokom prve sezone u Evrokupu prosečno beležio 10,1 koševa, 4,5 skoka i 0,3 blokade. Kriza u Zvezdi je iz dana u dan bila sve gora, što je za posledicu imalo odlaske brojnih kvalitetnih igrača, a na kraju i ostavke celog stručnog štaba.

U tim okolnostima Štimac je pred početak sezone 2010/11 potpisao ugovor sa letonskim Ventspilsom. Ipak, samo dva meseca kasnije klub je raskinuo ugovor, jer mladi srpski centar nije opravdao trenerova očekivanja.

Iz Letonije je tada preselio u Češku gde je potpisao ugovor sa Klubom ČEZ Nimbruk. U Evrokupu je odigrao 10 mečeva, te u proseku postizao sedam koševa po meču. Nimbruk je te sezone uspeo da osvoji Prvenstvo i Kup Češke.

Ipak, srpski reprezentativac se nije mnogo zadržao u Nimbruku, već polovinom 2011. godine potpisao je ugovor sa Košarkaškim klubom Olin iz Jedrena. U mečevima turske lige upisivao je prosečno 14,8 koševa i deset skokova po susretu.

Odatle je sledeće godine prešao u Banvit. Igrao je važnu ulogu u timu, te je pomogao svom klubu da u pretposlednjem kolu Lige Turske savlada Antaliju sa 96:67. Na tom meču zabeležio je devet poena, dve asistencije i osam skokova. Nakon što je sa Banvitom postao vice-šampion Turske, ponovo je odlučio da promeni dres.

U septembru 2013. godine prešao je u Unikahu iz Malage. Tokom sezone 2013/14 u Evroligi je odigrao 23 meča, od toga četiri kao član startne petorke. Beležio je prosečno 9,9 poena, 5,1 skok i 0,4 blokade po susretu, ali nije uspeo da osvoji neku titulu sa španskim klubom.

Usledio je jednosezonski ugovor sa Bajernom iz Minhena. Igrali su četvrtfinale Kupa Nemačke, te postali vicešampioni države. U Evroligi nisu imali uspeha, a u Evrokupu su stigli do osmine finala. Štimac je odgrao ukupno deset evroligaških mečeva, od toga dva kao član startne postave. Prosečno je beležio 6,9 poena i 4,1 skok.

2. oktobra je potpisao predugovor sa španskim Estudijantesom, ali je samo 25. dana kasnije potpisao ugovor do kraja sezone sa Crvenom zvezdom.  Te sezone su osvojili Prvenstvo Srbije i Jadransku ligu. U susretima Evrolige je odigrao ukupno 25 mečeva, te beležio 6,9 poena i pet skokova po utakmici.

Sezonu 2016/17 proveo je u turskom Bešiktašu sa kojim je igrao polufinale domaće lige, ali nije osvojio titulu. Pored toga igrali su u četvrtfinalu Kupa Turske i ušli među 16 najboljih timova Evrolige.

Po završetku sezone potpisao je dvogodišnji ugovor sa klubom Anadoli Efes, sa kojim je iste godine osvojio Kup Turske. Odigrao je 30 mečeva Evrolige gde je prosečno postizao 9,4 poena i 5,8 skokova. Proglašen je najkorisnijim igračem kola Evrolige.

Polovinom jula 2018. godine prešao je u Turk Telekom iz Ankare. Do aprila 2019. godine odigrao je deset mečeva Evrokupa, te u proseku provodio 25 minuta na terenu. Po meču je postizao 15,4 poena, 7,1 skokova, te 1,2 blokade.

Reprezentativna karijera

Prvu medalju u dresu reprezentacije Srbije i Crne Gore osvojio je 2005. godine na Evropskom prvenstvu za igrače mlađe od 18 godina. SCG je bila zemlja domaćin, a srebro i bronzu su osvojili reprezentativci Turske i Italije.

Usledio je EvroBasket za igrače mlađe od 20 godina koje je 2007. godine održano u Izraelu. Srbija je u finalu savladala selekciju Italije, te u Beograd donela još jednu zlatnu medalju.

Sa Nemanjom Bjelicom, Markom Kešeljom, Miroslavom Raduljicom, Markom Simonovićem predstavljao je Srbiju na Univerzijadi koja je 2009. godine održana u Beogradu. „Orlovi“ su ponovo „uzeli“ zlato, dok je srebro pripalo Rusima, a bronza Amerikancima.

Da uspeh na Unverzijadi nije bio postignut na krilima domaće publike, srpski reprezentativci su pokazali i dve godine kasnije kada su u Šenženu ponovo osvojili zlatnu medalju.

U seniorskom dresu debitovao je 2013. godine na Evropskom prvenstvu održanom u Sloveniji. Srbija se u grupi sastala sa timovima Litvanije, Bosne i Hercegovine, Makedonije (danas Severna Makedonija), Letonije i Crne Gore. Zabeležili su tri pobede i dva poraza, te se plasirali u naredni krug takmičenja. Ipak, u četvrtfinalu ih je zaustavila Španija nanevši „Orlovima“ poraz od 90:60.

U decembru sledeće godine selektor reprezentacije Srbije je postao Aleksandar Saša Đorđević, koji je već polovinom naredne godine Štimca uvrstio na spisak igrača za Svetsko prvenstvo u Španiji. Srbija je u grupi savladala Egipat i Iran, te izgubila od Francuske, Brazila i Španije.

Posle toga su pobedili Grčku i Brazil, a u polufinalu su ih sačekali Francuzi. Nakon što su savladali „Trikolore“ izašli su na megdan Amerikancima. Ipak, nisu mogli da pariraju „drim timu“ koji je ubacio 129 koševa. Srbija je uzvratila sa 92, te je zasluženo osvojila srebrnu medalju na Svetskom prvenstvu.  Premda nije imao veliku minutažu Štimac je i na ovom turniru pokazao veliku želju i motivaciju, pa su ga navijači prozvali „dobrim duhom Kasperom“.

Da je važna karika u Đorđevićevom timu pokazalo se i pred Olimpijadu 2016. godine kada ga je ponovo pozvao da igra za reprezentaciju. Srbija je u Riju sa lakoćom prošla grupnu fazu, „tesno“ savladala Hrvate u četvrtfinalu, te ubedljivo pobedila Australiju u polufinalnom meču.

U finalu ih je ponovo dočekala reprezentacija Amerike. Tokom prve četvrtine „Orlovi“ su se „dobro držali“, ipak već u drugoj se osetila razlika u kvalitetu, pa se Srbija ponovo okitila srebrnom medaljom.

Sledeće godine pred Evropsko prvenstvo Đorđević se susreo sa velikim problemom. Naime, u tom momentu najbolji srpski košarkaši nisu mogli ili nisu hteli da se odazovu pozivu u reprezentaciju. Zato su mnogi bez velikih očekivanja ispratili „Orlove“ na EvroBasket. Ipak, nakon što su u grupnoj fazi zabeležili četiri pobede i jedan poraz, postalo je jasno da i bez velikih zvezda Srbija ima reprezentaciju.

Usledili su dueli sa Mađarskom i Italijom koje su srpski reprezentativci dobili bez velikih muka, a potom i polufinalni susret sa Rusijom. Naišavši na „žilavog“ i iskusnog protivnika Srbi su se morali mnogo „potrošiti“ da bi dospeli u finale gde ih je dočekala reprezentacija Slovenije, najveće iznenađenje turnira.

Predvođeni Lukom Dončićem Slovenci su savladali „Orlove“, pa je u Beograd stigla nova srebrna medalja. Za Štimca je to treće srebro od ukupno sedam medalja koliko je osvojio sa reprezentacijom. U dresu Srbije je odigrao 102 utakmice.

Nakon EvroBasketa objavio je da se povlači iz reprezentacije. Zahvalio se selektoru, saigračima i publici i dodao da mu je to jedna od najtežih odluka u životu. Tu odluku je obrazložio sa dva razloga. Prvi, jer veruje da ima mlađih i boljih centara koji mogu da predstavljaju Srbiju narednih deset godina, a drugi razlog je to što je želeo da više svog slobodnog vremena posveti porodici.

Privatni život

Vladimir Štimac je rođen 1987. godine u Beogradu. Košarku je zavoleo gledajući na televiziji reprezentativce koji su devedesetih godina, uprkos raspadu Jugoslavije, ratu i sankcijama svojim uspesima uveseljavali narod u Srbiji i Crnoj Gori. Počeo je da trenira u Beovulfu, malom beogradskom klubu, a posle ga je put odveo u Litvaniju, Letoniju, Češku, Nemačku, Tursku.

U međuvremenu je igrao i za Crvenu zvezdu, tim za koga od detinjstva navija. Premda je jedan od najtrofejnijih srpskih igrača svoje generacije, o njegovom privatnom životu vrlo malo se zna. Srpski mediji su objavili vest da je tokom Evropskog prvenstva dobio ćerku Tajru. Pre toga je u početkom 2015. godine dobio sina Vukana. Štimac svoje verne obožavaoce o svakodnevnim aktivnostima obaveštava putem društvenih mreža.

Titule

Klupske titule

  • 2010/2011. Prvenstvo Češke sa ČEZ Nimbrukom
  • 2011. Kup Češke sa ČEZ Nimbrukom
  • 2015/16. Prvenstvo Srbije sa Crvenom zvezdom
  • 2015/16. Jadranska liga sa Crvenom zvezdom
  • 2018. Kup Turske s Anadolu Efesom

Reprezentativne titule

  • 2005. Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu za košarkaše do 18 godina
  • 2007. Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu za košarkaše do 20 godina
  • 2009. Zlatna medalja na Univerzijadi
  • 2011. Zlatna medalja na Univerzijadi
  • 2014. Srebrna medalja na Svetskom prvenstvu
  • 2016. Srebrna medalja na Olimpijskim igrama
  • 2017. Srebrna medalja na Evropskom prvenstvu

Pojedinačne titule

  • 2007/08. godine proglašen najkorisnijim igračem Baltičke lige
  • 2017/18. godine proglašen najkorisnijim igračem kola Evrolige
  • 2016/17. godine uvršten u drugi tim idealne petorke FIBA Lige šampiona

Vladimir Štimac na društvenim mrežama

InstagramVladimir @ Instagram
TwitterVladimir @ Twitter