Ernest Bošnjak

Kratke informacije

Ime i prezimeErnest Bošnjak
Datum rođenja1. januar 1876.
Mesto rođenjaSombor
Datum smrti9. avgust 1963.
Mesto smrtiSombor
DržavaSrbija
ZanimanjeKinematograf

Biografija

Ernest Bošnjak, osnivač i začetnik kinematografije na prostorima bivše Jugoslavije, osnivač prvog bioskopa u Južnoj Ugarskoj, pionir domaćeg filma i „Somborski Sanjar“. Rođen je 1. januara 1876. godine u Somboru. Preminuo je 9. avgusta 1963. godine, takođe u rodnom Zelengradu, kako se Sombor ranije zvao.

Biografija

Ernest Bošnjak je bio prvi jugoslovenski snimatelj, producent i reditelj, zajedno sa Manakijem iz Bitolja. Takođe je bio i štamparski radnik i inovator u štamparskoj industriji, kao i izdavač i urednik somborskih novina. Sam je crtao i rezao slova za listove i razne plakate na drvetu i drugim materijalima.

Štamparski zanat je učio u Somboru, a veliko tipografsko iskustvo stekao je radeći kao štamparski radnik u Beču, Budimu, Pešti i Segedinu.

U Sombor se iz Beča vratio 1906. godine i sa 30 godina osnovao svoju štampariju i pečatoreznicu. Iz Beča je doneo i kinoprojektor marke „Leon Gaumont“, sa kojim je u zgradi pozorišta u Somboru otvorio prvi bioskop.

Bioskop se prvo nalazio u zgradi pozorišta, a potom u jednoj većoj šupi na Vašarištu. Tamo su prikazivani mnogi kraći komični zabavni filmovi koji su mu stizali iz Evrope.

Pred Prvi svetski rat je zajedno sa Karlom Cviršićem sagradio novi bioskop „Arena“, sa 450 mesta za sedenje. Filmove za projekciju je nabavljao i preko svoje prijateljice iz Beča Ane Kristanse i predstavništva francuske firme „Pathe“.

Bošnjak je 1909. godine kupio i bioskopsku kameru marke „Ethel Werke“ i sam počeo da se bavi filmskom industrijom.

Iste godine snimio je prvu igranu filmsku priču, dugu 120 m celuloidne trake. Film se zvao „U državi Terpsihore“ i bio je posvećen igri i plesu devojaka u somborskom parku.

Narodne običaje i narodne igre Srba, Mađara, Rusina i Nemaca u Bačkoj je prezentovao u svojim dokumentarnim filmovima.

Osnovao je i preduzeće za snimanje filmova „Boer Film“ (Bošnjak Ernest Film), uz podršku svojih prijatelja trgovaca, Vujića, Vamošera, Vejdingera i Laloševića.

Sarađivao je i sa rediteljem Belom Fabianom, snimateljem Viljemom Rendelštajnom i slikarem Julijem Lukačom, uz čiju pomoć je raspisao konkurs za glumce.

Na pomenutom konkursu je pobedu odnela Irena Novak, kojoj su pripale uloge u filmovima „Laži mene radi“ i „Moja druga kolevka“, sa Acom Stankovićem.

Njegov životni san je bio da od Sombora napravi drugi Holivud. Zbog toga je 1914. godine pokrenuo par projekata. Nažalost, zbog nedostatka finansija Kraljevine SHS, kao i zbog nepodržavanja somborske vlasti, plan je propao.

Naime, odbijena je njegova molba da mu se dodeli besplatno zemljište za izgradnju velike fabrike filma. Time je propalo i filmsko preduzeće koje je osnovao i uložio sav svoj kapital, čitavu životnu ušteđevinu od tadašnjih 400 hiljada dinara.

U periodu od 1907. do 1939. godine, pored knjiga je štampao i 11 različitih listova (u nekima je bio i urednik), među kojima su najpoznatiji „Bački bioskop“ (1907) i „Sport i bioskop“ (1929 – 1930).

Među njegovim najpoznatijim reportažama su „U carstvu Terpsihore“ (1910), „Otkrivanje spomenika Ferencu Rakociju“ (1912), „Javni čas sokolske omladine“ (1930), „Moja druga kolevka“ i „Procesija rimokatoličke župe“ (1932).

Najpoznatiji igrani filmovi koje je Bošnjak snimio bili su „Laži mene radi“ (1923) i „Faun“ (1924).

Dobio je i državnu penziju za sve zasluge u oblasti jugoslovenskog filma, a dobio je i Nagradu za zaslužnog umetnika Jugoslavije, kao i Plaketu jugoslovenske kinematografije za pionirski rad.

U režiji Radoslava Dorića, a u izvođenju Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada 1993. godine je izvedena predstava u čast Ernesta Bošnjak – „Kad bi Sombor bio Holivud“.

U Somboru je 2009. godine otvoren bioskop „Ernest Bošnjak“, sa salom od 69 sedišta, a koristi se, pored prikazivanja filmova i za izvođenje raznih drugih manifestacija, u vidu književnih večeri, priredbi, promocija i slično.

Životno delo Ernesta Bošnjaka daleko prelazi sve granice i okvire lokalnog nivoa i slobodno se može svrstati u istoriju redova svetske kinematografije.