Foto: Javno vlasništvo.Kristijan Johan Hajnrih Hajne (Christian Johann Heinrich Heine) je bio njemački pisac. Rođen je u Diseldorfu, Njemačka 13. decembra 1797. godine, a umro je u Parizu, Francuska 17. februara 1856. godine. Pisao je poeziju u vrijeme između romantizma i realizma. Smatra se jednim od najvećih lirskih pjesnika 19. vijeka u Njemačkoj.
Hajnrihova djela u dva navrata su zabranjivana u Njemačkoj. Prvi put u toku njegovog života i stvaranja zbog naprednih pogleda, a drugi put za vrijeme Drugog svijetskog rata zbog njegovog jevrejskog porijekla.
Lični život i književni počeci
Hajnrih Hajne je rođen u Njemačkoj, u imućnoj jevrejskoj porodici koja se bavila trgovinom i bankarstvom. U svom rodnom gradu družio se sa francuskim gimnazijalcima koji su snažno uticali na njegove stavove. Iz toga je proizašla njegova netrpeljivost prema Pruskoj.
Svoje prve ljubavne pjesme napisao je 1817. godine, koje je objavljivao u njemačkim književnim časopisima. Dobio je pozitivne kritike, te je pokazivao sve veću zainteresovanost za književni rad i sa tim u vezi, te iste godine upisao je studije filozofije i književnosti u Bonu.
Nakon četiri godine učenja u Bonu, odlučio je da se prebaci na Univerzitet u Berlinu, gdje je slušao predavanja uglednih profesora, uključujući i Hegela.
Jako je poštovao djela Bajrona (George Gordon Byron) i pisce njegovog pravca, pa se njihov uticaj osjeća u Hajnrihovoj književnosti, a naročito u pjesmama napisanih 1822. godine. Iako na samim pjesničkim počecima, pjesme su mu originalnog stila, ne prihvaćajući ni jedan oblik iluzije.
Godine 1826. stekao je univerzitetsku diplomu u Getingenu. Ova godina je takođe značajna jer prihvata protestantsku vjeru i po njenim običajima, umjesto imena Hari, kako se ranije zvao, dobio je ime Hajnrih. U ranoj mladosti kratko je radio kao trgovac, ali je ubrzo shvatio da ovaj posao nije za njega, te se posvetio u potpunosti karijeri pisca.
Iako je najviše uspjeha imao u ljubavnoj poeziji, pisao je i revolucionarnu liriku, poeme, prozu, feljtone i putopise.
Njegovo djelo „Slike s putovanja“ objavljuje 1826. godine i tada postaje široko poznat. Djelo predstavlja imaginarni dnevnik sa putovanja moralne i fantastične tematike. Uzori u pisanju tada su mu bili Žan Pol i Stern.
„Knjiga pjesama“ je objavljena 1826. godine. Sve svoje pjesme na ovaj način je objedinio u jednoj knjizi. U to vrijeme putuje u Englesku i tada pojačano razvija interese za politiku i društvenu situaciju.
Hajne je postigao veliku slavu i uspjeh zahvaljujući talentu sastavljanja stihova na njemačkom jeziku. Bio je jedan od rijetkih kojem je to pošlo za rukom. Popularnost je dostigao i zahvaljujući tome što je koristio pučki pjevljivi ton iz njemačkih narodnih pjesama.
Hajnrih je pisao izrazito melodične pjesme, pa su ih mnogi kompozitori, između ostalih Šubert (Franz Schubert), Mendelson (Felix Mendelssohn), Šuman (Robert Schumann), koristili za komponovanje svojih dijela. Njegova djela inspirisala su približno 3 000 kompozicija.
Psihološka nota Hajnrihovog stvaralaštva proizilazi iz čežnje i sjećanja na njegove dvije velike, ali nesrećne ljubavi, prema rodicama Terezi i Amali. Psihološku stvarnost oslikavao je i kroz druge tematike kao što su političke ideje, društvo, život, priroda i slično. Pronašao je ili znao put do izuzetno uspješne književne karijere. Maestralno je koristio stilistička sredstva. Velika doza objektivnosti bila je sveprisutna kroz poeziju i onda kada bi ispoljavao lične emocije.
Negiranjem sentimentalizma Hajne je postigao originalnost stiha. Znao je da koristi predmete romantizma praćene ironijom i realizmom. Neka djela je pisao okrećući se satiri kroz jak politički naboj i mnogo lične gorčine. Kroz takvu literaturu, on kritikuje njemačko društvo i ističe svoju mržnju prema svakom obliku laži i iskrivljenim vrijednostima.
Italiju je posjetio 1828. godine i na osnovu iskustava sa ovog putovanja napisao je djelo „Firentinske noći“ koje je objavio 1836. godine.
Preseljenje u Francusku
Hajne se preselio u Francusku potaknut finansijskom krizom u svojoj zemlji. Tamo mu je rođak pružao finansijsku podršku. Slobodarska atmosfera Francuske u potpunosti je odgovarala njegovom duhu. Hajnrih Hajne je kroz život i djelo izražavao razne oblike protivrječnosti, pa je napisao:
„Ja sam Jevrej i hrišćanin; tragedija i komedija, Heraklit i Demokrit ujedno; ja sam Grk i Jevrejin; obožavatelj despotizma ovaploćenog Napoleonom i poklonik komunizma koji propoveda Prudon; ja sam Rimljanin i Tevton, ja sam životinja, đavo i bog.”
Već po samom dolasku u Francusku počeo je da osjeća prve simptome bolesti, koja će ga kasnije prikovati za postelju. U Francuskoj se viđao sa Humboltom (Alexander von Humboldt), Vagnerom (Richard Wagner), kao i velikim francuskim piscima Viktorom Igoom (Victor Hugo) i Onore de Balzakom (Honore de Balzac).
Hajne se oženio 1834. godine Francuskinjom Eugenie Mitrat.
Kada je 1835. objavio svoju studiju o istoriji njemačke religije i filozofije, jako brzo je bila zabranjena. Ostvario je saradnju sa mnogim njemačkim časopisima. Bavio se i pisanjem izvještaja o situaciji u Njemačkoj, ali na francuskom jeziku.
Međutim, nastao je problem u tome što su njegovi dopisi bili cenzurisani do te mjere da ih ni sam pisac nije prepoznavao. Ove dopise odlučio je iskoristiti za pisanje svoje dvije knjige „Lukrecija“ i „Francuske stvari“. Iako su ova djela zabranjena u Njemačkoj, snažno su uticala na nastanak književne grupe „Mlada Njemačka“. Rad ovog pokreta je ubrzo zabranjen.
U svojoj književnoj karijeri objavio je brojne satirične spise i dvije epske pjesme nadahnute satirom naslova „Ata Trol“ koju je objavio 1843. godine i „Njemačka, zimska bajka“, objavljena naredne godine, a postala je jedna od najvažnijih i najcjenjenijih knjiga njemačke književnosti.
„Njemačka, zimska bajka“ satirično je djelo političkog karaktera, gdje se primjećuje uticaj Karla Marksa na ovog pisca. On je javno priznao uticaj ovog revolucionara, a znalo se i da su u prijateljskom odnosu.
Slijedila je objava zbirke pjesama „Romanesero“ 1851. godine. Stihovi ove značajne zbirke u Hajnrihovoj karijeri oslikavaju njegovu patnju i bol uzrokovanu bolesti atrofije mišića zbog koje je bio nepokretan osam godina. Ovdje dolazi do izražaja njegova ozbiljnost, etičke i filozofske prirode.
Neki od naslova njegovih poznati pjesama su: „Azra“, „Baš prekrasan je bio maj“, „Čemu ta jedina suza“, „Danas, draga, reci meni“, „Dva Brata“, „Imaš biser“, „Kad žena te izda“, „Jedna se odroni zvijezda“, „Ljeto na odlasku“, „Mile i ljupke oči tvoje“, „Na moru“, „O ljubavi su pričali mnogo“, „Otvorene su mi pjesme“, „Ona se gasi“, „U ljiljan ću bijeli“, „U obliku nejednakom“ i mnoge druge.
Hajne je motiv za pisanje svog remek-djela pjesme „Lorelaj“ pronašao na obalama Rajne. Po starom germanskom predanju, na desnoj obali ove rijeke, živjela je lijepa djevojka, čarobnica Lorelaj. Ona je svojim izgledom, a i pjesmom, privlačila mornare, a potom bi im razbijala brodove nakon čega bi stradavali. U isto vrijeme, to je narodna legenda o ženskoj ljepoti koja očarava do te mjere da se zbog nje gubi glava. Legenda predočava ljudsku vječnu potrebu za ljepotom. U ovoj pjesmi lađar strada jer se zagledao u fatalnu ljepotu, opijen djevojačkom pjesmom. Kroz poetske slike različite sadržine pjesnik maestralno razvija lirsku priču, baziranu odnosom savršene ljepote i običnog smrtnika.
Hajne je pjesnik složenog karaktera, čak ponekad i protivriječan, ali istrajan do kraja u svojim idejama i osnovnom opredjeljenju koje čini ljubav i vjernost, sloboda i ravnopravnost. Bio je revolucionar kako kroz liriku, tako i kroz društveno djelovanje.
Bio je poznat po svojoj osjećajnosti i humanosti. Takođe je volio i zagovarao pravdu, bio je smio, borben i sarkastičan. Znao je da očajava, preplavljen sjetom i melanholijom, te je takva stanja koristio za stvaranje velikih umjetničkih dijela.
Godine 1854. izašlo je djelo „Razni spisi“ u kome iznosi rasprave o hrišćanskoj i jevrejskoj vjeri, kao i komunizmu i liberalizmu. Ujedno ovim radom završio je političku i književnu karijeru.
Umro je u Francuskoj 1856. godine, nakon duge i teške bolesti i dugogodišnje borbe sa atrofijom mišića i paralizom. Sahranjen je na Monmartru kada mu je, po njegovoj izričitoj želji, na kovčeg stavljen mač.
Hajne je najprevođeniji strani autor na prostoru bivše države. Prve njegove pjesme na srpskom jeziku prevedene su i objavljene poslije Hajneove smrti. Njegova djela na srpski jezik prevodili su: Damjan Pavlović, Aleksa Šantić, Stojan Novaković, Jovan Jovanović – Zmaj, Jeremija Živanović, Jovan Grčić Milenko, Rista Odavić, Milorad Šapčanin, Mita Rakić, Milan Dimović, Velimir Živojinović Masuka, Boško Petrović itd.
Citati i izreke
„Bog je stvorio magarca da bi čovjek imao sa kim da se poredi“.
„Samo nam srodna bol izmami suzu, svako zapravo i plače zbog sebe“.
„Ne pitaj me šta imam – nego ko sam“.
„Ljudska mizernost je prevelika da bi ljudi mogli živjeti bez vjere“.
„Brak je otvoreno more za koje još uvijek nije izmišljen kompas“.
„Zlo se javlja tamo gdje nema više ljubavi“.
„Ljubav? To je zubobolja u srcu“.
„Već je postao uobičajen fenomen da najljepše djevojke najteže dođu do muškarca“.
„Na svijetu ima više budala nego ljudi“.
Bibliografija
- „Knjiga pjesama“ (1827. godine)
- „Njemačka, zimska bajka“ (1844. godine)
- „Firentinske noći“ (1844. godine)
- „Ata Trol“ (1841.-46. godine)
- „Slike s putovanja“ (1826.-31. godine)
- „Romancero“ (1854. godine)
