Foto: Javno vlasništvo.Džejms Džojs (engl. James Augustine Aloysius Joyce) je bio irski pisac. Rođen je 02. februara 1882. godine u Dablinu, a umro je 13. januara 1941. godine u Cirihu. Džojs se smatra jednim od utemeljivača modernog romana. Početne književne uspjehe ostvario je zbirkom pripovijetki „Dablinci“ kojim oslikava šarolika psihološka stanja junaka i ustaljenu svakodnevnicu, kao i romanom „Portret umjetnika u njegovim mladim danima“.
Irsku je napustio 1902. godine, te se u nju vratio samo dva puta na jako kratko vrijeme. Živio je u Trstu, Parizu i Cirihu. Vjenčao se sa Norom Barnakl (Nora Barnacle). Iz njihovog braka rođeno je dvoje djece.
Njegovo najpoznatije djelo je roman „Uliks“ koji je objavljen 1922. godine, dok je vrhunac njegove književne karijere djelo „Bdijenje Finegana“ objavljeno 1939. godine. Džejms Džojs važi za jednog od najvećih klasika svjetske književnosti. Roman „Uliks“ se smatra vrhuncem modernizma koji je vremenom stekao kultni status među poštovaocima književnosti.
Lični život
Džejms Džojs je rođen u predgrađu Dablina. Bio je najstariji od četrnaestero djece svojih roditelja. Rastao je u poprilično neobičnoj porodici. Njegov otac Džon (John) je bio poslovan čovjek. Imao je malu radnju koja je bankrotirala u periodu djetinjstva Džejmsa Džojsa, što je njihovu mnogobrojnu porodicu dovelo do ozbiljnih problema.
Baš u vrijeme oko privatnog poslovnog bankrota, Džojs je napisao svoje prvo djelo, poemu o smrti političara Čarlsa Stjuarta Parnela (Charles Stewart Parnell). Budući da je njegov otac bio ogorčen kako su se katolička crkva, Irska vladajuća stranka i Britanska liberalna stranka ophodili prema Parnelu, učinio je sve da se poema njegovog sina objavi, a poslao je jednu od kopija na adresu Vatikana.
Majka mu je bila religiozna žena koja je izrazito uživala u muzici. Roditelji su malog Džojsa vaspitavali u strogom katoličkom duhu. Zbog majčinog velikog uticaja, Džojs je razmišljao o odabiru svešteničkog poziva. Međutim, kao mladić odlučio se za književnu karijeru i od tada je porodicu i religiju stavio u drugi plan.
Kada je porodicu zadesio porodični bankrot Džojs je bio primoran da napusti školu „Clongowes Wood College“. Upisali su ga u katoličku školu „Christian Brothers“. Sa svojih trinaest godina postao je član pokreta „Sodality of Our Lady“. Vrlo jak uticaj na njega imala je filozofija Tome Akvinskog.
Jezuiti su ga pozvali u svoj red, što je odlučno odbio. Odgoj u hrišćanskom duhu odigao je presudnu ulogu u njegovom životu i književnoj karijeri. Međutim, sa samo šesnaest godina znao je da religija i vjerovanje neće biti put kojim će on kročiti u životu.
Od 1898. godine studirao je na „University College Dublin“. Diplomu je stekao na modernim jezicima: francuskom, engleskom i italijanskom jeziku. Za vrijeme studija aktivno se posvetio književnoj karijeri, kada je redovno pisao i objavljivao djela po ugledu na Ibzenov (Henrik Ibsen) dramski rad.
Njegova prva predstava odigrana je pred publikom u novembru 1901. godine. Kada je napisao tekst čija je tema bila književno pozorište u Irskoj, časopis koji se izdavao na njegovom koledžu odbio je da ga pusti u štampu. Ipak, našao je način da objavi sporni članak u lokalnim novinama. Tada je Artur Grifit (Arthur Griffith) u svojim novina objavio članak, koga je sam napisao, o cenzuri usmjerenoj prema Džojsu, a potaknut navedenim događajima.
U Irskom nacionalnom popisu Džojs je naveden kao školovani devetnaestogodišnjak koji živi sa roditeljima, tri brata i šest sestara u Dablinu. Nakon stečene diplome zaputio se u Pariz gdje je upisao studij medicine. Na nesreću, majka mu je umrla od raka, pa se nakon pola godine studiranja medicine u Parizu, morao vratiti kući.
Majčina smrt i životne okolnosti dovele su ga do teških psihičkih kriza, a kao posljedica toga često je konzumirao alkohol. Svijetla tačka u njegovom životu bio je upravo književni rad, ali i muzika. Godine 1904. bezuspješno je pokušavao da objavi djelo „Portret umjetnika u mladosti“.
Iste godine u junu upoznao je Noru Barnakl koja je postala njegova ljubav, a kasnije i supruga. Zajedno su napustili Dablin, kada su se preselili najprije u Cirih, a potom u Trst. U Trstu se zaposlio na mjestu profesora engleskog jezika, te je na ovom radnom mjestu proveo punih deset godina.
Postao je otac 1905. godine kada je rođen njegov sin Džordž. Njegovo drugo dijete, ćerka Lucija, rođena je 1907. godine. U Dablinu je, uprkos njegovom velikom zalaganju, odbijena objava njegove zbirke pripovijedaka „Dablinci“.
Vrlo važna godina u njegovom životu bila je 1915. kada je upoznao Hariet Ša Vivera (Harriet Shaw Weaver) koji je uvidio kvalitetu u njegovom stvaralaštvu, te mu obilato plaćao za svako urađeno djelo, što je značilo poboljšanje njegovih životnih okolnosti i rješavanje učestalih finansijskih problema. Sa porodicom se 1920. godine preselio u Pariz. U Parizu je Džojs živio punih dvadeset godina.
Sa godinama je Džojs imao sve većih problema sa vidom, da bi nakon niza operacija skoro potpuno oslijepio. Nakon operacije koja je izvršena u januaru 1941. godine Džojs je pao u komu. Kada se nakon dva dana probudio iz kome, želio je da vidi svoju djecu. Uskoro je umro, a djecu nije vidio, jer su bila na putovanju. Džojs je umro u pedeset devetoj godini života, 1941. godine. Sahranjen je u Cirihu. Njegova supruga je umrla deset godina kasnije i sahranjena je pokraj njega.
Ljubavni život
Džojsova životna saputnica bila je njegova supruga Nora Barnakl. Bila je to žena koja je uveliko uticala na njegov život i stvaralaštvo. Koliko je ona Džojsu bila važna u životu potvrđuju mnoga pisma koja joj je poslao, a i sama njegova djela. Datum radnje romana „Uliks“ je zapravo datum kada su njih dvoje započeli svoju ljubavnu vezu 1904. godine. Njegovo djelo „Dablinci“ je zasnovano na događajima iz njenog života.
U periodu potrage za izdavačima nekih svojih dijela Džojs je bio u teškom položaju zbog pratećih finansijskih problema. Posuđivao je novac od prijatelja, a iz istih razloga je dugo vremena predavao engleski jezik. Selio se po raznim evropskim gradovima, kada je bio razdvojen od supruge i njihovih dvoje djece. U trenucima očajanja pisao je Nori. Pisma su odisala iskrenom i predanom ljubavi, čežnjom, ali i erotikom.
Noru je prvi put ugledao u jednoj od svojih besciljnih šetnji Dablinom. Bila je visoka, mlada žena, tamnocrvene kose. Započeli su razgovor gdje ga je zainteresovala sa svojim drskim ponašanjem. Nora je bila djevojka arhaičnog i tradicionalnog irskog duha. Ovaj dan bio je početak jedne velike i cjeloživotne ljubavi. Datum 16. jun zauvijek je ušao u istoriju, kao i njegovo priznanje upućeno voljenoj ženi: „Ti si me učinila čovjekom“.
U suživotu sa Džojsom, Nora je prihvatila ulogu neuke dame u službi genija. Samo šest mjeseci prije njihovog susreta napustila je Golvej Siti i preselila se u Dablin. Pobjegla je od teškog života u svojoj porodici. Otac joj je bio alkoholičar. Džojsu se sviđala njena, sa jedne strane bezazlenost, a sa druge odvažna koketnost. U pismu jednoj prijateljici ona je naglasila: „Ne možeš ni da zamisliš kako mi je bilo kad sam se iznenada obrela u životu tog čovjeka“.
Džojs je sa Norom proveo cijeli svoj život. Brak su ozvaničili tek 1931. godine, samo četiri godine prije njegove smrti. Tada je on stekao svjetsku slavu, a njihova djeca su odrasla. Njihova ljubav je bila jedna od najvećih koje se pamte u književnom svijetu, uprkos tome što su često bili razdvojeni ili što su ih snalazile teške životne okolnosti.
Književni rad
Džejms Džojs se književnim radom bavio od svojih studentskih dana. Eksperimentisao je u strukturi i narativnoj tehnici romana. Ovim eksperimentima kao i primjenom toka svijesti uveo je inovativni pravac moderne književnosti.
Zajedno sa Eliotom (Thomas Stearns Eliot) i Paundom (Ezra Pound), jedan period je bio sljedbenik imažinista, kada je objavljena njegova prva zbirka poezije „Kamerna muzika“. Pred početak Prvog svjetskog rata objavio je zbirku pripovijedaka „Dablinci“. Veliki trud i vrijeme je ulagao u pokušajima objave ove zbirke pripovijedaka, punih osam godina.
U par navrata su urednici sa kojima je sarađivao insistirali na tome da iz sadržaja promjeni ili čak izbaci dio teksta iz zbirke „Dablinci“. Smatrala su da je riječ „bloody“ (krvavo) neprimjerena, te su postavili krajnji uslov da se „sporna“ riječ izbaci. Za današnje standarde, ovako nešto, čini se nevjerovatno.
Vrlo važno djelo njegove karijere, autobiografski roman o razvoju umjetnika i umjetničke ideje kroz lentu vremena, a kojim je po prvi put koristio unutrašnji monolog, nosi naslov „Portret umjetnika u mladosti“ objavljeno je 1916. godine, dok je dvije godine kasnije objavio dramu „Izgnanici“.
Svoje remek djelo, roman „Uliks“ objavio je 1922. godine. Ovaj roman pisao je skoro deset godina. Vođene su oštre polemike vezano za ovo djelo, ali niko ne spori da je ono izvršilo veliki uticaj na razvoj književnosti 20. vijeka, te da je ono stub evropskog proznog modernizma.
„Uliks“ je isto tako i moderno prepričavanje Homerove „Odiseje“. Sa izuzetno jakom unutrašnjim monologom, roman navodi čitaoca u najmračnije uglove ljudskog uma. Roman je primljen sa oduševljenjem, ali je njegov uspjeh bio propraćen raznim kritikama. Neke od najoštrijih kritika bile su te da je djelo nepristojno, te da širi nemoral, pa su shodno tome, neki dijelovi knjige zabranjivani. „Uliks“ je žestoko cenzurisan, a cenzuri je došao kraj 1934. godine u Americi, a dvije godine kasnije u Britaniji.
Dugo vremena je tražio izdavača za roman „Uliks“ jer se oni nisu odvažili da prihvate kontroverznost djela. Petsto primjeraka je poslano na tržište SAD-a. Svi ovi primjerci su uništeni. Ovaj roman smatra se snažnom prekretnicom u proznoj književnosti, jer se u njemu koristi novi stil, nove bogate tehnike kao što su „tok svijesti“, humor i parodija. Sačinjen je od osamnaest poglavlja, gdje se u svakom opisuje jedan sat.
Pošto je vrijeme radnje u romanu 16. jun, Džojsovi pobornici po cijelom svijetu su ovaj datum nazvali Blumov dan (Bloomsday). Širom svijeta, a posebno u Dablinu, se organizuju manifestacije „Uliksu“ u čast. Ljudi u Dablinu šetaju ulicama i piju u kafanama gdje je zalazio junak romana. Inače, 16. jun je datum koga je Džojs namjerno ovjekovječio, jer je tog datuma počela njegova ljubavna veza sa Norom.
Nakon romana „Uliks“ kojim je ostvario svjetsku slavu, napisao je još samo jedno djelo „Fineganovo bdijenje“. Ovo djelo pisao je oko petnaest godina, a objavio ga je 1939. godine. Vrijeme radnje je noć. Malim djelom predstavlja nastavak romana „Uliks“. Primijenio je sve svoje eksperimentalne tehnike. Djelo je lišeno konvencijalne izgradnje likova, toka radnje i jezika. Knjiga je napisana u obliku kružnog toka, jer ona počinje njenim krajem, a završava početkom prve rečenice. Kratko vrijeme nakon objavljivanja proglašena je za jednu od najboljih knjiga u Evropi i Americi.
Citati i izreke
- „Bojim se velikih riječi koje nas sve čine tako nesretnim“.
- „Ja sam sutra, ili neki drugi budući dan, ono što sam pripremio danas. Ja sam danas ono što sam pripremio jučer ili neki prethodni dan“.
- „Misliš da bježiš, a u stvari naletiš na samoga sebe. Najduži put okolo je u stvari najkraći put kući“.
- „Čovjekova djela su najbolji tumač njegovih misli“.
- „Moj jedini zahtjev koji mogu uputiti svome čitaocu jeste da mora posvetiti svoj cijeli život u čitanju mojih knjiga“.
- „Kada umrem, Dablin će biti ispisan u mome srcu“.
Bibliografija
- „Kamerna muzika“ (Chamber Music, 1907. godine)
- „Dablinci“ (Dubliners, 1914. godine)
- „Portret umjetnika u mladosti“ (A Portrait of the Artist as a Young Man, 1916. godine)
- „Izgnanici“ (Exiles, 1918. godine)
- „Uliks“ (Ulysses, 1922. godine)
- „Zbirka pjesama“ (Pomes Penyeach, 1927. godine)
- „Fineganovo bdijenje“ (Finnegans Wake, 1939. godine)
