Mark Tven

Kratke informacije

Ime i prezimeMark Tven
Datum rođenja30. novembar 1835.
Mesto rođenjaFlorida, Misuri
Datum smrti21. april 1910.
Mesto smrtiReding, Konetikat
DržavaSAD
ZanimanjePisac, izdavač, preduzetnik

Biografija

Samjuel Langhorn Klemens (Samuel Langhorne Clemens), poznatiji kao Mark Tven (Mark Twain) je bio američki pisac, humorista, preduzetnik, izdavač i predavač. Rođen je 30. novembra 1835. godine u mestu Florida (Misuri), a umro 21. aprila 1910. godine u Redingu, u američkoj saveznoj državi Konetikat.

Najpoznatiji je po romanu „Avanture Toma Sojera“ („The Adventures of Tom Sawyer“) iz 1875. godine, te njegovom nastavku „Avanture Haklberija Fina“ („The Adventures of Huckleberry Finn“) iz 1885. godine. Tven je jedan od najznačajnijih američkih književnika.

Detinjstvo i obrazovanje

Mark Tven je rođen kao Samjuel Langhorn Klemens 1835. godine u Floridi, u američkoj saveznoj državi Mizuri kao šesto od sedmoro dece Džona Maršala Klemensa (John Marshall Clemens) i Džejn Klemens (Jane Lampton Clemens). Džon je živeo u Virdžiniji, a Džejn u Kentakiju. Upoznali su se kada je Džon doputovao u Mizuri i venčali 1823. godine. Od sedmoro dece koliko je rođeno u porodici Klemens, preživelo je samo četvoro – sinovi Orion (Orion Clemens) i Henri (Henry Clemens), te ćerka Pamela (Pamela Clemens). Piščeva sestra Margaret (Margaret Clemens) preminula je kada je imala devet godina, a brat Bendžamin (Benjamin Clemens) kada je imao deset. Najmlađi brat Plesant (Pleasant Hannibal Clemens) umro je tri nedelje po rođenju.

Kada je Tven imao četiri godine porodica se preselila u Hanibal u Mizuriju. Živopisni gradić na obalama reke Misisipi kasnije će postati velika inspiracija za američkog pisca, a ostatak sveta će ga upoznati u „Avanturama Toma Sojera“ i „Avanturama Haklberija Fina“. Njegov otac Džon je bio tužilac i sudija, a preminuo je 1847. godine od upale pluća. Tven je već sledeće godine, nakon završenog petog razreda napustio školu, te postao šegrt u štampariji. Godine 1851. postao je slovoslagač u listu „Hannibal Jurnal“ čiji je vlasnik bio njegov brat Orion Klemens. Osim toga, Tven je pisao članke i humoristične skice za novine. Sa 18 godina radio je kao tipograf u Njujorku Filadelfiji, Sent Luisu i Sinsinatiju, te se pridružio Međunarodnoj tipografskoj uniji (International Typographical Union).

U međuvremenu, s obzirom da je rano napustio školu, često je boravio u gradskim bibliotekama, stičući nova znanja koja nije mogao da dobije u tradicionalnoj školi.

Kako je „rođen“ Mark Tven

Opisujući svoje odrastanje u knjizi „Život na Misisipiju“ („Life on the Mississippi), napisao je da je jedno vreme jako želeo da postane kapetan na parobrodu. Zahvaljujući kapetanu Horasu Biksbiju (Horace E. Bixby) koji ga je poveo na prvu plovidbu parobrodom po Misisipiju, bio je na korak od ostvarenja tog sna. Dve godine je proučavao reku, njene uvale i obale. Naučio je gde se nalazi svaki vir ili stena koja bi mogla da sruši i najsnažnije plovilo, da bi nakon toga dobio dozvolu da sa glavnim kapetanom upravlja parobrodom. Tu je i dobio ime kojim će posle potpisivati svoje novinske članke i romane, ime koje će ga proslaviti – Mark Tven.

U međuvremenu, ubedio je mlađeg brata Henrija da mu se pridruži, te da zajedno plove američkim rekama. Na jednom od tih putovanja, 21. juna 1858. godine njihov parobrod koji se zvao „Pensilvanija“ („Pennsylvania“) je ekplodirao, a Henri je poginuo. Tvena je dugo mučila Henrijeva smrt. Štaviše, krivio je sebe za nesreću koja se dogodila. Ovo iskustvo podstaklo ga je da se zainteresuje za parapsihologiju, pa je postao član Društva za istraživanje parapsihologije.

Sve do izbijanja Građanskog rata 1861. radio je kao kapetan na parobrodu koji je plovio rekom Misisipi. U sukobi unionizma i konfederalizma, pridružio se ovim drugima radeći kao volonter. Inspirisan ovim iskustvom napisao je tekst „The Private History of a Campaign That Failed“ („Lična istorija kampanje koja nije uspjela“, prim. prev).

Putovanja

Nakon toga odselio je u Nevadu gde je radio sa starijim bratom Orionom, koji je u međuvremenu postao sekretar guvernera oblasti Nevada. Putovali su teritorijom Nevade, te posetili mormonsku zajednicu u Solt Lejk Sitiju. Doživljaje iz ovog perioda opisao je u delu knjige „Roughing It“ koja je objavljena 1872. godine.

Tven se nakratko naselio u rudarskom mestu Virdžinija, gde je radio u rudniku zlata. Međutim, kako karijera rudara nije izgledala onako kao je on zamišljao, zaposlio se u listu „Territorial Enterprise“. Tu je prvi put 1863. godine upotrebio pseudonim Mark Tven i to potpisujući humoristički putopis „Letter From Carson – re: Joe Goodman; party at Gov. Johnson’s music“.

Već sledeće godine preselio se u San Francisko gde je upoznao pisce Breta Harta (Bret Harte) i Artemusa Varda (Artemus Ward). Smatra se da je te godine u San Francisku upoznao i zavoleo pesnikinju Inu Kulbrit (Ina Coolbrith).

Humoristična priča „The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County“ koju je 18. novembra 1865. godine objavio u njujorškom nedeljniku „The Saturday Press“ privukla je veliku pažnju na do tada nepoznatog pisca. Godinu dana kasnije je kao pisac lista „Sacramento Union“ otputovao na Havaje, a pisma koja je slao postala su veoma popularna. Godine 1867. krenuo je na putovanje Mediteranom, s namerom da poseti pojedine gradove Evrope i Bliskog istoka. Dve godine kasnije objavio je zbirku putopisa pod naslovom „The Innocents Abroad“. Na jednom od ovih putovanja kolega Čarls Langdon (Charles Langdon) pokazao mu je sliku svoje sestre Olivije (Olivia Langdon) u koju se, kako je kasnije zapisao, zaljubio na prvi pogled.

Novinarstvo i književnosti

Po povratku u Ameriku postao je počasni član tajnog društva „Scroll and Key“ na Univerzitetu Jejl. Skoro celu 1868. godinu dopisivao se s Olivijom Langdon, koja je odbila njegovu prosidbu. Nakon što ju je drugi put pitao da se uda za njega pristala je pa su se u februaru 1870. godine venčali u Njujorku. Od 1869. do 1871. godine živeli su u Bafalu. Tven je posedovao udeo u novinama „Buffalo Expres“ gde je radio kao novinar i urednik. Srećan brak i uspešan posao prekinula je velika tragedija. Naime, njihov sin Langdon preminuo je od difterije kada je imao godinu i po dana. Kasnije su dobili tri ćerke Sisi (Susy Clemens), Klaru (Clara Clemens) i Džin (Jean Clemens).

Nakon toga porodica se preselila u Hartford u Konektikatu, a posle na farmu Olivijine sestre Suzan (Susan Crane) u Elmiri. Tokom 17 godina u Hartfordu i 20 leta provedenih na farmi Tven je napisao mnoge svoje romane – poput „Avantura Toma Sojera“, objavljenog 1876. godine, „Princa i siromaha“ („The Prince and the Pauper“) iz 1881. godine, „Života na Misisipij“ iz 1883. godine, „Avantura Haklberija Fina“ iz 1885. godine i drugih.

Avanture Toma Sojera

Pustolovni roman „Avanture Toma Sojera“ Tven je pisao u tri navrata. Prvi deo napisao je u zimu 1872. godine, drugi deo tokom proleća 1875. godine, da bi svoju finalnu verziju delo dobilo polovinom 1875. godine. Iako se radnja romana odvija oko dečaka Toma Sojera, Tven ga je obogatio paralelnim radnjama i divnim pejzažima koji su obeležili njegovo detinjstvo. Zbog toga mu, osim „avanturistički“, možemo pripisati i pridev „autobiografski“ roman. Zanimljive i zabavne situacije, lepi opisi i pitko pričanje učinilo je ovaj roman omiljenom školskom lektirom, ali ništa manje interesantnom za odraslu čitalačku publiku.

Ljubav prema tehnologiji i prijateljstvo s Teslom

Tven je bio fasciniran naukom i naučnim dostignućima, a bio je veoma blizak sa srpskim naučnikom Nikolom Teslom s kojim je provodio sate u njegovoj laboratoriji. Patentirao je poboljšane prilagodljive i rastezljive remene koji su mogli da zamene klasične tregere, te samolepljive albume, koji su u to vreme prodati u više od 25 000 primeraka.

Njegova knjiga „A Connecticut Yankee in King Arthur’s Court“ iz 1889. godine u kojoj je upotrebio svoja znanja o nauci i modernoj tehnologiji, inspirisala je brojne autore da objavljuju naučno-fantastična dela godinama kasnije. 1909. godine naučnik Tomas Edison (Thomas Edison) posetio je Tvena u njegovom domu u Redingu. Tada su nastali video materijali za kratki film „Princ i siromah“ koji je objavljen iste godine. Smatra se da je ovo jedini video materijal koji prikazuje slavnog američkog pisca.

Smrt i značaj

Poslednjih 14 godina svog života Tven je proveo na Menhetnu. Za to vreme patio je od teške depresije. Naime, 1896. godine preminula mu je ćerka Sisi koja je bolovala od meningitisa. Pet godina kasnije preminula je i Olivija, a 1909. godine i njegov blizak prijatelj Henri Rodžers (Henry Rogers) iznenada je umro. Sve to mnogo je uticalo na psihu pisca koji je svoja dela objavljivao s mnogo humora i ljubavi.

Godine 1906. San Francisko je pogodio veliki zemljotres u kome je njegova prijateljica i velika ljubav iz mladosti Ida Kolbrit izgubila kuću. Odlučio je da joj pomogne snimajući portrete i prodajući ih kako bi skupio novac koji joj je potreban da bi obnovila svoj dom. Iste godine osnovao je klub „Angel Fish“ u kome je okupljao devojčice između 10 i 16 godina koje je doživljavao kao surogat unuke. Razmenjivali su pisma, išli na koncerte i u pozorište, a 1908. godine Tven je napisao da mu je klub bio „naveći užitak u životu“. Godine 1907. upoznao je jedanaestogodišnju Doroti Kvik (Dorothy Quick) s kojom je ostao prijatelj do kraja života.

Iste, 1907. godine Univerzitet u Oksfordu dodelio mu je počasni doktorat.

Tven je rođen dve nedelja nakon što je Halejeva kometa preletela Zemlju, a 1909. godine rekao je da će kada sledeći put bude preletala zajedno s njom nestati i on. Njegovo predviđanje bilo je tačno. 21. aprila 1910. godine, samo dan nakon što je kometa preletela Zemlju Tven je doživeo srčani udar i preminuo. Sahrana je održana u prezbeterijanskoj crkvi u Njujorku, a sahranjen je pored svoje supruge Olivije u Elmiri.

Osim brojnih dela koja je objavio iza američkog pisca ostala je neodovršena autobiografija koju je njegova sekretarica Alberta Bigelou Pejn (Alberta Bigelow Paine“) objavila 1924. godine. Mnogi američki, ali i svetski književnici su upravo u delima Marka Tvena pronalazili inspiraciju za svoje radove pa se s pravom smatra jednim od najvećih pisaca na svetu koji je svojim knjigama zadužio mnoge generacije.

Bibliografija

Romani

  • 1873. The Gilded Age: A Tale of Today
  • 1881. The Prince and the Pauper
  • 1889. A Connecticut Yankee in King Arthur’s Court
  • 1892. The American Claimant
  • 1894. Pudd’nhead Wilson
  • 1896. Personal Recollections of Joan of Arc
  • 1916. The Mysterious Stranger (objavljeno posthumno)

Ciklus „Tom Sojer i Haklberi Fin“

  • 1876. The Adventures of Tom Sawyer
  • 1884. Adventures of Huckleberry Finn
  • 1894. Tom Sawyer Abroad
  • 1896. Tom Sawyer, Detective
  • 1898. „Schoolhouse Hill“ (6 poglavlja, nedovršeno)
  • 1884. „Huck Finn and Tom Sawyer among the Indians“ (9 poglavlja, nedovršeno)
  • 1903. „Huck Finn“ (nedovršeno)
  • „Tom Sawyer’s Conspiracy“ (10 poglavlja, nedovršeno)
  • „Tom Sawyer’s Gang Plans a Naval Battle“ (nedovršeno)

Ciklus „Adam i Eva“

  • 1904. Extracts from Adam’s Diary
  • 1906. Eve’s Diary
  • 1904-1906. The Private Life of Adam and Eve: Being Extracts from Their Diaries

Kratke priče

  • 1865. „The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County“
  • 1865. „Advice to Little Girls“
  • 1868. „General Washington’s Negro Body-Servant“
  • 1868. „My Late Senatorial Secretaryship“
  • 1870. „A Ghost Story“ (1870)
  • 1874. „A True Story, Repeated Word for Word As I Heard It“
  • 1875. „Some Learned Fables for Good Old Boys and Girls“
  • 1876. „A Literary Nightmare“
  • 1876. „A Murder, a Mystery, and a Marriage“
  • 1877. „The Invalid’s Story“
  • 1879. „The Great Revolution in Pitcairn“
  • 1880. „1601: Conversation, as it was by the Social Fireside, in the Time of the Tudors“
  • 1882. „The Stolen White Elephant“
  • 1891. „Luck“
  • 1892. „Those Extraordinary Twins“
  • 1893. „The ₤1,000,000 Note“
  • 1900. „The Man That Corrupted Hadleyburg“
  • 1902. „A Double Barrelled Detective Story“
  • 1904. „A Dog’s Tale“
  • 1905. „The War Prayer“
  • 1907. „A Horse’s Tale“
  • 1909. „Captain Stormfield’s Visit to Heaven“
  • 1912. „My Platonic Sweetheart“ (objavljeno posthumno)
  • 2017. „The Purloining of Prince Oleomargarine“ (objavljeno posthumno)

Zbirke kratkih priča

  • 1867. The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County and Other Sketches
  • 1871. Mark Twain’s (Burlesque) Autobiography and First Romance
  • 1875. Sketches New and Old
  • 1877. A True Story and the Recent Carnival of Crime
  • 1878. Punch, Brothers, Punch! and Other Sketches
  • 1888. Mark Twain’s Library of Humor
  • 1892. Merry Tales
  • 1893. The £1,000,000 Bank Note and Other New Stories
  • 1906. The $30,000 Bequest and Other Stories
  • 1919. The Curious Republic of Gondour and Other Whimsical Sketches (objavljeno posthumno)
  • 1938. The Washoe Giant in San Francisco (objavljeno posthumno)

Zbirke eseja

  • 1870-1871. Memoranda
  • 1897. How to Tell a Story and other Essays
  • 1923. Europe and Elsewhere (objavljeno posthumno)
  • 1962. Letters from the Earth (objavljeno posthumno)
  • 1972. A Pen Warmed Up In Hell (objavljeno posthumno)
  • 1996. The Bible According to Mark Twain (objavljeno posthumno)

Eseji

  • 1880. „On the Decay of the Art of Lying“
  • 1880. „The Awful German Language“
  • 1882. „Advice to Youth“
  • 1895. „Fenimore Cooper’s Literary Offenses“
  • 1887. „English As She Is Taught“
  • 1898. „Concerning the Jews“
  • 1900. „A Salutation Speech From the Nineteenth Century to the Twentieth“
  • 1901. „To the Person Sitting in Darkness“
  • 1901. „To My Missionary Critics“
  • 1901. „Edmund Burke on Croker and Tammany“
  • 1906. „What Is Man?“
  • 1907. „Christian Science“
  • 1910. „Queen Victoria’s Jubilee“
  • 1923. „The United States of Lyncherdom“ (objavljeno posthumno)

Putopisi

  • 1869. The Innocents Abroad
  • 1872. Roughing It
  • 1876. Old Times on the Mississippi
  • 1880. A Tramp Abroad
  • 1883. Life on the Mississippi
  • 1897. Following the Equator
  • 1909. Is Shakespeare Dead? (objavljeno posthumno)
  • 1920. Moments with Mark Twain
  • 1935. Mark Twain’s Notebook (objavljeno posthumno)
  • 1947. Letters from Hawaii (napisano 1866, objavljeno posthumno)

Ostala dela

  • 1898. Is He Dead? (drama)
  • 1901. „The Battle Hymn of the Republic, Updated“ (satirična pesma)
  • 1905. King Leopold’s Soliloquy (satira)
  • 1908. „Little Bessie Would Assist Providence“ (poema)
  • 1935. Slovenly Peter (dečja knjiga objavljena posthumno)
  • 1897. „Some Thoughts on the Science of Onanism“ (govor)