Andrej Šepetkovski

Kratke informacije

Ime i prezimeAndrej Šepetkovski
Datum rođenja5. mart 1974
Mesto rođenjaAleksinac
DržavaSrbija
PrebivališteSopot
ZanimanjeGlumac

Biografija

Andrej Šepetkovski je srpski pozorišni, televizijski i filmski glumac. Rođen je 5. marta 1974. godine u Aleksincu. Sa suprugom Katrin ima troje dece. Živi u Sopotu.

Premda je prvo upisao medicinu, glumu je završio u roku i to sa najboljom prosečnom ocenom. Šepetkovski je talenat potpomognut trudom, radom i odricanjem pokazao, kako na „daskama koje život znače“, tako i na filmu i televiziji.

Stalni je član ansambla Beogradskog dramskog pozorišta (BDP), ali sarađuje i sa drugim teatrima, gde je ostvario na desetine vrlo značajnih i upečatljivih uloga.

Šira javnost ga je upoznala kroz uloge u serijama i filmovima „Neki novi klinci“, „Poslednja audijencija“, „Južni vetar“, „Tate“, „Kolo sreće“, „Šetnja sa lavom“ i drugima.

Od 2001. godine je vodio školu glume, a od 2005. godine predaje na Akademiji lepih umetnosti. Šepetkovski je zvanje vanrednog profesora stekao 2013. godine.

Napisao je nekoliko drama, te dramatizovao nekoliko romana. Autor je serije i filma, a član je i Udruženja dramskih pisaca Srbije. Kratko je bio upravnik BDP-a.

Detinjstvo i obrazovanje

Andrej Šepetkovski je rođen 1974. godine u Aleksincu. Njegov otac Vladimir je po struci inženjer agronomije, a majka Mirjana profesorka srpskog jezika. Ima starijeg brata Aleksandra Šepetkovskog koji je po struci hirurg.

Porodica Šepetkovski je u Kraljevinu Srba Hrvata i Slovenaca doselila dvadesetih godina 20. veka iz ukrajinskog Harkova.

Andrej Šepetkovski je posle osnovne škole završio Aleksinačku gimnaziju, prirodno matematički smer. Trenirao je košarku u Košarkaškom klubu Napredak iz rodnog grada.

Uprkos evidentnom talentu, Andrej nije odmah posle gimnazije upisao glumu. Prvo je godinu dana studirao medicinu, a potom je 1994. godine položio prijemni ispit na Fakultetu dramskih umetnosti i postao deo klase profesora Vladimira Jevtovića.

Diplomirao je 1998. godine sa ocenom 10, za šta je dobio Nagradu „Mata Milošević“, kao student sa najvećom prosečnom ocenom.

Televizijska i filmska karijera

Prvu manju televizijsku ulogu odigrao je 1997. godine u seriji „Gore-dole“ Gordana Mihića. Igrao je konobara, dok su se u glavnim ulogama smenjivali Danilo Bata Stojković, Branko Pleša, Vera Čukić i drugi.

Dve godine kasnije je igrao u kratkoj drami „Kad bih ti rekao“, te utelovio lik Pavlovića u komediji „Belo odelo“ Lazara Ristovskog.

Igrao je i studenta u TV seriji „Desanka“. Sa Nikolom Kojom, Ivanom Mihić i drugima je 2000. godine snimio akcijski kriminalistički film „Mehanizam“.

Sledeće godine se pojavio u ulozi Deksa u socijalnoj drami „Virtuelna stvarnost“.

Šepetkovski je u seriji „Neki novi klinci“ koja je emitovana tokom 2003. godine utelovio lik Slobodana Slobe Miloševića, nakon toga je glumio Gvozdena Đevenića u telenoveli „Jelena.

Igrao je slikara Nikolu u kratkom filmu „Princ od papira“ koji je premijerno prikazan 2005. godine. „Oživeo“ je književnika i diplomatu Ivu Andrića u drami „Bora pod okupacijom“ iz 2007. godine.

Tokom naredne godine je pet projekata u kojima je učestvovao ugledalo svetlo dana.

U komičnoj drami „Biro za izgubljene stvari“ je glumio Magija, a u biografskoj dramskoj seriji „Poslednja audijencija“ Petra Velimirovića. Glumio je doktora u kratkom filmu „Poslednji trenutak večnosti“, te inspektora Božu u akcijskom trileru „Beogradski fantom“.

Utelovio je lik mladog taksiste u kratkometražnom filmu „Tuga“, a igrao je i pijanca u TV drami Marka Novakovića pod nazivom „Neko me ipak čeka“. Kratkom filmu se vratio ulogom patologa u komediji „Stevan M. Živković“ i Detlića u komediji „Mašinica“.

Pojavio se u dve epizode popularne serije „Moj rođak sa sela“, te igrao Slavka Popovića u dramskoj seriji „Miris kiše na Balkanu“. U TV drami „Albatros“ iz 2011. godine reditelj Filip Čolović mu je poverio ulogu Makedonca.

Usledila je saradnja sa glumcem i rediteljem Draganom Bjelogrlićem na TV seriji „Montevideo, Bog te video!“ koja je doživela veliki uspeh, a u kojoj je Šepetkovski glumio konduktera.

Sa Milicom Stefanović, Goranom Jevtićem i drugima je 2013. godine snimio ljubavnu dramu „Ljubav dolazi kasnije“ koja je premijeru doživela na beogradskom FEST-u.

Tokom iste i naredne godine televizijska publika ga je mogla videti u ulozi doktora u seriji „Žene sa Dedinja“ i „Urgentni centar“. U filmu „Branio sam Mladu Bosnu“ glumio je Veljka, a u „Zaboravljenim umovima Srbije“ nekoliko istorijskih ličnosti.

Manja uloga mu je dopala i u humorističnoj seriji „Prva tarifa“ koju je Televizija „Prva“ premijerno emitovala tokom 2017. godine. Utelovio je lik Save u seriji Dušana Milića „Sumnjiva lica“, dok su glavne uloge igrali Nikola Rakočević, Boris Isaković i drugi.

Usledilo je snimanje istorijske dramske serije „Nemanjići: Rađanje kraljevine“ koju je Radio Televizija Srbije (RTS) premijerno emitovala od februara do maja 2018. godine, a u kojoj je Andrej Šepetkovski glumio Sreza.

U rusko-srpskom akcionom filmu „Balkanska međa“ iz 2018. godine igrao je sveštenika, u popularnoj seriji „Senke nad Balkanom“ oca Artemija. U kriminalističkoj seriji „Državni službenik“ Šepetkovski je glumio Vasilija Karamarkovića.

Od 2020. do 2022. godine uglavnom je snimao serije. Tako je u popularnom „Južnom vetru“ igrao Srbu, a u „Tatama“ Marka Kršića.

Bio je Milutin Popović u „Braniocu“, te doktor Andrija Novaković u telenoveli „Kolo sreće“. U televizijskoj adaptaciji romana „Vreme zla“ tumačio je lik Adama Katića. Tokom 2022. godine bio je i Redža u „Kamiondžijama“ i komandir Sveta u „Močvari“.

Reditelj Hadži Aleksandar Đurović mu je poverio ulogu Georgija u srpsko-jordanskom biografskom filmu „Sveta Petka – Krst u pustinji“. Film je premijerno prikazan krajem avgusta 2022. godine na 44. Moskovskom filmskom festivalu, a narednog meseca ga je mogla videti i publika u Srbiji.

Nekoliko televizija od decembra 2022. godine emituje njegovu autorsku seriju „Šetnja sa lavom“ u kojoj igra sa Andrijom Kuzmanovićem, Anđelkom Prpić i drugima.

U saradnji sa Filipom Čolovićem uspeo je ovu tematiku da prenese na film koji se u bioskopima pojavio u septembru 2022. godine pod nazivom „Ala je lep ovaj svet“. Film je osvojio nagradu publike na 46. Festivalu filmskog scenarija u Vrnjačkoj Banji.

Pozorišna karijera

Andrej Šepetkovski je član Beogradskog dramskog pozorišta (BDP), ali redovno sarađuje i sa drugim teatrima širom Srbije.

U matičnom pozorištu je glumio u komadima „Poslednji rok“, „Moje dete“, „Berlinski zid“, „Kad su cvetale tikve“, „Praćka“, „Nikad se ne zna“ i drugima.

Publika Ateljea 212 je imala priliku da ga gleda u predstavama „Turneja“, „Kući“ i drugima, dok je u Narodnom pozorištu glumio u komadima „Na dnu“, „Ronalde, oprosti mi“, „Plutajuće glumište majstora Krona“, „Ukroćena goropad“, „Mandragola“, „Tartif“ i drugima.

Igrao je i u predstavama „Koštanin tvist“, „Upoznaj mog tatu“ u Pozorištu Slavija, dok su ga u „Buhi“ mnogi mogli videti u komadima „Magareće godine“, „Otelo“, „Čardak ni na nebu ni na zemlji“ i drugima.

Sarađivao je i sarađuje sa Teatrom Kult, Narodnim pozorištem Užice, pozorištem u Lazarevcu, Madlenijanumom, Narodnim pozorištem Zrenjanin, Kulturnim Centrom Tivat, Kruševačkim pozorištem i drugima.

Akademska karijera i drugi projekti

Andrej Šeptkovski je pored FDU-a, pohađao i brojne teatarske i pedagoške kurseve i radionice u Srbiji, Hrvatskoj, Rumuniji, Rusiji i Americi.

Od 2001. godine je vodio školu glume, a od 2005. godine predaje glumu na Akademiji lepih umetnosti. Zvanje vanrednog profesora je stekao 2013. godine.

Pored toga, od 2009. do 2011. godine je bio programski direktor UMS-a.

Šepetkovski je bio član Upravnog odbora Srednje umetničke škole „Artmedia“, a bio je i deo grupe koja je napravila program za dramski odsek te škole.

Tokom školske 2017/2018 godine vodio je četvrtu godinu glume na Akademiji umetnosti u Beogradu.

Glumac je bio član žirija Glumačkih susreta u Nišu, Nagrade grada Beograda i drugih umetničkih manifestacija i festivala.

Napisao je nekoliko drama i dramatizovao tri romana. Adaptirao je dramu „Greta, str. 89“, te učestvovao u adaptaciji dva teksta koji se igraju u BDP-u. Autor je serije „Šetnja sa lavom“ i filma „Ala je lep ovaj svet“.

Glumac je od 2018. godine član Udruženja dramskih pisaca Srbije.

Privatni život

Andrej Šepetkovski je rođen 1974. godine u Aleksincu. Osnovnu i srednju školu je završio u rodnom gradu, a potom je u Beogradu upisao Medicinski fakultet. Shvativši da ipak želi da se bavi glumom, uspeo je da upiše FDU, gde je diplomirao kao jedan od najboljih studenata.

Premda je dugo na domaćoj sceni, glumac svoj privatni život ne deli sa javnošću. Poznato je da sa suprugom Ketrin ima troje dece, ćerku Larisu i sinove Alekseja i Viktora[1].

Porodica Šepetkovski živi u Sopotu.

Filmografija

Filmovi i serije

  • 1997. Gore dole
  • 1999. Kad bih ti rekao
  • 1999. Belo odelo
  • 1999. Desanka
  • 2000. Mehanizam
  • 2001. Virtuelna stvarnost
  • 2003. Neki novi klinci
  • 2004. Jelena
  • 2005. Princ od papira
  • 2007. Bora pod okupacijom
  • 2007. Princ od papira
  • 2008. Biro za izgubljene stvari
  • 2008. Miloš Branković
  • 2008. Poslednja audijencija
  • 2008. Poslednji trenutak večnosti
  • 2008. Beogradski fantom
  • 2009. Tuga
  • 2009. Neko me ipak čeka
  • 2009. Stevan M. Živković
  • 2010. Mašinica
  • 2008−2010. Moj rođak sa sela
  • 2011. Miris kiše na Balkanu
  • 2011. Albatros
  • 2013. Montevideo, Bog te video!
  • 2013. Ljubav dolazi kasnije
  • 2013−2014. Žene sa Dedinja
  • 2014. Urgentni centar
  • 2014. Branio sam Mladu Bosnu
  • 2008-2015. Zaboravljeni umovi Srbije
  • 2017. Prva tarifa
  • 2017. Sumnjiva lica
  • 2018. Nemanjići — rađanje kraljevine
  • 2019. Balkanska međa
  • 2019. Senke nad Balkanom
  • 2019. Državni službenik
  • 2020. Južni vetar
  • 2020. Tate
  • 2021. Branilac
  • 2021. Kolo sreće
  • 2021. Vreme zla
  • 2022. Kamiondžije d. o. o.
  • 2022. Močvara 2
  • 2022. Sveta Petka — Krst u pustinji
  • 2022. Ala je lep ovaj svet
  • 2022. Šetnja s lavom

Predstave: „Koštanin tvist“,“Poslednji rok“, „Moje dete“, „Berlinski zid“, „Na dnu“, „Upoznaj mog tatu“, „Blitva i krompir“, „Magareće godine“, „Kad su cvetale tikve“, „Los Yugoslavos“, „Telo“, „Šetnja sa lavom“, „Ujka Vanja“, „Miris kiše na Balkanu“, „Ronalde, oprosti mi“, „Plutajuće glumište majstora Krona“, „Betula u malu valu“, „Nenagrađeni ljubavni trud“, „Otelo“, „Čardak ni na nebu ni na zemlji“, „Princ žaba“, „Jelena Savojska“, „Terorizam“, „Hristova vojska“, „Praćka“, „Haj faj“, „Ukroćena goropad“, „Madragola“, „Tartif“, „Turneja“, „Kući“ i druge[2].

Reference

Andrej Šepetkovski na društvenim mrežama

FacebookAndrej @ Facebook
IMDBAndrej @ IMDb