Mato Lovrak

Kratke informacije

Ime i prezimeMato Lovrak
Datum rođenja8. mart 1899.
Mesto rođenjaVeliki Grđevac
Datum smrti14. mart 1974.
Mesto smrtiZagreb
DržavaHrvatska
ZanimanjeKnjiževnik, učitelj

Biografija

Mato Lovrak je bio hrvatski pisac za djecu i učitelj. Rođen je u Velikom Grđevcu blizu Bjelovara 8. marta 1899. godine, a umro je u Zagrebu 14. marta 1974. godine. Završio je Učiteljsku školu poslije čega je do penzije radio kao učitelj.

Pisao je stručne radove, pripovijetke, ali su najpopularniji njegovi romani za djecu po kojima su snimani filmovi. Romani tematizuju djetinjstvo seoskog djeteta, obiluju pustolovinom i didaktičkim porukama. Njegovi maštoviti i humorom prožeti romani generacijama su postali nezaobilazna zabava malih čitaoca.

Napisao je oko trideset knjiga. Njegova djela su prevedena na mnoge svjetske jezike. Po njegovim romanima „Družba Pere Kvržice“, „Vlak u snijegu“ i „Anka“ su snimljeni popularni igrani filmovi. Mato Lovrak je izvršio veliki uticaj na mnoge pisce.

Biografija

Mato Lovrak je rođen 1899. godine u selu pokraj Bjelovara,Velikom Grđevcu, u krojačkoj porodici. Njegova porodica je brojala šest članova. Otac mu se zvao Mate, a majka Ana. U rodnom mjestu najprije je pohađao pučku školu u trajanju od četiri godine.

Kada je Mato Lovrak još bio dječak, njegov otac je redovno kupovao knjige, što u to vrijeme nije bilo uobičajeno. Mato je sa svojom braćom slušao oca koji im je naglas čitao. U Bjelovaru je završio nižu realnu gimnaziju. Bio je polaznik Učiteljske škole u Zagrebu na kojoj je diplomirao 1919. godine.

Po završetku Učiteljske škole bio je zaposlen kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima. Poslije toga je, do penzije, radio kao učitelj u Zagrebu, tačnije do 1954. godine. Često je govorio da je njegova primarna karijera posao učitelja i pedagoga, a tek onda pisca, iz razloga što je nadahnuće za pisanje svojih dijela, pripovijedaka i romana, pronalazio u pedagoškom radu, učiteljskom radu i velikoj ljubavi prema djeci.

Napisao je veliki broj pripovijetki, međutim, najpopularniji su bili njegovi romani kojima oslikava djetinjstvo. Radnja mu je pustolovna, ali i poučna. U nekoliko decenija je napisao oko trideset knjiga koje su kroz generacije zabavljale i vaspitavale djecu prepoznatljivom maštom i humorom. Njegova djela bila su popularna i šire, prevođena su na više stranih jezika.

Za nekoliko pedagoških časopisa napisao je stručne članke. U mnogim časopisima kao što su „Vijenac“, „Srpski književni glasnik“ i „Izraz“ objavljena su neka njegova djela. Prva pripovijetka koju je napisao nosi naslov „Strašan san“, a objavljena je 1924. godine u časopisu „Smilje“.

Svoju prvu zbirku pripovijetki „Slatki potok i druge priče“ Mato Lovrak je objavio 1930. godine. Dok je 1933. godine objavio svoja prva dva romana za djecu „Družba Pere Kvržice“ i „Djeca Velikog sela“ kome je, nešto kasnije, promijenjen naslov u „Vlak u snijegu“. Sa ovim romanima je stigao novi period u hrvatskoj književnosti za djecu.

Osim pripovijedaka i romana za djecu, napisao je tri romana za odraslu populaciju. Bio je inovativan u pisanju štiva za djecu jer su mu glavni protagonisti bili seoska djeca, dok se gradska djeca gotovo ne pojavljuju, odnosno vrlo rijetko. Akcija zauzima značajno mjesto u  njegovim djelima.

Lovrak je stvarao slike djece iz svog vremena i igre koje su igrali. Romani su kratke, jednostavne sadržine, sa uspješnom analizom psihologije djetinjstva. Predstavljaju odraz vremena nastanka. Osjeti se kritika na svijet odraslih, ali u malim nijansama. Djela su bogata pedagoškim i socijalnim porukama, a završni dijelovi su obilati srećom i pravdom.

Lovrak i njegova djela važe za klasike u hrvatskoj književnosti za djecu. Period njegovog stvaralaštva prozvan je „Lovrakovo doba“. Popularizirao je roman do te mjere da je on postao glavna vrsta literature za djecu. Filmski su adaptirani njegovi romani „Družba Pere Kvržice“, „Vlak u snijegu“ i „Anka“.

„Slamnati krovovi“ je knjiga koja pripada prvom autobiografskom ciklusu ovog pisca gdje je kroz lik glavnog protagoniste prikazao vlastiti period djetinjstva i promjene kroz koje je njegovo selo prolazilo u tadašnje vrijeme. Knjiga je objavljena 1963. godine. Svoje školske dane dočarao je romanom „Gimnazijalac“ iz 1969. godine.

Treći dio autobiografskog ciklusa je roman „Preparandist“ koji je objavljen 1972. godine. Ovaj roman predstavlja opis njegovog školovanja u Učiteljskoj školi. U zadnjem ciklusu autobiografskih dijela, koji je objavljen 2011. godine zahvaljujući zalaganju porodice Mate Lovraka, opisano je vrijeme u učiteljskoj službi iz ranog perioda njegove karijere. Ovaj roman nosi naslov „Uzvišeno zvanje“.

Mato Lovrak je umro 1974. godine u Zagrebu. U čast ovog pisca u njegovom rodnom selu, Velikom Grđevcu, svake godine se održava manifestacija „Lovrakovi dani kulture“ kada se dodjeljuje književno priznanje u vidu „Nagrade Mato Lovrak“.

U njegovom rodnom selu nalazi se i Kulturni centar „Mato Lovrak“ sa piščevom spomen-sobom „Mlin Družbe Pere Kvržice“ i parna lokomotiva sa tri vagona kao asocijacija na djelo „Vlak u snijegu“.

Radna soba Mate Lovraka nalazi se u sklopu Hrvatskog školskog muzeja u Zagrebu, koju je muzeju poklonila Lovrakova ćerka Đurđica Lovrak Vujasinović. Godine 1964. su objavljena sabrana djela Mate Lovraka, a 1971. godine njegova izabrana djela. Zbornik Mato Lovrak u hrvatskoj školi obavljen je 2000. godine.

Bibliografija

  • „Strašan san“ (1924. godine)
  • „Iz škole ljepšega“ (crtice iz škole: namijenjeno učiteljima, učiteljskim pripravnicima i ljubiteljima djece, 1924. godine)
  • „Slatki potok i druge priče za djecu“ (1930. godine)
  • „Vlak u snijegu“ (prvotni naslov „Djeca velikog sela“, 1930. godine)
  • „Družba Pere Kvržice“ (1933. godine)
  • „Divlji dječak“ (1934. godine)
  • „Neprijatelj broj 1“ (1938. godine)
  • „Njegova malenkost Francek drugi, hrabri“ (1938. godine)
  • „Doka Bedaković ili sto tisuća na cesti“ (1938. godine)
  • „Micek, Mucek i Dedek“ (1939. godine)
  • „Anka Brazilijanka“ (1939. godine)
  • „Sretna zemlja“ (1940. godine)
  • „Prijatelji“ (1941. godine)
  • „O uvježbavanju dječjih priredaba“ (1950. godine)
  • „Dijamant u trbuhu“ (1951. godine)
  • „Naši dječaci i druge priče“ (1954. godine)
  • „Dječak Konzul“ (1954. godine)
  • „Prozor do vrta“ (1955. godine)
  • „Tri dana života“ (1957. godine)
  • „Devetorica Hrabrih“ (1958. godine)
  • „Drveni zid“ (1958. godine)
  • „Snađi se djede“ (1958. godine)
  • „Iskrica“ (1959. godine)
  • „Dobra oluja i druge priče“ (1959. godine)
  • „Zeleni otok“ (1961. godine)
  • „Putovanje od 35 koraka“ (1963. godine)
  • „Slamnati krovovi“ (1963. godine)
  • „Katićev dom“ (1964. godine)
  • „U mraku“ (1964. godine)
  • „Andrija Jug i svijet danas“ (1967. godine)
  • „Gimnazijalac“ (1969. godine)
  • „Preparandist“ (1972. godine)
  • „Uzvišeno zvanje“ (2011. godine)