Selma Lagerlef (Selma Lagerlöf)

Kratke informacije

Ime i prezimeSelma Lagerlef (Selma Lagerlöf)
Datum rođenja20. novembar 1858.
Mesto rođenjaMarbaka
Datum smrti16. mart 1940.
Mesto smrtiMarbaka
DržavaŠvedska
ZanimanjeKnjiževnik

Biografija

Selma Lagerlef (Selma Ottilia Lovisa Lagerlöf) je bila švedska književnica i prva dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Rođena je 20. novembra 1858. godine na imanju Morbaka, u švedskoj pokrajini Vermland. Umrla je 16. marta 1940. godine u rodnom mestu. Bila je prva članica Švedske akademije nauka.

Pisala je novele, romane, poeziju i kratke priče, a njeno najpoznatije delo je knjiga „Čudnovato putovanje Nilsa Holgersona kroz Švedsku“ („Nils Holgerssons underbara resa genom Sverige“). Ova knjiga prevedena je na više od 30 jezika i deo je školske lektire širom sveta.

Mnoga njena dela doživela su filmske i pozorišne adaptacije, te približila njen književni opus milionima ljudi.

Detinjstvo i obrazovanje

Selma Lagerlef je rođena 1858. godine na porodičnom imanju Morbaka u pokrajini Vermland na zapadu Švedske. Bila je ćerka poručnika Erika Gustava Lagerlefa (Erik Gustav Lagerlöf) i Luise Valrot Lagerlef (Louise Wallroth Lagerlöf). Erik i Luisa su imali šestoro dece. Selma je rođena s povredom kuka, pa je tokom ranog detinjstva hramala na obe noge. Na sreću, kasnije se oporavila pa ova povreda nije uticala na njen dalji život.

Bila je tiho dete, mnogo ozbiljnija od svojih vršnjaka i veoma zaljubljena u knjige. Još od detinjstva je pisala pesme, ali sve su objavljene tek mnogo godina kasnije. Odrastala je uz baku koja joj je pričala neverovatne priče i bajke. Godine 1884. Erik se razboleo pa su morali da prodaju imanje Marbaka. Otac nije imao razumevanja za njen talenat, te nije želeo da nastavi školovanje, nego ju je učlanio u ženska društva. Skoro 25 godina kasnije ponovo je otkupila porodično imanje novcem koji je dobila nakon što je osvojila Nobelovu nagradu.

Uprkos očevom protivljenju upisala je učiteljsku školu u Stokholmu koju je pohađala u periodu od 1882. do 1885. godine. Nakon toga zaposlila se kao učiteljica u srednjoj ženskoj školi u srednjovekovnom gradiću Landskrona, u švedskoj provinciji Skanija. Devojčicama je pričala bajke i legende koje je čula od bake. Tokom studija na Kraljevskoj akademiji u Stokholmu pobunila se protiv realizma u švedskoj književnosti koji je tada zastupao pisac August Strindberg (Augus Strindberg).

Književnost i aktivizam

Svoju prvu novelu pod naslovom „Saga o Gesti Berlingu“ („Gösta Berling’s Saga“) Selma Lagerlof je počela da piše još dok je predavala u Landskroni. Ipak, u književne krugove ušla je tek nakon što je poslala prvo poglavlje svoje knjige na književno takmičenje i osvojila glavnu nagradu – ugovor s izdavačem za celu knjigu.

Na početku su njeni radovi nailazili na podeljena mišljenja književne kritike. U momentu kada je književni kritičar Džordž Brands (George Brandes) pohvalio danski prevod njenog dela, popularnost mlade književnice je porasla. Od Frederike Limnel (Frederika Limnell) dobila je novčanu pomoć kako bi mogla da se fokusira samo na pisanje.

Godine 1894. upoznala je švedsku književnicu Sofi Elkan (Sophie Elkan). Ubrzo su postale dobre prijateljice, ali i oštre kritičarke jedna drugoj. Tokom mnogo godina Sofi je često iskazivala svoje neslaganje sa smerom u kome idu Selmine knjige. Njihova prepiska objavljena je 1993. godine pod naslovom „Nauči me da budem slobodna“ („Du lär mig att bli fri“).

Selma je 1895. godine napustila posao učiteljice i potpuno se posvetila pisanju. Zahvaljujući popularnosti „Sage o Gesti Berlingu“ uspela je da se dogovori sa urednicima dva lista da u delovima objavljuju njena dela. Sa Sofi je putovala u Italiju, Palestinu te druge delove Bliskog istoka. Upravo u Italiji je nastao njen roman „Antihristova čuda“ („Antikrists mirakler“) koji je duboko podelio hrišćane i pobornike socijalističkih ideja, iako je njena namera da ujedini ove dve „zaraćene strane“.

Nakon posete američkoj koloniji u Jerusalimu 1900. godine poželela je da napiše knjigu o tom mestu. Kraljevska porodica i Švedska akademija pomogli su joj da ostvari svoju želju. Sledeće godine izdala je  knjigu „Jerusalim“.

Dve godine kasnije Udruženje učitelja ju je zamolilo da napiše dečju knjigu geografije. Prvi deo knjige „Čudnovato putovanje Nilsa Holgersona kroz Švedsku“ objavila je 1906. godine, a drugi deo je izašao godinu dana kasnije. Bila je to knjiga o dečaku sa severa Švedske koji se smanjio na veličinu palca i putovao na kozi kroz celu zemlju. Ukomponovala je istorijske i geografska činjenice o provincijama u Švedskoj sa bajkom o dečaku i njegovim neobičnim avanturama. To je postala jedna od njenih najpoznatijih knjiga koja je prevedena na više od 30 jezika.

Na jednom od svojih putovanja upoznala je Valborga Olandera (Valborg Olandera) koji joj je ubrzo postao prijatelj i asistent. Međutim, Sofi Elkan je svojom ljubomorom uveliko komplikovala odnose između Salme i Valborga. Olander je takođe bio profesor, ali i aktivni član pokreta za prava žena u Švedskoj, baš poput književnice koja je bila potparolka Asocijacije za ravnopravnost polova. Ova pozicija omogućila joj je da zastupa Asocijaciju na Međunarodnom kongresu za ženska prava koji je održan u junu 1911. godine u Stokholmu. Osam godina kasnije žene u Švedskoj su dobile pravo glasa.

Književnica se družila i sa nemačkom autorkom Neli Zaks (Nelly Sachs). Nekoliko meseci pre smrti zamolila je švedsku kraljevsku porodicu da omoguće izlazak Neline majke iz Nemačke koja je u to vreme bila u rukama nacista. Starica je poslednjim letom iz Nemačke stigla u Švedsku i dobila azil u novoj domovini.

Selma Lagerlof je preminula 16. marta 1940. godine u rodnoj kući.

Značaj

„Čudnovato putovanje Nilsa Holgersona kroz Švedsku“, ali i mnoge druge knjige uvrstile su je među najpopularnije pisce u Švedskoj, pa je 1907. godine dobila počasni doktorat za književnost na Univerzitetu Upsala.

10. decembra 1909. godine dobila je Nobelovu nagradu za književnost kao priznanje i pohvalu za „laki idealizam, živu maštovitost i duhovnu percepiju koje karakterišu njena dela“. Ipak, nagrada je podelila dve struje u švedskoj Akademiji, telu koje dodeljuje nagradu. Presudila je ona koja je na vreme uvidela značaj dela Selma Lagerlef. Tokom dodele održala je skroman govor u kome je ispričala neverovatnu priču o svome ocu s kojim se srela u raju. Zamolila ga je da joj pomogne da se oduži svim ljudima koji su joj mnogo pomogli u životu i karijeri.

Godine 1914. postala je član Švedske akademije, te tako postala prva žena dobitnica Nobelove nagrade za književnost i ujedno prvi ženski član ove prestižne institucije. 1928. godine dobila je počasni doktorat Fakulteta umetnosti na Univerzitetu u Grifšvaldu.

Početkom Drugog svetskog rata poslala je svoju zlatnu medalju koju je dobila od Akademije u Finsku kako bi pomogla zemlji da se izbori sa napadima Rusije. Finska vlada je bila je počašćena ovim potezom švedske književnice, te su novac skupili iz drugih izvora, a medalju vratili u Švedsku.

Brojne ulice, trgovi, škole, pa čak i hoteli danas nose njeno ime, a prodično imanje na kome je odrasla pretvoreno je u muzej. Mnoge njene priče uvrštene su u školske čitanke i lektire širom sveta.

Godine 1991. njen lik se našao na novčanici od 20 švedskih kruna, što je bio svojevrsni presedan, jer su do tada na novčanicama bili samo znameniti muškarci koji su na bilo koji način zadužili Švedsku.

Bibliografija

  • 1891. Gösta Berlings saga
  • 1894. Osynliga länkar
  • 1897. Antikrists mirakler
  • 1899. Drottningar i Kungahälla
  • 1899. En herrgårdssägen
  • 1901. Jerusalem : två berättelser. 1, I Dalarne
  • 1902. Jerusalem : två berättelser. 2, I det heliga landet
  • 1903. Herr Arnes penningar
  • 1904. Kristuslegender
  • 1906-1097. Nils Holgerssons underbara resa genom Sverige
  • 1908. En saga om en saga och andra sagor
  • 1911. Hem och stat: Föredrag vid rösträttskongressen den 13 juni 1911
  • 1911. Liljecronas hem
  • 1912. Körkarlen
  • 1913. Stormyrtossen: Folkskädespel i 4 akter
  • 1914. Astrid och andra berättelser
  • 1914. Kejsarn av Portugallien
  • 1914. Dunungen: Lustspel i fyra akter
  • 1915. Silvergruvan och andra berättelser
  • 1915, 1921. roll och Människor
  • 1918. Bannlyst
  • 1918. Kavaljersnoveller
  • 1920. Zachris Topelius utveckling och mognad
  • 1922. Mårbacka
  • 1925. Löwensköldska ringen
  • 1925. Charlotte Löwensköld
  • 1928. Anna Svärd
  • 1929. En Herrgårdssägen: Skådespel i fyra akter
  • 1930. Mors porträtt och andra berättelser
  • 1930. Ett barns memoarer: Mårbacka
  • 1932. Dagbok för Selma Ottilia Lovisa Lagerlöf
  • 1933. Höst
  • 1936. Julberättelser
  • 1936, Gösta Berlings saga: Skådespel i fyra akter med prolog och epilog effer romanen med samma namn
  • 1943-1945. Från skilda tider: Efterlämnade skrifter (knjiga objavljena posthumno)
  • 1959. Dockteaterspel (knjiga objavljena posthumno)
  • 1984. Madame de Castro: En unglomsdikt (knjiga objavljena posthumno)