Milan Mačvan

Kratke informacije

Ime i prezimeMilan Mačvan
Datum rođenja16. novembar 1989.
Mesto rođenjaVukovar
DržavaSrbija
PrebivališteMinhen
ZanimanjeKošarkaš
PozicijaKrilni centar
Visina205 cm

Biografija

Milan Mačvan je srpski profesionalni košarkaš koji trenutno (april 2019. godine) igra na poziciji krilnog centra u nemačkom bundesligašu Bajernu iz Minhena i reprezentaciji Srbije. Rođen je 16. novembra 1989. godine u Vukovaru. Oženjen je Anom Mačvan s kojom ima ćerke Petru i Aniku.

Juniorsku i seniorsku karijeru je započeo u ekipi FMP-a. Pre nego što je obukao dres Bajerna, Mačvan je igrao u Hemoframu, Makabiju iz Tel Aviva, Partizanu, Galatasaraju i Olimpiji iz Milana.

Za reprezentaciju Srbije prvi put je zaigrao 2007. godine. Sa timovima U18, U19 i U20 je 2007. i 2008. godine osvojio tri zlatne medalje. Sledeće godine su osvojili zlato na Univerzijadi i srebro na Evropskom prvenstvu koje je održano u Poljskoj. Na Olimpijskim igrama 2016. godine je sa seniorskom reprezentacijom Srbije osvojio srebrnu medalju, a isti uspeh su postigli i na EvroBasketu u Turskoj sledeće godine.

Mačvan je bio 54. pik NBA (En-Bi-Ej) tima Klivlend Kavalirs (Cleveland Cavaliers) 2011. godine, a na Evropskom prvenstvu 2017. godine bio je kapiten reprezentacije Srbije.

Klupska karijera

Prve košarkaške korake Mačvan je napravio u rodnom Vukovaru. Počeo je da trenira u Košarkaškom klubu Vukovar, međutim zbog svega što se devedesetih godina dešavalo Srbima u Hrvatskoj sa roditeljima i šest godina mlađom sestrom Jelenom preselio se u Bačku Palanku. Na kraju su se nastanili u Beogradu, pa je nastavio da trenira u FMP-u.

Sa reprezentacijom Srbije nastupao je na juniorskim i kadetskih evropskim i svetskim prvenstvima. Pošto je prošao sve mlađe timove FMP-a u jesen 2007. godine zvanično je započeo seniorsku karijeru u FMP-u čiju ekipu je tada renirao Vlade Vukoičić. Odigrao je pet mečeva Jadranske lige, a polovinom decembra iste godine prešao u Hemofarm iz Vršca.

S obzirom da je tokom boravka u klubu iz Železnika bio maloletan, prvi profesionalni ugovor je potpisao sa Hemofarmom u novembru 2007. godine kada je napunio 18. godina. Premda je za mnoge ljubitelje košarke bilo čudno što je odlučio da ide u Vršac, a ne da ostane u FMP-u, razlog za to je što je Hemofarm u tom momentu trenirao Miroslav Nikolić, sa kojim je sarađivao i u U19 selekciji Srbije, a sa kojom je toga leta Mačvan osvojio Svetsko prvenstvo. Iste, 2007. godine proglašen je najboljim mladim sportistom u Srbiji.

Ipak, nekoliko meseci kasnije Nikolić je, zbog serije poraza i niza loših rezultata podneo ostavku na mesto trenera u Hemofarmu, a klub je preuzeo Vlada Vukoičić, Mačvanov trener u FMP-u. U Vršcu je igrao tri godine, te za to vreme pokazao veliki talenat i odigrao dobre partije. Hemofarm je u nekoliko navrata stizao do finala domaćih takmičenja, ali ih je u borbi za medalju najčešće zaustavljao beogradski Partizan.

Godine 2009. je nastupio na „Najki hup samitu“ (Nike Hoop Summit) u Portlandu. Na tom turniru postigao je 23 poena, 14 skokova i šest asistencija, te je proglašen najkorisnijim igračem (MVP) takmičenja. Srpski tim je konačno uspeo da savlada američki, prvi put nakon 1998. godine.

17. decembra 2010. godine Mačvan je potpisao petogodišnji ugovor sa Makabijem iz Tel Aviva, jednim od glavnih favorita za osvajanje Evrolige. U finalu tog takmičenja su poraženi od grčkog Panatenaikosa rezultatom 70:78. Srpski reprezentativac je za 12 minuta postigao tri pogotka i zabeležio 12 asistencija.

U Makabiju je tokom jedne sezone odigrao ukupno 12 mečeva, jedan kao član startne petorke. Na terenu je u proseku provodio devet minuta, te beležio u proseku četiri asistencije, tri blokade i 3,5 poena po meču. Iste sezone su osvojili domaće Prvenstvo i Kup Izraela.

Polovinom oktobra 2011. godine potpisao je jednogodišnji ugovor o pozajmici sa beogradskim Partizanom. Odigrao je više od deset evroligaških mečeva, te u proseku beležio 15,3 boda i 8,2 skoka po meču.

U toku sezone 2011/12 odigrao je ukupno deset mečeva, od toga devet kao član startne petorke. U proseku je na terenu provodio 31.6 minuta po meču, te za to vreme beležio učinak od 15,3 poena i 2,2 asistencije. Sa Partizanom je osvojio Prvenstvo Srbije i Kup Radivoja Koraća.

30. jula 2012. godine Mačvan je potpisao dvogodišnji ugovor sa turskim Galatasarajom koji se takođe takmiči u Evroligi. S obzirom da je u tom momentu još uvek bio ugovorom vezan za Makabi, Turci su Izraelcima morali da plate odštetu od 250 000 evra.

Za dve sezone u Galatasaraju srpski reprezentativac je odigrao ukupno 26 utakmica, šest kao starter. Na terenu je u proseku provodio 19,5 minuta po meču, te upisivao prosečno jednu asisteniciju i 6,8 poena. Sa Galatasarajom je postao šampion Turske u sezoni 2012/13.

Po isteku ugovora sa turskim klubom Mačvan je 17. oktobra 2014. godine potpisao ugovor sa bivšim klubom Partizanom do kraja sezone. Polovinom naredne godine potpisao je dvogodišnji ugovor s italijanskim klubom Olimpija (Emporio Armani) iz Milana. Ipak, već u novembru je slomio desnu ruku, a lekari su prognozirali da će ga ova povreda držati van terena šest nedelja.

Tokom prve sezone upisao je samo šest nastupa, zabeležio deset poena i u proseku dve asistencije po meču. Ipak, naredna sezona je bila odlična i za Mačvana i za klub. Olimpija je osvojila Prvenstvo Italije 2015/16, a potom Superkup (2016), te dva puta zarednom osvojila Kup Italije, 2016. i 2017. godine.

U toku sezone 2016/17 srpski krilni centar je upisao 28 mečeva, te 24 puta bio deo startne četvorke. Postizao je 8,4 šuta i 1,4 asistencije po utakmici.

Dobru igru je nastavio i u Bajernu iz Minhena s kojim je 21. jula 2017. godine potpisao dvogodišnji ugovor. Time je nastavio saradnju s Aleksandrom Sašom Đorđevićem, Bajernovim trenerom i selektorom reprezentacije Srbije. Sa nemačkim klubom je već tokom prve sezone osvojio nacionalno Prvenstvo i Kup.

Dve ozbiljne povrede tokom 2018. godine zaustavile su napredak u Bajernu, a posle ove druge koja se dogodila u septembru podvrgnut je operaciji kolena. Lekari su tada najavili da će oporavak srpskog reprezentativca biti dugotrajan.

Reprezentativna karijera

Čak i pre nego što je zaigrao u prvom timu FMP-a Milan Mačvan je počeo da igra međunarodna takmičenja sa reprezentacijom Srbije. Prelomna godina bila je 2007. kada je sa U19 selekcijom Srbije osvojio zlatnu medalju na Svetskom prvenstvu održanom u Novom Sadu. Srbija je u finalu pobedila ekipu Sjedinjenih Američkih Država u kojoj su tada igrali Stiven Kari (Stephen Curry) i Deandre Džordan (DeAndre Jordan). Mačvan je proglašen najkorisnijim igračem turnira.

Samo deset dana kasnije glavni trener U18 selekcije Dejan Mijatović ga je uvrstio na spisak igrača za Evropsko prvenstvo u Madridu. Mačvan je sa 19,3 poena i 10,3 skokova po meču poveo svoj tim u osvajanje zlatne medalje. Srbija je postala Evropski šampion u košarci za igrače mlađe od 18 godina.

Mačvan je 2007. godine dobio nagradu „Zlatna značka“ za najboljeg mladog sportistu godine u Srbiji, koju dodeljuje časopis „Sport“.

Početkom avgusta sledeće godine, tada 18-ogodišnji Mačvan je zaigrao za U20 tim Srbije na Evropskom prvenstvu u Rigi. Na samom startu turnira po statistici su dominirali Miroslav Raduljica i Marko Kešelj, a kako se išlo u dalji krug takmičenja Mačvan se počeo vraćati u formu, te je pružio veliki doprinos u finalu protiv domaće ekipe. Predvodio je svoj tim sa 31 postignutim pogotkom.

Srbija je ponovo postala Evropski šampion u košarci, a tome je uveliko doprineo mladi centar sa 16,9 poena i 6,6 skokova po meču.

Posle odlične sezone u Hemofarmu u leto 2009. godine usledila je Univerzijada u Beogradu, gde je reprezentacija Srbije ponovo osvojila zlatnu medalju. Nakon toga stigao je poziv selektora seniorske reprezentacije Srbije Dušana Dude Ivkovića da se pridruži timu na Evropskom prvenstvu koje je 2009. godine održano u Poljskoj.

Bila je to veoma mlada ekipa, gde su najstariji igrači bili dvadesetšestogodišnji Bojan Popović i Nenad Krstić, dok je najmlađi bio Milan Mačvan, koji je u tom momentu imao 19 godina. Uprkos mladosti i neiskustvu na seniorskim takmičenjima, Ivković mu je dao „pristojnu“ minutažu kako bi dokazao da je zaslužio poziv u reprezentaciju.

Debitovao je protiv Španaca koji su u tom momentu bili aktuelni svetski prvaci i srebrni osvajači Olimpijskih igara. Srbija je neočekivano savladala Španiju rezultatom 66:57. Najviše poena na tom meču su postigli Nenad Krstić i Huan Karlos Navaro (Juan Carlos Navarro Feijoo). Za 17 minuta Mačvan je zabeležio osam poena i tri skoka.

Nakon toga je usledio duel sa Slovenijom tokom koga je mladi centar imao ulogu da podrži Novicu Veličkovića na poziciji napadača. Prosek mu je zbog toga pao na četiri boda, a Srbija je poražena rezultatom 80:69. U grupnoj fazi su usledile pobeda nad domaćinom i poraz od Turske. U ovim mečevima je imao manju minutažu.

U daljoj fazi takmičenja su savladali Litvaniju rezultatom 79:89, a Mačvan je dobio malo više prilike da igra. Međutim, u prvoj pojedinačnoj fazi eliminacije njegov doprinos je bio gotovo zanemariv. U četvrtfinalu su se sastali sa reprezentacijom Rusije, te zabeležili pobedu od 68:79. Mačvan je svom timu pomogao sa pet poena.

U polufinalu ih je dočekala reprezentacija Slovenije, a priliku da igra dobio je Veličković. Uspeli su da izbore tesnu pobedu od 96:92, te da se sa Španijom nađu u finalu EvroBasketa. Umorna i emocionalno istrošena mlada srpska ekipa nije mogla da se izbori s iskusnim i opasnim protivnikom. Španija je pobedila rezultatom 85:63, a Srbiji je pripala srebrna medalja s Evropskog prvenstva u Poljskoj.

Sledeće godine je bio deo tima koji je predstavljao Srbiju na Svetskom prvenstvu u Turskoj. Njegova ekipa je u grupnoj fazi savladala Angolu, Jordan, Australiju i Argentinu, te za jedan poen poražena od Nemačke. U četvrtfinalu su se „osvetili“ Špancima za poraz u Poljskoj, pobedivši ih rezultatom 92:89, dok su u polufinalu izgubili od Turske, ponovo jednim poenom razlike i takmičenje završili na četvrtom mestu.

Dušan Ivković ga je uvrstio u tim za Evropsko prvenstvo koje je 2011. godine održano u Letoniji. Srbija je u grupnoj fazi pobedila Italiju, Letoniju, Izrael i Nemačku, te poražena od Francuske. U drugom krugu su izgubili od Litvanije i Španije, a pobedili Tursku i time se „progurali“ u narednu fazu takmičenja. Nakon poraza od Grčke rezultatom 87:77 u polufinalu, pobedila ih je i Slovenija u borbi za sedmo mesto.

Početkom jula 2013. godine, uprkos tome što je pozvan na pripreme za Evropsko prvenstvo, Mačvan se nije pojavio na pripremnom treningu reprezentacije. Na pitanje beogradskih medija o razlozima zbog koji Mačvana tamo nema, selektor Dušan Ivković je odgovorio da ne zna o čemu se radi, te da su svi pokušaji stručnog štaba da stupe u kontakt sa srpskim centrom bili neuspešni.

Ivković je zato u tim za EvroBasket pozvao dvadestogodišnjeg Nemanju Krstića i godinu dana starijeg Nikolu Kalinića koji su se kasnije našli na konačnom spisku igrača.

Novi selektor srpske reprezentacije Saša Đorđević je početkom juna 2014. godine uvrstio Mačvana na spisak od 28 igrača koji idu na pripreme pred Svetsko prvenstvo. Ipak, pred sam početak priprema Đorđević je na konferenciji za štampu izjavio da je precrtao Mačvana i još osam igrača sa preliminarne liste. Svoju odluku je obrazložio činjenicom da je 24-godišnji krilni centar isključen iz „taktičkih razloga“, dodajući da je imao „neuspešnu sezonu“ u Galatasaraju.

Dva dana kasnije Novica Veličković, jedan od 20 igrača koji su prihvatili Đorđevićev poziv objavio je da neće moći da ide na pripreme sa reprezentacijom zbog povrede kolena. Vidno iznerviran srpski selektor je izjavio da je razočaran Veličkovićevim potezom, jer su bili stalno u kontaktu i niti jednom nije pomenuo povredu.

Đorđević je dodao da najviše od svega duguje objašnjenje Dušku Savanoviću i Milanu Mačvanu koji nisu bili na spisku jer je prednost dao Veličkoviću. Upitan da li će ih ipak pozvati, selektor je odgovorio da bi ga bilo sramota da to učini sada.

Ipak, odužio mu se dve godine kasnije kada je Mačvan uvršten na spisak košarkaša koji su predstavljali Srbiju na Olimpijskim igrama 2016. godine u Rio de Žaneiru. „Orlovi“ su u četvrtfinalu savladali reprezentaciju Hrvatske rezultatom 83:86, a u polufinalu ekipu Australije rezultatom 61:87. U finalu ih je dočekao tim Sjedinjenih Američkih Država.

Tzv. Drim tim (Dream team) je očekivano zabeležio ubedljivu pobedu od 66:96, a Srbiji je pripala srebrna medalja na Olimpijskim igrama 2016. godine.

Naredne godine Srbija je izborila učešće na Evropskom prvenstvu čiji domaćini su bili Turska, Finska, Izrael i Rumunija. Đorđević je uprkos otkazima najvažnijih igrača uspeo da sastavi odličnu ekipu, te za kapitena izabrao upravo Milana Mačvana.

U grupnoj fazi Srbija se sastala sa ekipama Letonije, Rusije, Turske, Velike Britanije i Belgije. Zabeležili su četiri pobede i jedan poraz, te se plasirali u novi krug takmičenja. Za ekipu od koje srpska javnost nije očekivala skoro ništa, već je prolazak u naredni krug takmičenja bio veliki uspeh. U šesnaestini finala su pobedili Mađarsku, a u osmini Italiju.

Usledio je četvrtfinalni duel sa Rusijom, gde je Srbija izborila pobedu od 79:87. U finalu su se sastali s ekipom Slovenije, koja je predvođena Lukom Dončićem beležila sjajne rezultate. Slovenci su uprkos povredama uspeli da „slome“ Srbiju i osvoje zlatnu medalju. „Orlovima“ je i ovog puta pripala srebrna medalja. Mačvan je na devet mečeva u proseku postizao 10,8 poena, četiri skoka i 2,7 asistencija.

Privatni život

Milan Mačvan je rođen 1989. godine u Vukovaru. Sa samo tri godine porodica je zbog rata u Hrvatskoj morala da pobegne u Srbiju. Jedno vreme je sa majkom živeo Novom Sadu. Po okončanju sukoba vratili su se u rodni grad, gde je i počeo da trenira košarku. Ipak, teški uslovi života su ih ponovo „naterali u beg“.

Jedno vreme su živeli u Bačkoj Palanci gde je Milan nastavio da trenira. Na jednom meču ga je uočio trener Milan Bulatović i pozvao ga da trenira s omladinskom selekcijom FMP-a. Kako je u jednom intervjuu ispričao, bio je to težak period za dečaka od 13 godina. Živeo je sam u internatu u velikom gradu, pa je porodica nakon nekoliko meseci odlučila da se preseli u Beograd.

Posle pet godina provedenih u FMP-u odlučio je da potpiše ugovor sa Hemofarmom. Tada ga je put odveo u Vršac, a potom u Tel Aviv, Istanbul i Milano. Od 2017. godine je član Bajerna iz Minhena.

Mačvan je 2014. godine oženio dugogodišnju devojku Anu. U novembru sledeće godine su dobili ćerkicu Petru, a u septembru 2018. godine na svet je stigla Anika.

Uprkos tome što od rane mladosti igra košarku, Milan je u osnovnoj i srednjoj školi bio odličan đak. Nešto kasnije je nastavio školovanje na Univerzitetu „Megatrend“. Svaki slobodan trenutak koristi da provede sa porodicom, a hobi mu je golf.

Titule

Klupske titule

  • 2010/11. Prvenstvo Izraela sa Makabijem
  • 2011. Kup Izraela sa Makabijem
  • 2011/12. Prvenstvo Srbije sa Partizanom
  • 2012. Kup Radivoja Koraća sa Partizanom
  • 2012/13. Prvenstvo Turske sa Galatasarajom
  • 2015/16. Prvenstvo Italije s Olimpijom
  • 2016. Kup Italije s Olimpijom
  • 2016. Superkup Italije
  • 2017. Kup Italije s Olimpijom
  • 2017/18. Prvenstvo Nemačke sa Bajernom
  • 2018. Kup Nemačke sa Bajernom

Reprezentativne titule

  • 2007. Zlatna medalja na Svetskom prvenstvu za igrače mlađe od 19 godina
  • 2008. Zlatna medalja na Evropskom prvenstvu za igrače mlađe od 20 godina
  • 2009. Srebrna medalja na Evropsko prvenstvo
  • 2009. Zlatna medalja na Univerzijadi
  • 2016. Srebrna medalja na Olimpijskim igrama
  • 2017. Srebrna medalja na Evropskom prvenstvu

Pojedinačne titule

  • 2007. godine proglašen za najkorisnijeg igrača Svetskog prvenstva do 19 godina
  • 2008/09. godine izabran za „Zvezdu u usponu ULEB Evropkupa“
  • 2014/15. godine uvršten u idealnu startnu petorku Jadranske lige

Milan Mačvan na društvenim mrežama

Facebook-
Instagram-