Miroslav Škoro

Kratke informacije

Ime i prezimeMiroslav Škoro
Datum rođenja29. jul 1962.
Mesto rođenjaOsijek
DržavaHrvatska
PrebivališteZagreb
ZanimanjeKantautor

Biografija

Miroslav Škoro je hrvatski kantautor i interpretator narodne i pop muzike, prepoznatljiv po pesmama „Ne dirajte mi ravnicu“ („Ja ću se vratiti“), „Šumi, šumi javore“, „Juliška“, „Mata“, „Milo moje“, „Sude mi“ i drugima. Rođen je 29. jula 1962. godine u Osijeku. Sa suprugom Kim (Kim Ann Luzaich), ćerkom Ivanom i sinom Matijom živi u Zagrebu.

Dar za muziku je pokazao vrlo rano, ali je tek sa 17 godina sebi kupio prvu gitaru. Pevao je i svirao sa grupama Zadnja stanica i OK Band, te Slavonskim bećarima sa kojima je redovno nastupao u zemlji i inostranstvu. Ipak, veliku popularnost mu je donela pesma „Ne dirajte mi ravnicu“ s istoimenog albuma koji je snimio 1992. godine. S obzirom na tematiku koju obrađuju Škorine pesme se smatraju i domoljubnim, tj. rodoljubnim, te su neretko pevane tokom i posle rata u Hrvatskoj.

Do 2015. godine je snimio 11 studijskih albuma i pet kompilacija, te održao brojne koncerte u Hrvatskoj i inostranstvu. U periodu od 2001. do 2006. godine je bio generalni direktor Diskografske kuće „Croatia records“, a 2002. godine je osnovao vlastitu Diskografsku kuću „Campus“.

Pored uspešne muzičke karijere, Škoro se godinama bavi privatnim biznisom. Suvlasnik je i većinski vlasnik nekoliko preduzeća od kojih su najpoznatije firme „Campus“, „Omega software“ i „Vina Škoro“.

Bio je hrvatski konzul u Mađarskoj, kandidat za gradonačelnika Osijeka, te poslanik u Hrvatskom saboru, a u junu 2019. godine je najavio kandidaturu za predsednika Hrvatske.

Detinjstvo i obrazovanje

Miroslav Škoro je rođen 1962. godine u Osijeku. S ocem Ivanom, majkom Nediljkom i sestrom Vesnom je živeo u prigradskom naselju Višnjevac. Roditelji su mu poreklom iz Imotskog. Otac je u Slavoniju došao 40-ih, a majka 60-h godina 20. veka. Miroslav je detinjstvo provodio u Višnjevcu i okolini Imotskog, kod majčinog oca. Uz dedu je rano naučio da čita, piše i računa, a neretko su vreme provodili čuvajući krave.

Odrastao je uz sevdalinke koje je njegova majka obožavala. Uživao je u muzici Nedžada Salkovića, Nade Mamule, Bebe Selimović i drugih. Prvi „nastup“ je doživeo u letnjoj kuhinji svoje majke gde je, motivisan Festivalom na Ilidži koji je slušao na radiju, otpevao pesmu „Nazdravite drugovi“ Hašima Kučuka Hokija. Majka je bila ganuta, a strina je odlučila da ga nagradi sa pet dinara.

Po završetku osnovne škole Škoro je upisao Gimnaziju u Osijeku. Nakon toga je završio Višu građevinsku školu na Univerzitetu Josipa Jurja Štrosmajera (Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera) u rodnom gradu. Stekao je zvanje inženjera građevine. To nije bio njegov prvi izbor, ali je odlučio da udovolji majci koja je mislila da je bavljenje muzikom neozbiljan posao.

Prvu gitaru je kupio sa 17 godina, a u jednom intervjuu je priznao da je novac za nju zaradio kao ministrant koji je sa sveštenikom blagosiljao domove. Ostatak novca mu je dala mama, premda joj je san bio da Miroslav radi na železničkoj stanici u Vinkovcima.

Kasnije je upisao Ekonomski fakultet, a dve godine se školovao u Pitsburgu, u američkoj saveznoj državi Pensilvanija (Community College of Allegheny County). Diplomirao je ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, smer marketing. U decembru 2017. godine je stekao zvanje doktora ekonomskih nauka odbranivši disertaciju na temu „Modeli upravljanja i raspodjele prihoda glazbene industrije u uvjetima digitalizacije“.

Govori engleski jezik.

Muzička karijera

Prvi bend u kome je pevao i svirao gitaru bio je Zadnja stanica. Bubnjeve je svirao Krunoslav Rigsmuth, gitaru Damir Mak, a bas Vinko Pejić. Pet godina kasnije, Pejić i Škoro su sa Damirom Vojvodićem i Berislavom Berom Crnkovićem osnovali OK Band, a od 1985. godine Škoro je počeo da nastupa s osječkim Slavonskim bećarima. Svirali su i pevali širom Hrvatske, a postali su prepoznatljivi po tradicionalnom slavonskom zvuku i narodnoj nošnji.

U Pitsburgu je upoznao tamburaša Džerija Grčevića (Jerry Grcevich) sa kojim je 1989. godine započeo saradnju na albumu koji je kasnije nazvan „Ne dirajte mi ravnicu“. Na njemu su svirali Grčević, Bobi Sestili (Bobby Sestili), Vjekoslav Dimter, Džo Kirin (Joe Kirin), Robert Sestli Mlađi (Robert Sestili Jr.) i drugi. Album se sastojao iz pesama „Bećarska tuga“, „Moja Juliška“, „Šumi, šumi javore“, „Neka grmi, neka sijeva“ i drugih. Ipak, s vremenom je numera „Ne dirajte mi ravnicu“ koju je Škoro prvobitno nazvao „Ja ću se vratiti“ postala veliki hit.

Naime, nakon otcepljenja Hrvatske od Jugoslavije i rata koji je počeo na tom području „Ne dirajte mi ravnicu“ je postala rodoljubiva, motivaciona pesma uz koju su se Hrvati radovali i plakali, a koja je i danas veoma slušana. Tokom 1992. i 1993. godine Škoro je nastupao sa tamburaškim orkestrima Dike i Slavonske lole.

Iste, 1993. godine oformio je sastav Ravnica, te su snimili album sa devet novih pesama. Među najpoznatijima su „Otvor` ženo kapiju“, „Mata“, „Ej, salaši“, „Oj, Neretvo, vodo ladna“, „Kuća na kraju sela“ i druge. Zbog tema kojima se bavio i okolnostima u kojima su pesme nastale, Škoro se na hrvatskoj javnoj sceni etablirao kao veliki patriota, pa je njegova publika bila sve brojnija.

Treći studijski album izdao je 1996. godine pod nazivom „Sitan vez“ sa deset numera, od kojih su najbolje „prošle“ „Konji bili, konji vrani“, „Da sam im`o šaku dukata“, „Majko jedina“, „Oj, oraje“ i druge.

Diskografska kuća „Croatia records“ je tri godine kasnije objavila Škorin album „Ptica samica“ sa pesmama „Dvorište“, „Nives“, „Što te imam, moj živote“ i drugima. Peti album je izdao 2001. godine pod naslovom „Slagalica“. Sa njega su se izdvojile pesme „Maria De La Lovrez“, „Kad sjever zapuše“ „Suza krene sama od sebe“, „Tako je Stipa volio Anu“ i druge.

Jedan od najuspešnijih albuma Miroslav Škoro je objavio 2003. godine pod imenom „Milo moje“. Osim naslovne, sa tog su se CD-a izdvojile i pesme „Ne vjeruje srce pameti“, „Tamo gdje je dom“, te dva dueta sa Markom Perkovićem Tomsonom – „Reci, brate moj“ i „Sude mi“.

Premda se u hrvatskim novinama dugo pisalo da je numera „Sude mi“ posvećena generalu Anti Gotovini koji je izručen sudu u Hagu zbog optužnice za ratne zločine, Škoro je to demantovao, izjavivši da je pesma nastala pre svega toga, ali da jeste inspirisana suđenjima hrvatskim generalima iz proteklog rata. Komercijalno, „Milo moje“ je bio jedan od njegovih najuspešnijih albuma u karijeri.

Pesme „Vrime“, „Moja vilo“, „Golubica“, „Nemoj me zaboravit`“ i „Svetinja“ su se našle na istoimenom albumu koji je „Croatia records“ objavila 2005. godine. Diskografske kuće „Hit records“ i „Campus“ su tri godine kasnije izdale Škorin album „Moje boje“ sa pesmama „Jorgovan“, „Daleko je kuća moja“, „Jeleno lijepa“, „Oltar“, „Domovina“ i drugima. Među njima je bila i numera „Put lubenica“ nastala za potrebe istoimenog filma Branka Šmita (Branko Schmidt).

Sa horom Zagrebački mališani Škoro je 2014. godine snimio album „Čudnovate pjesmice o moru i lavoru“. Reč je o zbirci pesama za decu autora Jerka Rošina, koje je Škoro komponovao i otpevao u pratnji Zagrebačkih mališana.

Iste godine pevač je promovisao samostalni album „Putujem sam“. Pored naslovne, na tom CD-u su se našle i pesme „Od kud ti pravo“, „Samo jedna, jedina“, „Smijem se, tugu krijem“, „Fenjeri“ i druge. Sa ženskim vokalnim ansamblom Ladarice 2015. godine je snimio album „Hrvatski Božić“.

Polovinom 2016. godine objavio je singl „Vrijedilo je“ čija je tema legenda o dolasku Hrvata na Balkansko poluostrvo. Usledila je saradnja sa Dinom Muharemovićem koji je napisao muziku i tekst za numeru „Pola života“. Sledeće godine je sa varaždinskom grupom Mejaši snimio pesmu „Otključaj mi vrata“.

Krajem novembra 2018. godine Škoro je objavio pesmu „Alaj volim ovo sve“ čiji stihovi opisuju odlazak ljudi iz Slavonije i puste ravnice koje su nekada „hranile celu zemlju“. Pesma je istovremeno rasplakala i oduševila sve one koji su svesni situacije u kojoj se ta regija našla.

Televizijska karijera

Televizijska publika je Miroslava Škoru bolje upoznala tokom 2003. godine kada je sa Đorđem Novkovićem bio član žirija muzičkog takmičenja „Story Super Nova Music Talents“. Iz nedelje u nedelju je oduševljavao publiku pored malih ekrana svojom spontanošću i humorom, ali i korisnim savetima za mlade pevače.

Nakon toga je sarađivao sa Hrvatskom televizijom (HTV) na zabavnim muzičkim emisijama „Država, selo, grad“ i „Pjevaj moju pesmu“ koje je sam osmislio i vodio.

U ulozi voditelja se ponovo pojavio u septembru 2014. godine kada je s Antonijom Blaće bio domaćin emisije „Uhvati bingo ritam“ na RTL televiziji. Jedno vreme mu je kolegica u toj emisiji bila Emina Pršić.

Glumio je jednog od učenika u seriji „Večernja škola“ Željka Pervana. Premda nije glumac, odlično se snašao igrajući rame uz rame sa poznatim hrvatskim komičarima.

Od marta 2019. godine Miroslav Škoro je jedan od članova žirija muzičke emisije „Zvijezde pjevaju“ koja se emituje na programu Hrvatske televizije.

Diplomatska i politička karijera

Nakon što se početkom 90-ih godina iz Amerike vratio u Hrvatsku Miroslav Škoro je prihvatio poziv tadašnjeg predsednika Franje Tuđmana da preuzme funkciju generalnog konzula u Mađarskoj. Taj posao je obavljao od 1995. do 1997. godine.

Na parlamentarnim izborima 2007. godine je kao kandidat Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) izabran za poslanika u Hrvatskom saboru. Ispunio je predizborno obećanje i poslaničku platu donirao za potrebe intenzivne nege pedijatrije u Kliničko-bolničkom centru Osijek. Ipak, osam meseci kasnije prepustio je mandat uz obrazloženje da je razočaran u politiku.

U međuvremenu ga je HDZ kandidovao za gradonačelnika Osijeka, ali nije dobio mandat. Gradonačelnik najvećeg grada u Slavoniji je pripao prvo Gordanu Matkoviću, a potom Anti Đapiću iz Hrvatske seljačke stranke (HSS).

Škoro je jedno vreme pevao na predizbornim mitinzima HDZ-a, ali se nije aktivno bavio politikom. Sve do juna 2019. godine kada je objavio kandidaturu za predsednika Hrvatske na predstojećim izborima. Pevač se tako u trci našao s iskusnim političarima poput Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović.

Preduzetnička karijera

Miroslav Škoro je 2002. godine u Zagrebu osnovao Diskografsku kuću „Campus“ koja je zadužena za organizaciju njegovih koncerata, turneja, kao i naplatu autorskih prava. Za „Campus“ albume izdaju i Škorine kolege Mladen Grdović, Vinko Coce, Slavonski dukati, Slavonske lole, Leteći odredi i drugi. Vlasnik preduzeća je Škoro, dok je njegova supruga Kim izvršna direktorka. Prema pisanju hrvatskih medija firma u poslednjih pet godina odlično posluje i beleži rast prometa i dobiti.

Škoro je i suvlasnik firme „MB Kvadrat“ koja poseduje i iznajmljuje skladišta. Partner mu je kum Branko Žibrat, a sedište preduzeća je u Zagrebu. Prema finansijskom izveštaju koji je dostupan novinarima i građanima, ova firma u je tokom 2017. i 2018. godine beležila gubitke. U intervjuu jednom hrvatskom dnevnom listu pevač je rekao da je „MB Kvadrat“ preduzeće od koga će veće koristi imati njegovi potomci.

Osim toga, pevač poseduje pet odsto udela u IT firmi „Omega software“ koja zapošljava oko stotinu inženjera i koja ostvaruje milionsku dobit na godišnjem nivou. Kako je jednom prilikom izjavio, investiranje u „Omegu“ je proizišlo iz zaključka da ta firma nudi „samo proizvode koji su rezultat pameti i rada hrvatskih ljudi“.

Jedan je od manjih deoničara turističkog preduzeća „Mon Perin“ iz Bala. Reč je o firmi koja je osnovana 2004. godine kao udruženje, te je s vremenom prerasla u preduzeće u vlasništvu opštine, meštana i prijatelja Bala.

Škoro se nedavno više posvetio poslu u vinogradu. Naime, vlasnik je firme „Vina Škoro“, te je 2017. godine posedovao tri hektara zemlje pod vinovom lozom. Etiketa „Vina Škoro“ posluje pod firmom „Campus“.

Kim En Škoro je suvlasnica firme „Hotel Zrinski“ iz Zagreba. Oni upućeniji tvrde da je reč o preduzeću koje stoji iza projekta izgradnje hotela pored bolnice „Merkur“, a koji nikad nije realizovan.

Privatni život

Miroslav Škoro je rođen 1962. godine u Osijeku. Odrastao je u rodnom gradu i selu pored Imotskom, gde je živeo njegov deda s majčine strane. Kako kaže, podjednako u sebi nosi i Slavoniju i Imotsku krajinu, ali dodaje da istovremeno ne pripada niti jednima niti drugima. U Slavoniji je oduvek „dođoš“, dok je u Imotskom „Slavonac“. Dodaje da mu Osječani zamere jer ih je „izdao“ preseljenjem u Zagreb.

Tokom školovanja je bio odličan đak, a muzikom je ozbiljnije počeo da se bavi sa 17 godina kada je kupio prvu gitaru. To ga nije sprečilo da stekne diplomu inženjera građevine, a potom diplomira ekonomiju. Sa 55 godina je stekao zvanje doktora ekonomskih nauka, te postao saradnik na predmetu Uvod u ekonomiju na diplomskom studiju ekonomije na Univerzitetu u Varaždinu.

U jednom intervjuu je kazao da je prvi put posetio Ameriku 1986. godine. Dve godine kasnije se ponovo zaputio u Pitsburg gde je upoznao Kim En Luzaic, Amerikanku hrvatskog porekla. Nakon 15 dana veze odlučili su da se venčaju. Pevač u šali kaže da su se venčali čak tri puta. Dva puta u Americi, u opštini i crkvi, te jednom u Osijeku.

Kim je ćerku Ivanu rodila u Pitsburgu, a sina Matiju u Osijeku. Porodica Škoro živi i radi u Zagrebu. Prema rečima poznatog para, oboje dece govore nekoliko jezika, pored engleskog i hrvatskog.

Krajem septembra 2018. godine hrvatski mediji su objavili vest da je pevač zbog problema sa srcem primljen u bolnicu u Zagrebu i zadržan na lečenju. S obzirom da je imao simptome infarkta, otkriveno je da su oni uzrokovani začepljenjem krvnih žila. Škoro je podvrgnut operaciji tokom koje su mu ugrađene četiri premosnice. Zbog toga je otkazao sve svoje koncerte i posvetio se oporavku.

Povratnički koncert je održao polovinom novembra 2018. godine u Frankfurtu.

Diskografija

Albumi

  • 1992. Ne dirajte mi ravnicu
  • 1993. Miroslav Škoro i Ravnica
  • 1996. Sitan vez
  • 1999. Ptica samica
  • 2001. Slagalica
  • 2003. Milo moje
  • 2005. Svetinja
  • 2008. Moje boje
  • 2013. Čudnovate pjesmice o moru i lavoru
  • 2014. Putujem sam
  • 2015. Hrvatski božić

Kompilacije

  • 1993. Mene zovu tambure
  • 1998. Miroslav Škoro, uživo
  • 2007. Sve najbolje vol. 1
  • 2007. Sve najbolje vol. 2
  • 2013. Sve najbolje

Bibliografija

Knjige

  • Stoput bih opet ponovo (autobiografija + CD)
  • Miroslav Škoro (30 pjesama + CD)

Nagrade i priznanja

  • Red Danice hrvatske sa likom Marka Marulića zbog „osobitih zasluga u hrvatskoj kulturi“
  • Red hrvatskog trolista zbog „zasluga stećenih u ratu“
  • Spomenica domovinske zahvalnosti zbog „časne i uzorne službe“

Izvori:

https://www.tportal.hr/biznis/clanak/skori-biznismenu-dobro-ide-samo-mu-jedan-posao-donosi-gubitke-foto-20190621

https://dnevnik.hr/showbuzz/inmagazin/manje-poznati-detalji-o-miroslavu-skori—566561.html

https://campus-records.com/about-us

 

 

Miroslav Škoro na društvenim mrežama

FacebookMiroslav @ Facebook
InstagramMiroslav @ Instagram