Jovan Tucakov

Kratke informacije

Ime i prezimeJovan Tucakov
Datum rođenja24. januar 1905.
Mesto rođenjaČurug
Datum smrti22. septembar 1978.
Mesto smrtiBeograd
DržavaSrbija
ZanimanjeFarmakolog

Biografija

Jovan Tucakov je bio srpski akademik, farmakolog koji je ujedno autor prvog srpskog udžbenika farmakognozije. Rođen je 24. januara 1905. godine u Čurugu. Umro je u 73-oj godini života 22. septembra 1978. u Beogradu.

O lekovitim biljkama i njihovoj primeni Jovan Tucakov objavio je više od 200 naučnih radova, a za svoj istraživačke rad dobio je veliki broj nagrada i priznanja. Istraživanju i primeni lekovitog bilja posvetio je celi svoj životni vek.

Završio je dva farmaceutska fakulteta i to u Zagrebu i Nansiju, a u Francuskoj je odbranio svoju doktorsku disertaciju.

Smatra se da je profesor doktor Jovan Tucakov bio najbolji poznavalac lekovitog bilja na ovim prostorima, a svoje radove pisao je sa stručno-naučne dokumentacije, ali prilagođene narodnom jeziku. Zbog toga su njegovi radovi bili još značajniji za običnog čoveka koji je želeo da primenjuje lekovito bilje i pravi „narodne“ lekove u svakodnevnom životu.

Ono što je specifično za Tucakova je neposredan i duhovit način predstavljanja lekovitog bilja, a u potpunosti potkrepljeno naučnim dostignućima kako kod nas, tako i u inostranstvu.

Takođe, vrlo je značajno to što je Tucakov pisao i o tome kako ne treba koristiti lekovito bilje jer može dovesti do neželjenih posledica.

Njegovo delo „Lečenje biljem“ dobilo je svoje novo i dopunjeno izdanje 2014. godine u izdavaštvu „Vulkana“ u Beogradu.

Obrazovanje

U Zagrebu je 1928. godine završio svoj prvi Farmaceutski fakultet. Na tome nije stao, pa je Tucakov otišao u Nansi (Nancy) u Francusku i tamo opet upisao farmaciju. Farmaciju je u Francuskoj završio 1933. godine.

Samo godinu dana posle, Tucakov je na Farmaceutskom fakultetu u Nansiju odbranio doktorsku disertaciju. U naučnim krugovima poznat je kao neko ko ima dva farmaceutska fakulteta i ko je dao ogroman doprinos u oblasti lekovitog bilja.

Akademik i farmakolog

Tucakov je objavio prvi udžbenik farmakognozije na srpskom jeziku koji je bio od velikog značaja za obrazovanje i akademsku zajednicu u zemljama bivše Jugoslavije. Osim toga, objavio je i veliki broj monogorafija i knjiga koje su imale zajedničku tematiku – lekovito bilje i njegovu primenu u lečenju raznih obolenja.

Kada su u pitanju naučni radovi na temu lekovitog bilja i njegove primene Tucakov je objavio više od 200 takvih radova.

Od 21. marta 1974. godine bio je redovni član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u Beogradu. Svoju pristupnu besedu održao je na temu Farmakomedicinski značaj introdukcije i aklimatizacije lekovitog bilja u SR Srbiji. Ovu besedu koja održao je 20. novembra 1974. godine.

Zanimljivo je da je pre toga Tucakov bio čak član Faramceutske zajednice u Francuskoj gde je takođe dao svoj veliki doprinos. To je bilo 1965. i 1968. godine u Parizu na Akademiji za kozmetikologiju i dermatologiju.

Na Farmaceutskom fakultetu u Beogradu Tucakov je bio redovni profesor od 1957. godine. U periodu od 1948. go 1973. godine bio je direktor Instituta za proučavanje lekovitog bilja u Srbiji.

Tucakov je bio jedan od osnivača Instituta za proučavanje lekovitog bilja „Dr Josif Pančić“. Ovaj institucija osnovana je 1948. godine po odluci Vlade Narodne Republike Srbije. Institut postoji i danas (februar 2021.) i bavi se istraživanjem i proizvodnjom lekovitog bilja u Beogradu i Pančevu.

Nagrade i priznanja

Za svoj rad doktor Jovan Tucakov dobio je veliki broj nagrada i priznanja kako u zemlji, tako i u inostranstvu.

Dobio je priznanje od Univerziteta Klermon-Feranu (Clermont Ferrand) u Francuskoj za proučavanje lekovitog bilja.

Osim mnogobrojnih medalja i plaketa za proučavanje lekovitog bilja, dobio je Medalju za vojne zasluge 1968. godine. Takođe, 1972. Godine dobio je Orden zasluga za narodsa zlatnom zvezdom.

Aleja zaslužnih građana

Tucakov je umro 22. septembra 1978. u Beogradu u 73-oj godini života.

Kao čovek koji je dao veliki doprinos u oblasti farmakognozije, Tucakov je sahranjen u Aleji zaslužnih građana na Novom Groblju u Beogradu.