Draško Stanivuković

Kratke informacije

Ime i prezimeDraško Stanivuković
Datum rođenja21. maj 1993.
Mesto rođenjaBanja Luka
DržavaBosna i Hercegovina
PrebivališteBanja Luka
ZanimanjeStudent, političar
StrankaPartija demokratskog progresa (PDP)

Biografija

Draško Stanivuković je srpski i bosanskohercegovački aktivista, političar, bivši poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske (NSRS) i aktuelni gradonačelnik Banjaluke. Rođen je 21. maja 1993. godine u Banjaluci. Živi i radi u rodnom gradu.

Političku karijeru započeo je u 18. godini. Godine 2014. bio je najmlađi kanididat na Opštim izborima za poslanika u Narodnoj skupštini RS. Tada je osvojio oko dve hiljade glasova, što nije bilo dovoljno za osvajanje mandata.

Dve godine kasnije kandidovao se za odbornika u Skupštini Grada Banjaluka, te sa osvojenih dve hiljade glasova postao najmlađi odbornik u istoriji lokalnog Parlamenta.

Na Opštim izborima 2018. godine se kandidovao ulazak u Narodnoj skupštini RS te sa skoro 20 000 glasova dobio mandat poslanika u entitetskom Parlamentu. Osvojio je pojedinačno najveći broj glasova od svih kandidata za narodne poslanike u Republici Srpskoj.

Na Lokalnim izborima koji su u BiH održani 2020. godine bio je kandidat PDP-a za gradonačelnika Banjaluke. Pored PDP-a podržale su ga i ostale opozicione partije u RS. Sa osvojenih 52 935, tj. 54.43 odsto glasova izabran je za novog gradonačelnika Banjaluke.

Detinjstvo i obrazovanje

Draško Stanivuković je rođen 1993. godine u Banjaluci. Njegov otac se zove Dragan, a majka Svetlana. Ima starijeg brata Gorana. Završio je Osnovnu školu „Aleksa Šantić“ i banjalučku Gimnaziju. Nakon toga upisao je Ekonomski fakultet u Banjaluci.

U slobodno vreme uči da svira klavir i gitaru. Bavio se plesom, borilačkom veštinom krav maga, jahanjem i raznim drugim sportovima.

U jednom intervjuu priznao je da je od malena želeo da se bavi društveno korisnim radom i politikom, a s obzirom da je njegova porodica jedna od imućnijih u Banjaluci, ističe da mu sticanje novca nije bio motiv za ulazak u politiku.

Aktivizam

Stanivuković je 2014. godine osnovao Udruženje građana „Budi DRUGačiji“ koje ima za cilj da motiviše mlade ljude i pomaže drugima kroz razne akcije.

Do sada je organizovao nekoliko protestnih šetnji i okupljanja kako bi ukazao na probleme s kojima se suočavaju građani Banjaluke, ali i cele Bosne i Hercegovine. Prikupljali su sredstva za uređenje školskih dvorišta, fiskulturnih sala, pomoć osobama obolelim od raznih bolesti i slično.

Stanivuković je podržao protest majki i porodilja, organizovao peticu protiv kupovine luksuznih automobila za ministre u Vladi RS, organizovao proteste protiv povećanja akcija za gorivo, podržao inicijativu Pravda za Davida i slično.

Politička arijera

Stanivuković se od 18. godine bavi politikom i sa grupom prijatelja organizuje razne humanitarne akcije kako bi se pomoglo onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Godine 2014. je osnovao Udruženje građana „Budi DRUGAčiji“ koje svakodnevno organizuje akcije prikupljanja pomoći i podstiče ljude da se bave stvarima i projektima korisnim za zajednicu.

Do sada su podržali proteste majki zbog neisplaćenog dodatka, pokrenuli akcije za stvaranje boljih uslova u osnovnim i srednjim školama, ukazali na bespotrebno trošenje budžetskih sredstava za kupovinu skupih automobila ministrima u Vladi RS, protestovali zbog poskupljenja goriva i slično.

Prikupili su više od 200 000 konvertibilnih maraka namenjenih za mnoge pojedince i ustanove kojima je potrebna pomoć.

Na banjalučkoj političkoj sceni Stanivuković se prvi put pojavio 2014. godine pred Opšte izbore. Kao kandidat Partije demokratskog progresa (PDP) ušao je u trku za poslanika u Narodnoj skupštini RS.

Sa 21 godinom bio je najmlađi kanididat za poslanika. Osvojio je 2 148 glasova, samo 1 000 manje od nosioca liste, ali nije uspeo da dobije poslanički mandat.

Na Lokalnim izborima 2016. godine borio se za mesto u banjalučkom parlamentu. Osvojivši 2 097 glasova postao je najmlađi odbornik u Skupštini Grada Banjaluka. Imao je dvestotinjak glasova manje od nosioca liste PDP-a.

Tokom prve sednice nakon formiranja Skupštine izjavio je da se odriče odborničke naknade u iznosu od hiljadu maraka mesečno, te da će sredstva svaki mesec raspoređivati onima kojima je potrebno. Tom prilikom je hteo da ukaže na činjenicu da se sredstva moraju ulagati u prioritete, a ne u luksuz.

S obzirom da je materijalno situiran odlučio je da novac preusmeri učenicima i studentima koji nemaju sredstava za školovanje ili odlazak na neko takmičenje, pojedincima koji zbog materijalne situacije ne mogu da se leče i slično.

Isplanirao je raspodelu tih sredstava tako da je oko 48 000 KM za četiri godine otišlo onima kojima je najpotrebnije.

Bio je jedan od najaktivnijih odbornika u Skupštini, a za godinu dana postavio je više od 50 pitanja rukovodiocima Grada.

Prema podacima koje je objavio na društvenim mrežama tokom prve godine na funkciji odbornika sproveo je 11 peticija, organizovao kompletno uređenje školskog dvorišta i pokrenuo akcije za manje intervencije u još dva dvorišta u banjalučkim školama.

Pokrenuo je prvu učionicu u prirodi, sakupio donacije za izgradnju dečjeg igrališta u Banjaluci. Ostvario saradnju s još dvadeset nevladinih organizacija, te uspešno realizovao 30 inicijativa. Sa svojim saradnicima sakupio je oko 30 000 KM za potrebe meštana pojedinih mesnih zajednica.

Tokom četvorogodišnjeg mandata sastao se sa bivšim ambasadorom Velike Britanije Edvardom Fergusonom (Edward Ferguson), Sebastijanom Kurcom (Sebastian Kurz) austrijskim kancelarom i drugim visokim zvaničnicima.

U martu 2017. godine prisustvovao je godišnjem kongresu Evropske narodne partije (European People`s Party) na Malti.

U septembru 2018. godine započeo je trku za poslanika u Narodnoj skupštini RS. Za razliku od iskusnijih kolega Stanivuković je „političke poene“ sakupljao radom na terenu.

Sa grupom prijatelja obilazio je naselja u kojima nema struje, vode, kanalizacije ili asfalta, razgovarao s građanima o njihovim problemima, obilazio škole koje prokišnjavaju, nemaju adekvatnu stolariju i grejanje, niti fiskulturne sale, te svakodnevno o svojim aktivnostima obaveštavao pratioce na društvenim mrežama.

Stanivukovića na društvenoj mreži Fejsbuk (Facebook) ga trenutno (mart 2022. godine) prati preko 426 hiljada ljudi, dok na „Instagramu“ („Instagram“) ima 177 hiljada pratilaca.

Najzapaženiji „nastup“ zabeležio je kidajući novopostavljeni asfalt u ulici Davida Štrpca u Banjaluci kako bi ukazao na kvalitet radova i na to da izvođači krše pravila po kojima je propisano da debljina asfalta bude osam, a ne dva centimetra.

Taj komad asfalta postao je svojevrsni zaštitni znak njegove kampanje i pored megafona, glavni rekvizit u borbi za glasove birača.

Često je naglašavao da se neće baviti temama nacionalizma i da neće isticati zastave na prozore, te da on „svoj narod nosi na svojim leđima“. S obzirom da je bio kandidat za poslanika ispred PDP-a u izbornoj jedinici 3 obraćao se građanima Banjaluke i okoline.

Tom prilikom isticao je da je sve što se radi u tom gradu „kozmetika“, da iste firme pljačkaju narod, te uzimaju novac na velikim tenderima. Zagovarao je koncept preporoda zemlje „u sabiranju umnih i moralnih kapaciteta svih ljudi bez obzira na veru, naciju, stranku, ime i prezime“.

Zbog svojih aktivnosti privođen je nekoliko puta, te je dužan da plati 21 000 maraka prekršajnih naloga.

Premda je na svečanosti polaganja kamena temeljca za novi most u Čelincu tvrdio da ga je predsednik Republike Srpske Milorad Dodik udario i izbio mu telefon iz ruke, Stanivuković i njegova dva saradnika su, prema njegovim rečima, „optuženi su za pokušaj napada na predsednika“ i dobili nalog da plate po pet hiljada maraka kazne.

Dodik je na konferenciji za novinare rekao da niko nikoga nije udario, nego da su „neki predstavnici opozicije poslali decu da donesu kamenje i ometaju skup“.

Sa druge strane, Stanivuković je tvrdio da je i on hteo da, kao svi političari, položi taj kamen temeljac i preseče vrpcu kako bi poručio građanima RS da je to i njegov novac i novac svih građana, te da svako ima pravo da položi kamen temeljac za neki projekat.

Na Opštim izborima Stanivuković je osvojio 19 965 glasova i time izborio ulazak u Narodnu skupštinu Republike Srpske. Tako je postao najmlađi poslanik u entitetskom Parlamentu, te rekorder u broju osvojenih glasova.

O njegovom uspehu govori i činjenica da je dobio mnogo više pojedinačnih glasova od nekih etabliranih političara i funcionera veliki stranaka u RS, te više glasova nego što su mnoge manje stranke osvojile na čitavoj teritoriji RS.

Svojim biračima, ali i svim građanima RS obećao je da neće zloupotrebiti poverenje koje su mu dali, te da će biti najaktivniji i najposvećeniji poslanik jer ga je narod svojom podrškom zadužio.

11. oktobra je izjavio da se odriče naknade koja mu kao poslaniku pripada. Tom prilikom je rekao da će kada bude bilo potrebe taj novac preusmeriti u Fondaciju „Pravda za Davida“ kada se ona osnuje, a drugi deo namenio je za stipendije, sportska i kulturno-umetnička društva.

Već je tokom prve godine mandata postao jedan od najaktivnijih opozicionih poslanika. Često je polemisao sa poslanicima vlasti, ali i ministrima i premijerom Radovanom Viškovićem.

Incident sa ministrom policije

Na posebnoj sednici Narodne Skupštine RS na kojoj se raspravljalo o Programu reformi BiH, a koja je održana 23. decembra 2019. godine dogodio se incident u kome su učestvovali Stanivuković i ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač.

Naime, njih dvojica su ušli u polemiku, a nakon što je Stanivuković prišao Lukaču za govornicu, ministar je bacio papire na njega, a potom ga i udario.

Jelena Trivić, poslanica PDP-a je stala između njih dvojice, a zasedanje je prekinuto.

Stanivuković je nakon incidenta poručio da će Lukača prijaviti policiji i tužilaštvu, te se zapitao da li je normalna država u kojoj ministar tuče poslanike. Zbog incidenta je klub poslanika SDS-a odlučio da napusti dalji rad Skupštine[1].

Tužilaštvo je podnelo optužnicu protiv Lukača kojom se tereti da je u sali Narodne skupštine RS udario Stanivukovića u lice tokom prenosa uživo na Radio Televiziji Republike Srpske i Televizije „BN“.

Okružno javno tužilaštvo Banjaluka je 2. aprila 2021. godine podiglo optužnicu protiv Lukača zbog fizičkog napada na Stanivukovića, a Osnovni sud u Banjaluci je 25. maja potvrdilo optužnicu.

Tokom izjašnjenja o krivici pred Osnovnim sudom u Banjaluci koje je održano 23. septembra 2021. godine Lukač je negirao krivicu[2].

Lokalni izbori 2020. godine

Partija demokratskog progresa je 5. jula 2020. godine predstavila Draška Stanivukovića kao kandidata ove stranke za gradonačelnika Banjaluke. Tom prilikom on je kazao da „ko oslobodi Banjaluku nakon 20 godina doći će i u svaki deo Republike Srpske[3]„.

Tokom kampanje on je obišao sva naselja u gradu, razgovarao sa građanima o problemima sa kojima se susreću, te obećao da će „osloboditi grad“, te da će u njegovom timu, ukoliko bude bio izabran za gradonačelnika biti stručni ljudi.

Pored televizijskih nastupa, kampanju je vodio i putem društvenih mreža, gde je stekao veliki broj simpatizera.

Stanivukovića su podržale i druge opozicione partije, a izbornu kampanju je obeležila oštra retorika između vlasti i opozicije.

Draško Stanivuković je na izborima osvojio preko 54 odsto glasova, dok je njegov protivkandidat iz SNSD-a Igor Radojičić dobio oko 45.5 odsto glasova.

Nakon što je Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) objavila preliminarne rezultate, predsedavajući predsedništva BiH i lider SNSD-a Milorad Dodik je kazao da RS više neće pomagati Banjaluci.

Sa druge strane, Stanivuković je građanima obećao velike promene, obračun sa tajkunima koji su nelegalno gradili objekte u Banjaluci, besplatne udžbenike, jeftiniji gradski prevoz i slično.

Nakon što mu je potvrđen mandat, Stanivuković je prvi dan na posao došao javnim prevozom. Ovaj populistički potez doneo bi mu još veću popularnost da već sledećeg dana pred Gradsku upravu nije stigao skupocenim automobilom.

Jedan od prvih poteza novoizabranog gradonačelnika bilo je uspostavljanje kontrole nad korišćenjem službenih automobila. Sve svoje aktivnosti Stanivuković je nastavio da objavljuje na društvenim mrežama.

S obzirom na to da nije imao podršku skupštinske većine, novi gradonačelnik se vrlo brzo suočio sa poteškoćama. Jedan od najvećih problema bilo je usvajanje budžeta, odnosno to što vladajuća koalicija nije želela da ga usvoji, pa je grad morao da pređe na privremeno finansiranje.

Nakon godinu dana mandata od 10 obećanja koja je dao građanima, pet je započeto, tri su dobila ocenu „u progresu“, a dva obećanja nisu ni započeta. Obećanja koja su dobila ocenu „u progresu“ odnose se na povećanje transparentnosti Gradske uprave, vrtić za svako dete i besplatni udžbenici za učenike[4].

Privatni život

Draško Stanivuković je rođen 1993. godine u Banjaluci. Njegova porodica se dugi niz godina bavi privatnim biznisom, pa važi za jednu od najbogatijih u Banjaluci.

Upravo je to jedan od argumenata političkih protivnika Draška Stanivukovića koji tvrde da borac za socijalnu pravdu ne može biti neko ko vozi skupi BMW i živi u velelepnoj vili u banjalučkom naselju Petrićevac, jer mu egzistencija ne zavisi od prilika u društvu i zemlji.

Stanivuković je svoj politički angažman više puta obrazložio rečima da u politiku nije ušao kako bi se obogatio kao neke njegove iskusnije kolege, nego zato što je želeo nešto da promeni.

U obraćanjima ne krije da je materijalno situiran i da ima mnoge stvari o kojima njegove komšije sanjaju, ali da se upravo zbog toga hvata u koštac s problemima koji muče većinu.

Iako je pažnju javnosti privukao još 2014. godine kada je sa 21 godinom postao najmlađi kandidat za poslanika, te naročito dve godine kasnije kada je izabran za odbornika u gradskoj skupštini, buru je izazvala informacija da je kuća porodice Stanivuković „osvanula“ u spotu za pesmu „Dečko moj“, folk pevačice Goge Sekulić.

Mnogi su tada posumnjali u iskrenost i poštenje mladog Banjalučanina, a on im je odgovorio da nikada nije krio ko su mu roditelji, čime se bave i kako živi, te da je u njegovoj kući do tada snimljeno još nekoliko spotova, fotografisano 50 matura, 70 rođendana, 30 svadbi, dve veridbe i slično.

Pri tome je dodao da „nikome nije uzeta niti jedna marka naknade“. On je dodao da je njihova kuća, prema nekim istraživanjima, najfotografisaniji objekat u Banjaluci.

U jednom intervjuu priznao je da je prodao BMW i kupio Golfa kako bi bio bliži narodu, aludirajući na značenje imena proizvođača – Folksvagen (Volkswagen) – narodni auto. Stanivuković je dodao da je s obzirom na česte obilaske terena golf idealna opcija.

Draško Stanivuković je po nacionalnosti Srbin, a po veroispovesti pravoslavac.

Otkako je izabran za poslanika u NSRS, Stanivuković je u fokusu javnosti. O njegovom privatnom, a naročito emotivnom životu mnogo se pisalo u medijima.

Nakon što je izabran za gradonačelnika Banjaluke, pisalo se o njegovoj navodnoj vezi sa folk pevačicom Tanjom Savić. Tabloidi su analizirali svaku Tanjinu objavu na društvenim mrežama, a mišljenje o tome su tražili čak i kod gradonačelnikovog deda i babe.

Reference

[1] https://balkans.aljazeera.net/news/balkan/2019/12/23/ministar-dragan-lukac-udario-draska-stanivukovica-na-sjednici-nsrs

[2] https://avaz.ba/vijesti/bih/683506/ministar-lukac-se-izjasnio-da-nije-kriv-za-ugrozavanje-sigurnosti-draska-stanivukovica

[3] https://www.aa.com.tr/ba/politika/pdp-stanivukovi%C4%87-kandidat-za-gradona%C4%8Delnika-banjaluke-/1900256

[4] https://istinomjer.ba/grad-banja-luka-prva-godina-mandata-gradonacelnika-draska-stanivukovica/

Draško Stanivuković na društvenim mrežama

FacebookDraško @ Facebook
InstagramDraško @ Instagram