Foto: Nema dostupne fotografije.Džore Držić je bio hrvatski pjesnik i dramski pisac. Rođen je u Dubrovniku 06. februara 1461. godine, a umro je 26. septembra 1501. godine u Dubrovniku. Jedan je od najranijih renesansnih pjesnika.
Označio je početak petrarkizma, dominantnog pravca talijanske lirike 15. vijeka. Najviše je pisao lirske ljubavne pjesme melanholičnog i kontemplativnog tona. Njegov literarni opus sačinjavao je i par religioznih pjesama. Pastirska ekloga „Radmio i Ljubmir“ smatra se prvom hrvatskom dramom svjetovnog karaktera, a Džore Držić začetnikom moderne hrvatske drame.
Biografija
Džore Držić je rođen u dubrovačkoj građanskoj porodici u Dubrovniku, porijeklom iz Kotora. Otac mu se zvao Nikola, a majka Nikoleta. Bio je ugledan građanin svoga vremena. Brat mu se zvao Vlaho i bio je poznati slikar. Marinu Držiću je bio stric.
Fundamentalno obrazovanje je stekao u rodnom Dubrovniku, kao i humanističku školu, a studije prava završio je u Italiji. Od 1496. godine bio je pripadnik katoličkog sveštenstva i rektor crkava Svi Sveti u Dubrovniku i Sveti Petar u Koločepu. Zahvaljujući svom visokom obrazovanju zabilježen je kao vrsan besjednik. Da je riječ o učenom čovjeku, uočava se i iz njegovog literarnog stvaralaštva.
Godine 1497. bio je upravnik crkve Svete Marije nad Gružem. Iduće godine postao je notar u Kaptolu u Dubrovniku. U dubrovačkim humanističkim krugovima sudjelovao je u učenim raspravama. Držić je bio prijatelj sa F. M. Glavanom, koji mu je u oporuci ostavio knjige M. T. Cicerona i K. Klaudijana.
Džore Držić je svoje pjesme ostavio u rukopisima. Vatroslav Jagić i Milan Rešetar priredili su i objavili Akademijina izdanja Držićevih pjesama. U trideset trećoj knjizi Starih pisaca Hrvatskih objavljene su Držićeve pjesme, a sve prema rukopisu otkrivenom u Dablinu 1965. godine. U ovoj knjizi je objavljena njegova, do tad neotkrivena, dramska ekloga „Radmio i Ljubmir“ na osnovu koje je dobio epitet dramskog pisca.
Prema lirskom subjektu, sve Držićeve pjesme mogu se svrstati u četiri grupe: pjesme zaljubljenog lirskog subjekta u muškom rodu, pjesme analitičke ljubavne problematike, pjesme zaljubljenog lirskog subjekta u ženskom rodu i religiozni lirski subjekat.
Na njegovom pjesničkom izrazu temeljio se hrvatski književni jezik. Kroz uticaj humanizma i spiritualnosti, napustio je stroge forme pjesništva i svoje stihove približio širokom krugu ljudi. Najpoznatija zbirka ovog pjesnika „Pjesni ljuvene“ bila je popularna u Dubrovniku tokom 15. vijeka.
Pisao je pjesme uglavnom ljubavnog sadržaja, te nekoliko religioznih pjesama. Najčešće je u svom pjesničkom izražavanju koristio dvanaesterce sa dvostrukom rimom. Znao je ponekad da napiše pjesme u osmercima, osmercima i sedmercima, dvanaestercima i sedmercima.
Kroz liriku je izražavao ljubav prema voljenoj osobi. Jednu ljubavnu pjesmu napisao je u obliku renesansne pokladne igre „Gizdave mladosti i vi svi ostali“. Jednu pjesmu posvetio je svom prijatelju Sladoju. Dvije njegove pjesme su prepričani snovi. Pjesma „Čudni san“ je pisana u obliku monologa jednog viteza, koji sanja o gusarima koji su zarobili vilu.
Kada su u pitanju njegove religiozne pjesme, dvije označavaju prevode „Ave Maria“ i „Salve Regina“. U akrostihu mnogih pjesama sadržano je Držićevo ime. Jedna njegova pjesma je folklornog stila.
Držić je pisao pjesme po uzoru na petrarkističku pjesničku školu, i najstariji je pjesnik ovog pravca u hrvatskoj književnosti. Najčešći motivi ovog pjesništva su pjesnikovi izrazi ljubavi prema voljenoj osobi. Ponekad se javljaju motivi prolaznosti i smrti. Kompozicija pjesama varira od kratkih pa sve do opsežnih pjesama. Prisutni su apostrofi, metafora, deminutivi. U ovakvoj vrsti lirike često je naglašena mudrost.
Kod Držića se u pjesmama ne pojavljuju ženka imena, nego samo njegovo ili njegovi uzdasi. Njegova pjesma „Kad bih najvolio umrijeti“ ciklusa je otvorene ljubavi. Pjesnik dolazi do spoznaje da je, najbolji trenutak za smrt, onda kada je najljepše živjeti. Pjesma je strukturirana kroz širok spektar antiteza.
Pastirska ekloga „Radmio i Ljubmir“ napisana je u dvostrukim rimovanim dvanaestercima. Ovdje je oslikan, na izrazito realističan način, pastirski razgovor. Ova ekloga najvjerovatnije se u vrijeme kada je napisana, izvodila na dvoru. Razrađena je ljubavna priča. Ljubmir osjeća ljubav prema vili, pa je ponesen ovim emocijama, donio odluku da svoju vilu traži po svijetu. Radmio pokušava da ga odgovori od ove namjere.
Ekloga „Radmio i Ljubmir“ predstavlja temelj hrvatske dramske pastorale, te se na osnovu nje razvio ovaj žanr u hrvatskoj književnosti. Sastoji se od 316 dvostruko rimovanih dvanaesteraca. Radmio oslikava razum, racionalnost, dok je Ljubmir opijen, zanesen. Ova drama je naglašene realističnosti, čak i kroz riječi zaljubljenog pastira, sa kojim se na kraju drame pisac poistovjećuje.
Držićeve pjesme bile su popularne u Dubrovniku za vrijeme njegovog života. Vlastelin Nikša Ranjina je u lični zbornik bilježio ljubavne pjesme mladih dubrovačkih pjesnika. Džore Držić je bio jedan od pjesnika čije su se pjesme našle u ovom zborniku.
Po rukopisu pronađenom u Dablinu smatra se da je Držić napisao 96 pjesama i jednu dramu. Džore Držić je umro u Dubrovniku u 41. godini života.
Bibliografija
- „Stari pisci hrvatski“ (Zagreb 1870. g.)
- „Stari pisci hrvatski“ (drugo prerađeno izdanje, Zagreb 1937. g.)
- „Pjesni ljuvene“. „Stari pisci hrvatski“ (Zagreb 1965. g.)
- „Zbornik stihova XV i XVI stoljeća“. „Pet stoljeća hrvatske književnosti“ (Zagreb 1968. g.)