Skender Kulenović

Biografija

Skender Kulenović je bio bosanskohercegovački pisac i akademik. Rođen je 02. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu, a umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu. Kao književnik bavio se pisanjem pjesama, poema, kritika, putopisa, eseja, komedija, priča, crtica i romana.

Studije prava je napustio 1935. godine kako bi se posvetio novinarskom i književnom radu. Bio je suosnivač časopisa „Putokaz“. Poslije Drugog svjetskog rata je živio u Sarajevu, Beogradu i Mostaru.

Dobio je veliki broj nagrada i priznanja. Bio je redovan član Srpske akademije nauka i umjetnosti, Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Biografija

Skender Kulenović je rođen 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. U rodnom mjestu je završio osnovnu školu. Kao posljedica agrarne reforme njegova porodica je osiromašila, zbog čega su bili primorani da se presele u Travnik, kraj u kome je rođena njegova majka. Ovaj period teškog porodičnog života opisao je u djelu „Šarenka“.

Jezuitsku gimnaziju je pohađao u Travniku. Sklonost prema književnom radu prvi put je pokazao je u gimnazijskim danima. Tada je napisao zbirku soneta „Ocvale primule“. Nakon završene gimnazije upisao se na studije prava Univerziteta u Zagrebu. Kao student priključio se Komunističkoj partiji Jugoslavije.

Nastavio je da se bavi pisanjem. Zbog toga je ostvarivao saradnju sa nekoliko književnih časopisa i listova kao što su „Hrvatski dnevnik“ i „Novi behar“. Studije je napustio 1935. godine kada se isključivo posvetio književnosti i novinarstvu.

Godine 1937. je bio suosnivač bošnjačkog časopisa „Putokaz“. Ovaj časopis je pokrenuo sa Safetom Krupićem i Hasanom Kikićem. Upravo je u časopisu „Putokaz“ objavio prvu njegovu napisanu pripovijetku „Noć u vezirskom gradu“.

U Drugom svjetskom ratu se pridružio prvom partizanskom odredu Bosanske krajine. I za vrijeme ratnih stradanja nije odustajao od književnosti. Između ostalog, najviše je pisao poeme. Bio je urednik na listovima „Glas“, „Bosanski udarnik“ i „Oslobođenje“, a u ovim listovima je objavljivao svoja prozna djela i članke vezane za politiku i situaciju u zemlji.

U tom periodu je napisao svoje poznate poeme: „Stojanka majka Knežopoljka“, „Na pravi put sam ti, majko, izišao“ i „Ševa“. U Udruženju književnika BiH je bio sekretar. Isto tako, u ZAVNOBIH-u i AVNOJ-u je bio vijećnik. Tokom rata su mu ubijena oba brata.

Nakon završetka rata zaposlio se u sarajevskom Narodnom pozorištu na mjestu direktora drame. I dalje je nastavio da radi u uredništvu časopisa „Književne novine“, „Pregled“ i „Nova misao“. U Sarajevu je pretpremijerno predstavljena Skenderova cijenjena drama „Djelidba“.  U mostarskom Narodnom pozorištu je radio kao dramaturg između 1957. i 1970. godine.

Skender se oduševljavao rijekama zbog toga što tokom odrastanja nije imao priliku da posjećuje riječne obale. Naročito je bio očaran Unom. Tako je nastao njegov značajan esej „Iz smaragda Une“. Dosta vremena je provodio na pecanju. U Mostaru je pecao na Neretvi i Bregavi, a najviše je uživao u pecanju ispod Počitelja.

Nekoliko godina kasnije u Beogradu je bio urednik „Prosvete“ i sekretar Narodne skupštine FNRJ. Mnogi istaknuti književnici i kritičari, kao što su Radomir Konstantinović i Danilo Kiš, su se oduševljavali Kulenovićevim jezičkim sposobnostima.

Za svoj plodan književni rad dobio je više priznanja i nagrada. Dvadesetsedmojulske nagrade SRBiH je dobio 1971. godine, dok je naredne godine bio dobitnik  nagrade AVNOJ-a. Godine 1974. uručena mu je Zmajeva nagrada.

Bio je član Srpske akademije nauka i umjetnosti, Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Nastojao je da živi isključivo od umjetnosti. Žalio se da zbog drugih poslova gubi vrijeme koje bi posvetio pisanju.

Skender Kulenović je umro 1978. godine u Beogradu. Danas su njegova djela jednako  popularna i čitana, kako u njegovoj rodnoj zemlji, tako i van njenih granica. U osnovnim i srednjim školama, ali i na fakultetima redovno se obrađuju djela ovog pisca.

Djela

• „Stojanka majka Knežopoljka“ (poema, 1945. godine)
• „Djelidba“ (komedija, 1947. godine)
• „Večera“ (komedija, 1947. godine)
• „A šta sad?“ (komedija, 1947. godine)
• „Ševa“ (poema, 1952. godine)
• „Soneti“ (1968. godine)
• „Divanhana“ (pripovijetke, 1972. godine)
• „Gromovo đule“ (priče za djecu, 1975. godine)
• „Šarenka“ (priče za djecu,1975. godine)
• „Ponornica“ (roman, 1977. godine)