Emanuel Makron

Kratke informacije

Ime i prezimeEmanuel Makron
Datum rođenja21. decembar 1977.
Mesto rođenjaAmjen
DržavaFrancuska
PrebivalištePariz
ZanimanjePolitičar, ekonomist, predsednik Francuske
StrankaSocijalistička partija (2006 – 2009) Nezavisni političar (2009 – 2016) En Marche! (2016 – danas)
Visina175 cm
Težina73 kg

Biografija

Emanuel Makron ili punim imenom Emanuel Žan-Mišel Frederik Makron (Emmanuel Jean-Michel Frédéric Macron) je francuski ekonomista i političar, te aktuelni predsednik Francuske. Rođen je 21. decembra 1977. godine u Amjenu. Od 2007. godine je u braku sa Brižit Tronje Makron (Brigitte Trogneux Macron). Živi i radi u Parizu.

Pobedom u drugom krugu predsedničkih izbora Emanuel Makron je postao najmlađi šef francuske države od Napoleona.

Po uverenju je socijalni liberal, protržišno i proevropski orjentisan, koji je tokom kampanje svojim biračima nudio viziju osnažene, kompetitivne francuske ekonomije otvorene prema svetu.

Detinjstvo i obrazovanje

Emanuel Makron je rođen u Amjenu kao sin Žan-Mišela Makrona (Jean-Michel Macron), profesora neurologije na Univerzitetu Pikardi (University of Picardy) i farmaceutkinje Fransoaz Makron (Françoise Macron).

Ima dve mlađe setre, Loren (Laurent) i Estel (Estelle). Iako porodica nije bila religiozna, Emanuel Makron je po vlastitoj želji kršten u rimokatoličkoj crkvi kada je imao 12 godina.

Pohađao je katoličku srednju školu u rodnom gradu sve dok ga roditelji nisu poslali u eltinu parisku školu Lycée Henri-IV, zbog veze sa 24 godine starijom profesoricom Brižit Tronje, koja je kasnije postala njegova žena.

Nakon  završetka srednje škole upisao je Filozofski fakultet na Univerzitetu Nanterre La Defense u Parizu. Magistrirao je na delima Hegela (Georg Wilhelm Friedrich Hegel )i Makijavelija (Niccolò Machiavelli).

Tokom 1999. godine radio je kao asistent Pola Rikorea (Paulo Ricoeur), francuskog protestantskog filozofa. Bio je i jedan od urednika časopisa „Esprit“.

Zbog studija je bio oslobođen služenja vojnog roka. Nakon filozofije upisao je magistarske studije na prestižnom pariskom Institutu političkih nauka (Institut d’études politiques de Paris).

Radno iskustvo

Emanuel Makron se 2004. godine, nakon što je magistrirao javnu upravu na političkim naukama, zaposlio kao inspektor finansija u Ministarstvu privrede. Uporedo sa tim držao je predavanja i radionice studentima na drugim fakultetima širom Francuske.

Dve godine kasnije MEDEF (Mouvement des Enterprises de France) najveće udruženje poslodavaca u Francuskoj mu je ponudilo posao, ali je Makron odbio.

U septembru 2008. godine je napustio posao u Ministarstvu, te se zaposlio kao investicioni bankar u banci „Rotšild“ u Parizu. U martu 2010. godine postao je partner u upravi banke, a iste godine imenovan je za izvršnog direktora.

U februaru 2012. godine postao je savetnik biznismena Filipa Tuluza-Borda (Phillipe Tillous-Borde), izvršnog direktora „Avril grupe“.  Posao savetnika i investicionog bankara doneo mu je veliku zaradu, tako da je od 2009. do 2013. zaradio skoro tri miliona evra.

Politička karijera

Emanuel Makron je bio član Socijalističke partije od 2006. do 2009. godine. 2007. godine pokušao je da se kao član ove partije kandiduje za poslanika u Narodnoj skupštini pokrajine Pikardi, ali je njegova molba da mu se kandidatura omogući odbijena od strane rukovodstva stranke.

Tri godine kasnije ponuđena mu je pozicija zamenika šefa stručnog štaba premijera Fransoa Filona (François Fillona), ali je tu ponudu odbio.

Makron je 15. maja 2012. godine postao zamenik glavnog sekretara predsednika Fransoa Olanda (François Hollande).

Predlagao je da se do 2014. godine broj radnih sati na sedmičnom nivou poveća sa 35 na 37, te da se poreske obaveze najbogatijim stanovnicima zadrže na postojećem nivou, ali je njegove predloge Oland odbio.

Makron je 10. juna 2014. godine objavio da je podneo ostavku na poziciju savetnika u kabinetu predsednika.

U javnosti se u to vreme šuškalo da je Makron odlučio da osnuje vlastitu investicijsku kompaniju koja će finansirati obrazovne projekte. Ipak, nedugo nakon ostavke počeo je da radi kao istraživač na Univerzitetu u Berlinu. Njegov san je bio posao predavača na prestižnom Univerzitetu Harvard.

Na opštim izborima 2014. godine ponuđeno mu je da bude kandidat za gradonačelnika rodnog Amjena, ali je on tu ponudu odbio.

Tadašnji premijer Manuel Vals pokušao je da ga imenuje za ministra ekonomije, ali je predsednik Fransoa Oland taj predlog odbio.

Emanuel Makron je 26. avgusta 2014. godine imenovan za ministra ekonomije, industrije i digitalnih poslova u vladi Manuela Valsa. Na toj poziciji zamenio je Arnauda Monteburga (Arnaud Montebourg).

Bio je najmlađi ministar ekonomije od 1962. godine. Dok je njegov prethodnik bio euroskeptik, Makron je bio pro-evropski orjentisan.

U avgustu 2015. godine objavio je da više nije član Socijalističke stranke, te da će političku karijeru dalje graditi kao nezavisni kandidat.

Zbog sve lošijih odnosa s aktuelnom vladom i predsednikom Olandom, Makron je 6. avgusta 2016. godine u Amjenu osnovao nezavisnu političku partiju „Napred!“ ili „Republika u pokretu“ („En Marche!“).

Njegov liberalni politički pokret dobilo je veliku medijsku pažnju. Nekolicina članova Socijalističke partije podržala je Makronov pokret, iako je većina, uključujući Manuela Valsa, ipak bila protiv njega.

Popularnost pokreta u medijima je tokom 2016. godine sve više rasla, a štampa je o njemu uglavnom pisala afirmativno. Nazivali su ga pravim osveženjem na političkoj sceni Francuske. Uporedo sa tim rasla je i popularnost među biračima.

Makron je 30. avgusta 2016. godine podneo ostavku na poziciju ministra ekonomije u aktuelnoj vladi kako bi se posvetio svom pokretu. Oland je njegovu ostavku nazvao „izdajom“.

Ankete su, sa druge strane, pokazivale nešto sasvim drugo – oko 84 odsto Francuza podržalo je njegovu odluku da napusti vladu.

Kandidatura za predsednika Francuske

Prve naznake o mogućnosti kandidature za predsednika Francuske, Makron je izneo još u aprilu 2016. godine. Ubrzo nakon ostavke posvetio se prikupljanju sredstava i podrške za kandiaturu na mesto šefa države.

U novembru 2016. godine zvanično je objavio svoju kandidaturu. U svom govoru obećao je „demokratsku revoluciju“ i „deblokadu Francuske“.

Ubrzo nakon toga Makron je objavio knjigu „Revolucija“ („Révolution“) koja je poslužila kao sredstvo za pridobijanje podrške francuskog naroda. Prodata je u više od 200 hiljada primeraka i ubrzo je postala jedna od najprodavanijih knjiga u Francuskoj u 2016. godini.

Važno je napomenuti da mu je pre nego što je zvanično objavio da će se kandidovati za predsednika Manuel Vals predložio da bude kandidat Socijalističke partije, što je Makron odbio. Članovima Socijalističke partije je čak i zaprećeno da će biti isključeni iz stranke ako podrže Makrona.

Izborni štab Emanuela Makrona objavio je da je prikupljeno 3.7 miliona dolara evra donacija za kampanju. Nakon toga krenule su polemike u javnosti o načinu prikupljanju sredstava.

Makron se branio govoreći da je u pitanju demagoški pristup pojedinih političara i analitičara, te da je u pitanju kleveta, kao i da ni jedan cent iz budžeta nije otišao u kasu pokreta „Republika u pokretu“.

Njegova kampanja imala je veliku podršku medija. Analize su pokazale da je više od 50 časopisa pisalo afirmativno o novom političkom lideru u Francuskoj.

Prvi krug predsedničkih izbora

Prvi krug predsedničkih izbora održan je 23. aprila 2017. godine. Emanuel Makron je osvojio 24.01 odsto glasova, dok je kandidatkinja krajnje desnice Marin Le Pen (Marine Le Pen) osvojila 21.30 odsto glasova birača.

Konzervativni kandidat desnog centra Fransoa Fijon (François Fillon) dobio je 20.01 odsto glasova, a kandidat radikalne levice Žan-Lik Melanšon (Jean-Luc Mélenchon) 19.58 odsto glasova. Ostali kandidati osvojili su manje od 6.5 odsto glasova.

Fijon je kasnije podržao Makrona u drugom krugu izbora. Osim njega, Makrona su podržali i mnogi drugi istaknuti članovi Socijalističke stranke kao i uticajne ličnosti iz javnog života.

Čak je i Islamska zajednica u Parizu savetovala svojim vernicima da glasaju za njega.

Drugi krug predsedničkih izbora

U drugom krugu izbora podržao ga je i Fransoa Oland kao i tadašnji predsednik Evropske komisije Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker), te nemačka kancelarka Angela Merkel (Angela Merkel) i bivši američki predsednik Barak Obama (Barack Obama).

TV duel Makrona i Le Penove održan je 3. maja 2017. godine. Rasprava je trajala više od dva sata, a analize su pokazale da je javnost na Makronovoj strani.

Tokom kampanje za drugi krug izbora Makron je u gostovanju na britanskoj televizijskoj mreži „Skaj“ („Sky“) izjavio kako ruski mediji, naročito RT („Russia Today“) i agencija Sputnjik putem svojih sredstava informisanja plasiraju „lažne informacije o njemu“.

Dva dana uoči drugog kruga izbora na internetu je objavljeno devet gigabajta Makronovih mejlova koji se odnose na kampanju.

Pokret „Republika u pokretu“ je tada objavio da su postali žrtva masovnog i koordinisanog hakovanja“ što je izazvalo pometnju na društvenim mrežama.

Pojedini analitičari optužili su ruske hakere za napad na izborni štab Emanuela Makrona, te da su isti hakeri uticali na rezultate predsedničkih izbora u Americi kada je za predsednika izabran Donald Tramp (Donald Trump). Vikiliks je objavio podatke koji direktno optužuju Makrona za utaju poreza.

U drugom krugu izbora, 7. maja 2017. godine Emanuel Makron je izabran za predsednika Francuske s osvojenih 66.1 odsto glasova, dok je njegova protivkandidatkinja Marin Le Pen ostvojila 33.9 odsto glasova.

Više od 25 odsto birača nije izašlo na drugi krug izbora, dok je osam odsto glasačkih listića bilo nevažeće.

Nakon što su objavljeni rezultati izbora Makron je odstupio sa mesta predsednika pokreta „Republika u pokretu“, a tu poziciju je preuzela Katerin Barbaro (Catherine Barbaroux).

Predsednički mandat

Emanuel Makron je sa 39 godina postao najmlađi predsednik Francuske u istoriji. Takođe, on je prvi izabrani predsednik koji je rođen nakon osnivanja Pete Republike 1958. godine.

Zvanično je postao predsednik 14. maja 2017. godine.  U svom inauguracionom govoru poručio je da će obnoviti moć Francuske na svetskoj sceni.

Rekao je da je svestan da je njegova zemlja snažna samo onoliko koliko je prosperitetna, te da može biti model svetu samo ako je uzorna.

Pred kraj govora odao je čast svim svojim prethodnicima od Šarla de Gola (Charles de Gaulle) do Fransoa Olanda. Govor je završio rečima „Živela Republika, živela Francuska“.

Ceremonija inauguracije bila je upriličena u zlatnom okruženju svečane sale, uz prisustvo predsednika Narodne skupštine i Senata, kao i premijera, a predsednik Ustavnog saveta Loran Fabijus (Laurent Fabius) je proglasio zvanične rezultate predsedničkih izbora i Makron je time formalno stupio na funkciju predsednika.

Francuska vlada je 15. juna 2017. godine simbolično podnela ostavku nakon što je Makron proglašen za predsednika. Njegov kabinet je izdao saopštenje da prihvata ostavku vlade do koje mora doći prema proceduri.

Na mesto premijera ponovo je izabran Eduard Filip (Édouard Philippe) kome je Makron naložio da već kroz par dana formira novu vladu.

Na parlamentarnim izborima 2017. godine Makronova stranka „Republika u pokretu“ i njeni koalicioni partneri obezbedili su komotnu većinu osvojivši 350 od 577 mandata u Skupštini.

Nakon što su republikanci izašli kao pobednici izbora za Senat portparol Vlade Kristof Kastaner (Christophe Castaner) je izjavio da su izbori bili „neuspeh“ za njegovu partiju.

Francuski predsednik je 3. jula 2020. godine imenovao Žana Kasteksa (Jean Castex) za premijera Francuske. Kasteks je predstavljen kao konzervativac koji je ranije bio član Makronove stranke.

Na izborima koji su održani 24. aprila 2022. godine Makron je ponovo pobedio Marin Le Pen u drugom krugu. Prvi je predsednik Francuske nakon Žiraka Širaka (Jacques Chirac) koji je dva puta zaredom osvojio mandat.

Diplomatija

Nedugo nakon što je preuzeo dužnost šefa države Makron se sastao u Berlinu sa nemačkom kancelarkom Angelom Merkel. Makron i Merkelova su se složili da je dobar odnos Francuske i Nemačke ključan za opstanak Evropske unije.

Dogovorili su izradu „zajedničkih mapa puta“ za Evropu koji je u saglasnosti s Ustavom EU.

Već 25. maja 2017. Makron je prisustvovao samitu NATO-a u Briselu. Na tom samitu se prvi put sastao sa predsednikom SAD-a Donaldom Trampom.

Par dana nakon toga, 29. maja se u Versaju sastao sa ruskim predsednikom Vladimirom Putinom. Taj sastanak izazvao je veliku pažnju javnosti s obzirom da je Makron javno optužio ruske medije da su širili „lažnu propagandu“ tokom izbora u Francuskoj.

Makron je pozvao na saradnju u borbi protiv terorističke organizacije ISIL, te upozorio da će Francuska reagovati ukoliko se dokaže da se u sukobu u Siriji koristi hemijsko oružje.

Popularnost

Prema istraživanjima Makron je svoj petogodišnji mandat započeo podrškom od 62 odsto građana Francuske, što je veća podrška od one koju je imao njegov prethodnik Fransoa Oland (61%), ali manja od podrške koju je uživao Nikola Sarkozi (Nicolas Sarkozy) – 65 odsto.

U drugoj polovini juna oko 64 odsto Francuza bilo je zadovoljno njegovim radom, dok je u julu njegova popularnost opala za 10 odsto. U avgustu 2017. godine istraživanja su pokazala da 40 odsto Francuza i dalje podržava Makrona.

Kritike

Francuski predsednik se u julu 2017. godine našao na udaru kritika zbog planova da svojoj ženi Brižit dodeli zvanični status prve dame Francuske. Naime, kada je preuzeo dužnost najavio je kako će ukloniti nepotizam iz vlasti, a njegov plan su pojedinci ocenili licemernim. Peticiju protiv uspostavljanja funkcije prve dame potpisalo je više od 200 hiljada ljudi.

Njegova supruga bi, prema tome, trebalo da dobije deo budžeta, svoje radnike i kancelariju, po uzoru na ono što ima supruga američkog predsednika. Do tada je imala tim od tri asistenta, dve sekretarice i dva člana obezbeđenja. Sve to građani su ocenili kao sasvim dovoljno za obavljanje uloge koju Brižit Makron ima.

Prema francuskom ustavu bračni partner predsednika nema nikakav službeni status, ali ima kancelariju i savetnike. Tokom kampanje Makron je rekao da njegova žena neće biti plaćena državnim novcem.

Sve to se događalo u vreme kada Makron predlaže zakon koji bi francuskim poslanicima zabranio zapošljavanje rođaka i članova porodie. Svako ko bi bio osuđen za takav prekršaj bi mogao ići i u zatvor. Opozicija je bila ogorčena dvostrukim aršinima mladog predsednika.

Afera Benala

List „Le Monde“ („Le monde“) je 18. jula 2018. godine objavio da je član Markonovog kabineta Aleksandar Benala (Alexandre Benalla) predstavljajući se kao policajac pretukao jednog od demonstranata tokom prvomajskih protesta u Parizu.

On je suspendovan na 15 dana pre nego što je interno degradiran. Makronov kabinet je propustio da prosledi slučaj javnom tužiocu i preliminarna istraga o slučaju nije otvorena sve do momenta dok članak nije objavljen.

Blaga kazna koju je Benala odslužio pokrenula je pitanje unutar opozicije o tome da li je izvršna vlast namerno odlučila da o slučaju ne obavesti državnog tužioca kako to Zakon o kaznenom postupku propisuje.

Zakon o radu

Emanuel Makron je potpisao 22. septembra 2017. godine u direktnom televizijskom prenosu reformisani Zakon o radu koji je bilo jedno od njegovih predizbornih obećanja.

Za izmenu zakona iskoristio je posebnu proceduru na osnovu koje je mogao da sprovede refermu bez rasprave u Parlamentu, što su njegovi protivnici okarakterisali kao znak autoritarizma.

Makron je prilikom potpisivanja direktiva rekao da se radi o talasu promena bez presedana za francuski socijalni model kojim će se povećati fleksibilnost zakona o radu, te da su promene sprovedene u rekordnom vremenu.

Sama najava izmena zakona izazvala je prve demonstracije koje su održane i pre zvaničnog potpisivanja, pa je već 12. septembra oko 400 hiljada Francuza izašlo na ulice. Lider francuske levice Žan-Lik Melašon pozvao je građane na proteste.

Novi Zakon o radu omogućio je poslodavcima da lakše otpuštaju i zapošljavaju radnike, pojednostavljene pregovore između poslodavca i zaposlenih, te manja ovlašćenja nacionalnog kolektivnog pregovaranja.

Uprkos kritikama Makron tvrdi da su reforme neophodne kako bi se ojačala oslabljena francuska ekonomija i povećao broj radnih mesta.

Od 21. septembra širom Francuske organizovani su protesti građana koji se protive uvođenju izmena u Zakon o radu. Pristalice lidera opozicionih stranaka zatražile su ostavku novoizabranog predsednika Emanuela Makrona.

Drugi predsednički mandat

Na izborima koji su održani u aprilu 2022. godine Makron je u drugom krugu pobedio protivničku kandidatkinju Marin Lepen. Tako je posttao prvi francuski predsednik posle Žaka Širaka koji je osvojio drugi mandat.

Inauguracija je održana 7. maja 2022. godine, a mandat mu je zvanično počeo 14. maja.

Tadašnji premijer Žan Kaste (Jean Castex) je 16. maja 2022. godine podneo ostavku na čelu vlade. Na tu poziciju Makron je izabrao Elizabet Borne (Élisabeth Borne). Ona je tako postala tek druga žena na čelu francuske vlade. Vlada je formirana 20. maja 2022. godine.

Makron je novi mandat započeo u velikom problemu. Naime, nekoliko sati nakon što je objavljeno ko su članovi novog kabineta, objavljene su i optužbe za silovanje protiv novoimenovanog ministra Damejna Abad (Damien Abad).

Pored toga, naišao je i na neke druge kritike.

Francuski predsednik je u junu 2022. godine izgubio parlamentarnu većinu, pa se krenulo u nove izbore. Na izborima su dobili većinu od 115 poslaničkih mesta, međutim, nisu uspeli da pređu prag od 289 mandata koliko je potrebno da bi se dostigla većina u skupštini.

Makronova koalicija je uspela da zadrži tek 251 od 346 mandata koliko je imala u prethodnom sazivu. Gubitak većine u skupštini otežao mu je i vođenje države sa nivoa predsednika.

Pored toga, troje ministara je moralo da podnesu ostavke. Vlada je rekonstruisana u julu 2022. godine i to kao manjinska, jer su pregovori sa opozicionim liderima o formiranju stabilne većinske vlade propali.

Uprkos tome, Makronova vlada je donela zakone kojim je predviđeno ugrožavanje ekonomske krize koja je pogodila i Francusku.

Vlada je u martu 2023. godine donela zakon kojim je podigla granicu za odlazak u penziju sa 62 na 64 godine, delimično zaobilazeći parlament. Ovo je izazvalo bes građana koji su izašli na proteste.

Njegova vlada je 20. marta 2023. godine „preživela“ izglasavanje nepoverenja sa samo devet glasova protiv. Drugi pokušaj izglasavanja nepoverenja preživeli su 12. juna 2013. godine.

Privatni život

Emanuel Makron je uspeo da za godinu dana napusti vladajuću strukturu, osnuje pokret i postane najmlađi predsednik Francuske. Ipak, mnogo više od njegovog poslovnog uspeha pažnju privlači njegov ljubavni život.

Naime, Makron je oženjen Brižit Tronje, svojom 24 godine starijom bivšom profesorkom. Emanuel i Bridžit su se upoznali u srednjoj školi u Amjenu koju je on pohađao, a u kojoj je ona radila kao nastavnica.

Ljubav se desila kada je njemu bilo 15, a njoj 39 godina. Kada je napunio 18 postali su par.

Njegovi roditelji su pokušali da ih razdvoje tako što su ga poslali u Pariz kako bi završio poslednji razred srednje škole. Međutim, nakon što je Makron diplomirao, Brižit je ostavila muža i troje dece i preselila se u Pariz.

Par se venčao 2007. godine. Iako nemaju zajedničke dece Makron često u intervjuima ističe da njenu decu, iako su približno njegovih godina, smatra svojima.

Brižit iz prvog braka sa bankarom Andre-Luisom Ozierom (André-Louis Auzière ) ima sina Sebastijana Oziera (Sébastien Auzière) koji je po zanimanju inženjer i dve ćerke, doktorku Lorens Ozier (Laurence Auzière-Jourdan) i pravnicu Tifani Ozier (and Tiphaine Auzière). Njene ćerke su aktivno učestvovale u kampanji Emanuela Makrona.

Iako je odrastao u ateističkoj porodici, Makron je sa 12 godina odlučio da se krsti u rimokatoličkoj crkvi. Roditelji su mu se razveli 2010. godine, a njegove dve sestre su ga podržale tokom kampanje.

Osim filozofije i ekonomije koje su bili predmet njegovih interesovanja tokom studija, Makron je veliki ljubitelj umetnosti.

U mladosti je igrao u pozorišnim predstavama, deset godina svirao je klavir, a posebno je voleo da svira dela Šumana i Lista. U slobodno vreme voli da skija, igra tenis i uživa u boksu. Omiljeni tim mu je Olimpik iz Marseja.

Osim francuskog, govori i engleski jezik.

Emanuel Makron na društvenim mrežama

FacebookEmanuel @ Facebook
InstagramEmanuel @ Instagram
TwitterEmanuel @ Twitter