Milorad Mažić

Kratke informacije

Ime i prezimeMilorad Mažić
Datum rođenja23. mart 1973.
Mesto rođenjaVrbas
DržavaSrbija
ZanimanjeFudbalski sudija

Biografija

Milorad Mažić je srpski fudbalski sudija. Rođen je 23. marta 1973. godine u Vrbasu.

Licencu FIFA-e je stekao 2009. godine. Sudio je mečeve Prvenstva Srbije, pre nego što je dobio čast da „deli pravdu“ na mečevima UEFA Lige prvaka i Lige Evropa. Bio je glavni arbitar na finalu Lige prvaka koje je održano 26. maja 2018. godine u Kijevu, a u kome su se sastali Real Madrid i Liverpul.

Osim toga, sudio je mečeve Svetskog prvenstva 2014. godine, UEFA Superkupa 2016. godine, Evropskog prvenstva 2016. godine, te finala Kupa Konfederacija 2017. godine.

Izabran je da sudi na Svetskom prvenstvu 2018. godine u Rusiji.

Karijera

Tokom leta 2006. godine Mažić je izabran za sudiju u Superligi Srbije za sezonu 2006/2007. Prvi put je 2008. godine bio glavni sudija na „večitom derbiju“ između Crvene zvezde i Partizana. Sa 12 suđenja „večitog derbija“ postao je apsolutni rekorder u jugoslovenskoj i srpskoj fudbalskoj istoriji.

Prvi poziv da deli pravdu na nekom međunarodnom takmičenju stigao je u martu 2009. godine kada je sudio mečeve kvalifikacija za Svetsko prvenstvo za igrače mlađe od 17 godina, a istu čast dobio je i na samom Prvenstvu. Prvi meč u kome je Mažić bio glavni sudija bio je onaj između Nemačke i Italije.

Usledio je prijateljski meč između Crne Gore i Velsa koji je održan 12. avgusta 2009. godine. Mesec dana kasnije zabeležio je svoj prvi nastup u evropskim takmičenjima i to tokom meča između velškog Lianelija i škotskog Madervela. Te sezone zabeležio je 12 suđenja u Superligi Srbije.

Prvi međunarodni meč zabeležio je tokom kvalifikacija za Svetsko prvenstvo 2010. godine, kao glavni arbitar na susretu između Finske i Helsinkija u oktobru 2009. godine. Iste sezone je „delio pravdu“ na meču Prve lige Rumunije između Politehnike i Dinama iz Bukurešta koji je održan 23. novembra 2009. godine.

19. septembra 2012. godine prvi put je sudio na meču Lige šampiona. Na stadionu „Kamp Nou“ („Estadio Camp Nou“) sastali su se Barselona i Spartak iz Moskve, a domaćin je slavio rezultatom 3:2. Tokom iste sezone bio je glavni arbitar polufinala Lige Evropa u kome su se sastali Fenerbahče i Benfika. Zbog dobrog suđenja UEFA ga je nagradila ulaskom u grupu najelitnijih fudbalskih sudija na svetu.

Početkom aprila 2014. godine je izabran za glavnog arbitra u prvom četvrtfinalnom meču Lige šampiona u kome su se na „Parku prinčeva“ („Parc des Princes“) sastali Pari Sen Žermen i Čelsi. Sledećeg meseca sudio je polufinale Lige Evropa između Valensije i Sevilje.

26. maja 2018. sudio je utakmicu finala Lige prvaka između Real Madrida i Liverpula. Real je pobijedio 3:1, a fudbalska javnost je Mažićevo suđenje ocenila odličnom ocenom.

Svetsko prvenstvo 2014. godine

Tokom grupne faze Svetskog prvenstva koje je 2014. godine održano u Brazilu sastali su se Nemačka i Portugal. U 11. minutu meča dosudio je jedanaesterac za reprezentaciju Nemačke, a kasnije je u 37. minutu pri vođstvu Nemaca od 2:0, pokazao crveni karton Portugalcu Pepeu (Kepler Laveran de Lima Ferreira).

Nakon toga izabran je za glavnog sudiju meča između Argentine i Irana, a po završetku utakmice selektor Irana Karlos Keiroš (Carlos Queiroz) je nezadovoljan rezultatom i suđenjem izjavio: „Hoće li ovaj čovek moći večeras mirno da zaspi? Hoće li moći do kraja svog života?“

Posle Svetskog prvenstva sudio je mečeve šesnaestine finala Lige prvaka u kome su se u martu 2015. godine sastali Borusija Dortmund i Juventus. Usledio je prvi četvrtfinalni meč između gradskih rivala Atletiko i Real Madrida. Susret je završen rezultatom 0:0, a Mažić je pokazao pet žutih kartona. Jedan od „srećnih dobitnika“ žutog kartona Mario Suarez (Mario Suárez) je posle meča izjavio „Sudija je bio veoma loš. Ne mogu postaviti srpskog sudiju da deli pravdu na utakmicama ovog tipa“.

Ova izjava naišla je na burne reakcije u fudbalskom svetu, pa se Suarez izvinio i objasnio zašto je to rekao. Naime, on je tvrdio da „mečeve tog kalibra treba da sude sudije neke od velikih liga“. Uprkos tome, Mažić je dobio vrlo dobre ocene.

Polovinom maja sudio je drugi polufinalni meč Lige Evropa između Dnjepra i Napolija koji je zbog nereda u Dnjipropetrovsku održan u Kijevu.

Fudbalski savez Egipta ga je u julu 2015. godine pozvao da bude glavni arbitar derbija između Kaira i Al Ahlija. Susret egipatske Premijer lige održan je 22. jula 2015. godine na neutralnom terenu u Aleksandriji, bez publike.

U februaru 2016. godine sudio je meč Lige Evrope između Mančester Junajteda i Liverpula na „Old Trafordu“ („Old Trafford Stadium“), te postao drugi sudija posle Karlosa Velaska Karbala (Carlos Velasco Carballo) koji je delio pravdu između ova dva tima, a koji nije rođen u Velikoj Britaniji.

Evropsko prvenstvo 2016. godine

UEFA je izabrala Mažića u srpski tim koji će suditi na mečevima Evropskog prvenstva 2016. godine u Francuskoj. Prvi meč koji je tim iz Srbije sudio bio je onaj između Republike Irske i Švedske koji je održan 13. juna. Bio je to prvi meč grupne faze, a završen je rezultatom 1:1.

Nakon toga bili su sudije na meču grupe D između Španije i Turske, u kom je Španija slavila rezultatom 3:0. U šesnaestini finala bio je glavni arbitar susreta između Mađarske i Belgije, nakon koga su Belgijanci slavili rezultatom 4:0.

Kao pomoćni sudija zabeležio je još dva nastupa, i to susret Poljske i Portugala, te Francuske i Islanda u četvrtfinalu turnira. Vrlo dobre odluke koje je donosio dovele su do nominacije za glavnog sudiju u finalu Evropskog prvenstva. U užem izboru su, osim Mažića bili i Englez Mark Klatenburg (Mark Clattenburg) i Mađar Viktor Kasai (Viktor Kassai). Čast da sudi finalne, na kraju je pripala Klatenburgu.

Pred početak sezone 2016/2017 UEFA je izabrala Mažića da sudi finale Superkupa 2016. u kome su se sastali Real Madrid i Sevilja. Nakon veoma uzbudljivog meča Real je postigao gol u 120. minutu i ponovo osvojio titulu.

Nakon toga srpski sudija je izabran za glavnog arbitra finala Kupa Konfederacija koje je održano 2. jula 2017. godine između Čilea i Nemačke. Meč je bio fizički i psihički veoma težak, a pobedu je odnela reprezentacija Nemačke.

26. maja 2018. godine Mažić i njegovi pomoćnici sudili su finale Lige šampiona između Liverpula i Real Madrida koje je održano u Kijevu. Pobedu je ponovo odneo Real, a mnogi fudbalski stručnjaci pohvalili su odluke srpskog sudije.

Zajedno sa Milovanom Ristićem i Daliborom Đurđevićem izabran je da sudi na Svetskom prvenstvu u Rusiji 2018. godine.

Statistika

  • Do juna 2018. godine sudio je 65 međunarodnih utakmica
  • Podelio 319 žutih i 12 crvenih kartona
  • Dosudio 20 penala
  • Sudio na Svetskom prvenstvu 2014, Evropskom prvenstvu 2016. i Kupu Konfederacija 2016. godine, te Svetskom prvenstvu 2018. godine

Privatni život

Milorad Mažić je rođen 1973. godine u Vrbasu. Od detinjstva je igrao fudbal, ali je zbog čestih povreda morao da odustane od profesionalne karijere. Kako bi ostao u tom svetu odlučio je da postane sudija, a posao koji radi od 1996. godine, sudeći po statistici mu ide vrlo dobro.

Po zanimanju je ekonomista. Oženjen je Brankicom Mažić s kojom ima dva sina, Ognjena i Gordana. Ognjen takođe trenira fudbal, a uprkos tome što nije sklon da svojoj deci nameće izbore u životu, priznaje da bi voleo da ostanu u sportu.

Na pitanje novinara da li navija za Crvenu zvezdu ili Partizan, rekao je da navija za reprezentaciju Srbije i da se trudi da svoju zemlju na svetskoj fudbalskoj sceni pokaže u što boljem svetlu. Sudio je na mečevima u kojima su igrale velike zvezde poput Mesija (Lionel Mesi) i Kristijana Ronalda (Cristiano Ronaldo), ali Mažić ističe da su to normalni ljudi, koje s razlogom smatraju fudbalskim zvezdama. Sa trenerima, kaže, nikada nije imao problem, jer svako radi svoj posao na najbolji mogući način.

Ostvario je san svakog fudbalskog sudije da sudi finale Lige šampiona, a učestvovao je i na Svetskom i Evropskom prvenstvu. Učešće na Svetskom prvenstvu u Rusiji mu je drugo po redu, a mnogi ljubitelji fudbala u Srbiji voleli bi da ga vide u finalu ovog velikog takmičenja.

Jedan od Mažićevih hobija su knjige, a čitaocima u Srbiji je jednom prilikom preporučio knjigu „Emocionalna inteligencija“ Danijela Golemana (Daniel Goleman). Osim toga, trudi se da isprati politička dešavanja u Srbiji, jer, kako kaže, „kao fudbalski ambasador svoje zemlje u svetu ima obavezu da sa svih aspekata odgovori ulozi“.