Ivan Brajović

Kratke informacije

Ime i prezimeIvan Brajović
Datum rođenja9. mart 1962.
Mesto rođenjaPodgorica
DržavaCrna Gora
PrebivalištePodgorica
ZanimanjePolitičar, građevinski inženjer

Biografija

Ivan Brajović je crnogorski građevinski inženjer i političar, lider stranke Socijaldemokrate Crne Gore, te od oktobra 2016. godine predsednik Skupštine Crne Gore. Rođen je 9. marta 1962. godine u Titogradu (današnja Podgorica). Oženjen je Draganom Brajović s kojom ima troje dece, ćerke Mašu i Dunju, te sina Toma. Živi i radi u Podgorici.

Političku karijeru je započeo kao član Saveza komunista Jugoslavije (SKJ). Od 1990. do 1993. godine bio je član Saveza reformskih snaga Jugoslavije, a potom Socijaldemokratske partije Crne Gore. Polovinom 2015. godine je osnovao političku partiju Socijaldemokrate Crne Gore, na čijem je čelu od januara 2016. godine.

Do prvih višestranačkih izbora u Crnoj Gori bio je delegat u Skupštini opštine Danilovgrad, član Predsedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, sekretar omladine Crne Gore i potpredsednik Skupštine SR Crne Gore.

Među osnivačima je Socijalističke partije CG, Saveza reformskih snaga Jugoslavije za CG i Socijaldemokratske partije CG. U SDP CG obavljao je funkcije sekretara Izvršnog odbora, odbornika i potpredsednika u opštini Danilovgrad. Bio je poslanik u Skupštini Republike Crne Gore, Skupštini Državne zajednice Srbije i Crna Gora, te član delegacije u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.

Za potpredsednika SDP-a izabran je 2001. godine, a nakon toga je u dva navrata biran za poslanika u Skupštini Republike Crne Gore.

Od 2009. do 2012. godine bio je ministar unutrašnjih poslova i javne uprave, a od 2012. do 2016. godine ministar saobraćaja i pomorstva u Vladi CG. U novembru 2016. godine je imenovan predsednikom Skupštine CG.

Obrazovanje

Ivan Brajović je rođen 1962. godine u Titogradu. Osnovnu i srednju školu je završio u Danilovgradu, a potom diplomirao na saobraćajnom smeru Građevinskog fakulteta Univerziteta u Titogradu. Na kraju osnovne i srednje škole nagrađen je diplomama „Luča I“ koje se dodeljuju učenicima za postignut odličan uspeh i primerno vladanje.

Osim toga, kao najbolji student Građevinskog fakulteta nagrađen je priznanjem „9. decembar“ povodom dana oslobođenja Danilovgrada i studentske nagrade „19. decembar“ povodom dana oslobođenja Podgorice.

Govori engleski i ruski jezik.

Karijera

Još kao student postao je član Saveza komunista Jugoslavije. Bio je član Predsedništva Saveza socijalističke omladine Jugoslavije, te sekretar omladine Crne Gore. Obavljao je funkciju delegata u Skupštini opštine Danilovgrad, te potpredsednika Skupštine Socijalističke Republike Crne Gore.

Posle uvođenja više stranaka u bivšoj Jugoslaviji sa grupom istomišljenika je polovinom 1990. godine osnovao Socijalističku partiju Crne Gore (SP CG). Nakon što je Ante Marković osnovao Savez reformskih snaga Jugoslavije, Bojović je formirao odbor stranke u Crnoj Gori.

Socijalistička partija i Socijaldemokratska partija su se u junu 1993. godine ujedinile u jednu stranku. Bojović je od tada obavljao funkciju sekretara Izvršnog odbora, te odbornika i potpredsednika u Skupštini opštine Danilovgrad. Bio je poslanik u Skupštini Republike Crne Gore, u Skupštini Državne zajednice Srbija i Crna Gora, te delegat u Parlamentarnoj skupštini Saveta Evrope.

Za potpredsednika Socijaldemokratske partije CG izabran je na Petom kongresu stranke.

Na izborima koji su održani 1996. godine osvojili su šest odsto glasova, ali im je promenom izbornog zakona koji je donesen pred izbore onemogućeno učešće u republičkom Parlamentu. Osvojili su jedan mandat u Parlamentu Savezne Republike Jugoslavije.

Dve godine kasnije na izbore su izašli u koaliciji sa Demokratskom partijom socijalista (DPS) i Narodnom strankom (NS), te dobili pet poslanika i mogućnost da učestvuju u novoj Vladi. Pred izbore koji su održani u aprilu 2001. godine SDP je bio u Koaliciji „Pobeda je Crne Gore“, te su ponovo učestvovali u formiranju vlade. Zalagali su se za „obnovu pune državnosti, suvereniteta i međunarodnog subjektiviteta Crne Gore“.

Pred sledeće izbore koji su održani u novembru 2002. godine postali su deo Koalicije „Za evropsku Crnu Goru“. Koalicija je osvojila apsolutnu većinu u parlamentu i mesto predsednika Skupštine. Brajović je bio jedan od sedam SDP-ovih poslanika u Parlamentu.

Na referendumu o nezavisnosti koji je održan 21. maja 2006. godine 55,5 odsto birača je glasalo za izlazak Crne Gore iz Državne zajednice Srbija i CG. 3. juna 2006. godine Crna Gora je postala nezavisna država.

U toj atmosferi su u septembru 2006. godine održani Parlamentarni izbori. SDP je nastupio u koaliciji sa DPS-om Mila Đukanovića. Dobili su 41 mandat u Skupštini, a Ivan Brajović je bio jedan od poslanika. I tri godine kasnije bili su u Koaliciji „Evropska Crna Gora“ sa DPS-om i još nekim manjim strankama. Ovog puta dobili su sedam mandata više, a Brajović je ponovo postao poslanik.

Koalicija je isti uspeh ostvarila i 2009. godine, a nakon izborne pobede Brajović je imenovan za ministra unutrašnjih poslova i javne uprave u Vladi Mila Đukanovića, a kasnije Igora Lukšića. SDP je nastavio da na izborima nastupa sa Đukanovićevom strankom.

Na izborima 2012. godine dobili su šest poslanika u Parlamentu, a Brajović je preuzeo Ministarstvo transporta i pomorstva u Vladi Mila Đukanovića. Na toj funkciji ostao je sve do izbora 2016. godine.

U međuvremenu se razišao sa nekim članovima SDP-a, jer je on podržavao Vladu Mila Đukanovića, dok je grupa okupljena oko predsednika Rajka Krivokapića glasala protiv poverenja Vladi.  Nakon toga Brajović je osnovao vlastitu stranku pod nazivom Socijaldemokrate Crne Gore. Partija je formirana polovinom 2015. godine, a za njenog prvog predsednika izabran je Brajović.

Na parlamentarne izbore 2016. godine su izašli samostalno. Kampanju su vodili pod sloganom „Dosljedno!“. Osvojili su 12 472 glasa i dva mesta u državnom Parlamentu. Jedan od ta dva mesta pripao je Brajoviću. Ipak, dogovoreno je da on preuzme poziciju 7. predsednika crnogorskog Parlamenta od uvođenja višestranačkih izbora.

Na samom početku mandata susreo se sa dva velika problema. Prvi je bio bojkot opozicionih poslanika, a drugi revizorski izveštaj za 2016. godinu koji je pokazao neregularno trošenje sredstava namenjenih za putovanja. Brajović se od optužbi za prekomerno trošenje „branio“ činjenicom da je samo nešto više od mesec dana na čelu Parlamenta i da nije mogao da utiče na rad ove institucije sve do momenta dok je izabran za predsednika.

Sledećeg meseca je organizovana njegova prva zvanična poseta otkako je postao predsednik Skupštine. Naime, u Hrvatskom saboru je organizovana svečana ratifikacija Protokola o pristupanju Crne Gore NATO savezu. Tom prilikom se Brajović sastao sa tadašnjim predsednikom Sabora Božom Petrovim, koji je izjavio da Hrvatska u potpunosti podržava Crnu Goru na njenom putu u evroatlantske integracije.

Hrvatska je time postala 14. država koja je ratifikovala Protokol, a Bojović je kazao da „NATO ne predstavlja samo sigurnosno-odbrambeni štit, nego i štit civilizacijskih vrednosti na kojima će njegova zemlja nastaviti da ustrajava“.

Mediji su u februaru 2017. godine objavili da je Skupština CG odustala od upotrebe slova „ś“ i „ź“ u zvaničnim saopštenjima i na internet stranici. Naime, upotrebu ovih slova u zvaničnoj komunikaciji uveo je nekadašnji predsednik Ranko Krivokapić, a nastavio i doskorašnji predsednik Skupštine Darko Pajović.

Ova dva slova koja su deo zvaničnog pravopisa crnogorskog jezika su u zvaničnim dokumentima Parlamenta CG korištena od 2009. godine. Brajović je time prekinuo dugogodišnju praksu njegovog donedavno stranačkog kolege.

Tokom prvih nekoliko meseci njegovog mandata Skupština je odlučila da oduzme imunitete liderima opozicionog Demokratskog fronta, Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću, koji se sumnjiče da su umešani u organizovanje terorističkih napada u izbornoj noći 2016. godine.

Tim povodom održana je vanredna sednica na kojoj je, kako su javile novinske agencije, zamalo izbegnut incident većih razmera. Predsednik Skupštine je tada kazao da „ratna retorika opozicionih lidera ima za cilj da uznemiri crnogorsku javnosti i da izazove nestabilnost“, te poručio da im to neće poći za rukom.

U oktobru 2017. godine se u Beogradu sastao sa Majom Gojković predsednicom Skupštine Srbije, Anom Brnabić predsednicom Vlade, te ministrom vanjskim poslova Ivicom Dačićem.

Pet meseci kasnije prisustvovao je tradicionalnom Molitvenom doručku u Vašingtonu gde je, kako je navedeno u saopštenju, održao niz bilateralnih sastanaka sa senatorima i kongresmenima, te predsednicima međunarodnih organizacija.

Pred predsedničke izbore 2018. godine podržao je Mila Đukanovića, dugogodišnjeg koalicionog partnera, uz obrazloženje da je to kandidat „sa kojim je CG obnovila državnost i koji ima političku snagu, znanje i reputaciju da bude na čelu Crne Gore, u zemlji članici Evropske unije“. Đukanović je osvojio 53,9 odsto glasova i po drugi put postao šef države.

Imovina

Prema imovinskom kartonu koju političari u Crnoj Gori dostavljaju Agenciji za korupciju, Ivan Brajović je tokom 2016. godine primao prosečnu mesečnu platu od  1 529 evra. Prijavio je dva stana od po 95 i 32 kvadrata, te kuću od 130 kvadrata. U imovinskom kartonu je od nepokretnosti naveo još livadu i šumu.

Nije naveo vlasništvo u privrednim društvima, pokretnu imovinu, niti eventualnu ušteđevinu na bankovnim računima. Kako stoji u njegovom imovinskom kartonu Brajović ima kredit od 90 000 evra.

Privatni život

Ivan Brajović je rođen 1962. godine u Podgorici. Školovao se u Dimitrovgradu i rodnom gradu. U dugogodišnjem je braku sa Draganom Brajović s kojom ima dve ćerke Mašu i Dunju, te sina Tomu. Dragana Brajović je, prema pisanju crnogorskih medija zaposlena u preduzeću Aerodromi Crne Gore, dok njihov sin Tomo odnedavno radi u vladinoj Agenciji za civilno vazduhoplovstvo.

Izvori:

Ivan Brajović na društvenim mrežama

FacebookIvan @ Facebook
TwitterIvan @ Twitter