
Endi Mari (često pisano i Endi Marej) (Andrew Barron Murray) je škotska teniska zvezda, a na Vimbldonu 2013. godine je postao prvi Britanac koji je nakon 77 godina osvojio ovaj turnir. Endi Mari je rođen 15. maja 1987. godine u Glazgovu (Glasgow) u Škotskoj (Scotland). Živi u Sariju (Surrey) u Engleskoj.
U prvih deset najboljih tenisera svijeta po prvi put se našao u junu 2007. godine i to na 8. mestu. Na prvom mesto ATP liste došao je 7. novembra 2016. godine, kada je prestigao Novaka Đokovića. Trenutno se nalazi na 34. mestu (april 2018.).
Odrastanje i prvi teniski koraci
Endijev otac zove se Vilijam (William), a majka Džudi (Judy). Endrju Baron Mari (Andrew Barron Murray) je odrastao u Danblejnu (Dunblane) i počeo igrati tenis sa samo 3 godine. Njegova porodica sa majčine strane bavila se sportom, a njegov deda bio je profesionalni fudbaler.
Džudi, bivša teniserka, je trenirala Endija i njegovog starijeg brata Džejmija u njihovim ranim godinama.
Njegova inspiracija u detinjstvu bio je njegov brat Džemi, koji je tada zauzimao visoko drugo mesto u juniorskoj konkurenciji.
U martu 1996. godine, dok je osmogodišnji Endi sedeo u učionici u osnovnoj školi u Danblejnu, naoružani muškarac po imenu Tomas Hemilton (Thomas Hamilton) ušao je u ustanovu i počeo pucati. Pogodio je i ubio 17 ljudi, od čega 16 učenika i jednog nastavnika, nakon čega je izvršio samoubistvo. Tokom tog strašnog događaja Endi je pobegao i sakrio se u direktorovoj kancelariji.
Mari je osvojio veliko omladinsko prvenstvo u svojoj starosnoj grupi na „Orandž Boulu“ (Orange Bowl) na Floridi 1999.-te godine. Došao je na prvo mesto svetske rang liste u juniorskoj kategoriji nakon što je osvojio juniorski titulu na US Openu 2004. godine. Kasnije te godine, bi-bi-si (BBC) ga je imenovao „Mladom sportskom ličnošću godine“.
Profesionalna teniska karijera
Ubrzo nakon što je postao najmlađi britanski teniser koji se takmiči na Dejvis Kupu (Davis Cup), Mari je imao svoj profesionalni debi u aprilu 2005. godine.
U 2006. godini dobija novog trenera, i s njim pobeđuje visokorangiranog Rodžera Federera (Roger Federer) u drugom krugu Sinsinati Masters (Cincinnati Masters) turnira. I te iste godine pobeđuje Endija Rodika (Andy Roddick) i osvaja SAP Open turnir u San Hozeu (San Hose) u Kaliforniji kao svoju prvu ATP titulu.
Sledeće godine opet osvaja SAP Open kao i Sankt Petersburg Open što ga dovodi među 10 najboljih tenisera na svetu.
Mari je dospeo u žižu teniske javnosti kada je pobedio Špansku tenisersku senzaciju Rafaela Nadala i došao do finala US Opena 2008. godine. Međutim, u finalnom meču titula je pripala Švajcarcu Federeru. Dolazi na drugo mesto svetske rang liste 2009. godine, i završava kao drugoplasirani na Australijan Openu 2010. i 2011. godine.
2012. godine po prvi put dolazi do finala na Vimbldonu, nakon pobede protiv Džo-Vilfreda Conge (Jo-Wilfred Tsonga) u polufinalnom meču. Marejeva pobeda je učinila Škotsku i čitavo Ujedinjeno Kraljevstvo ponosnim.
Naime, Mari je prvi profesionalni teniser iz Velike Britanije koji je dospeo u finale Vimbldona još od 1938. godine. Međutim, u finalu je pobedio Federer, kojem je ovo bila sedma titula na Vimbldonu.
Mari je svoj poraz sa Vimbldona osvetio na Letnjim Olimpijskim Igrama u Londonu 2012. godine, kada je pobedom protiv Federera osvojio svoju prvu olimpijsku zlatnu medalju.
Prva Grend slem titula
U septembru te godine, Mari nastavlja sa fantastičnom igrom na US Openu. Izvojevao je impresivnu pobedu protiv Novaka Đokovića u teškom meču od pet setova, i time osvojio svoju prvu Grend Slem titulu. Time je postao prvi teniser iz Velike Britanije od 1977. godine i prvi Britanac od 1936. godine koji je osvojio Grend Slem titulu.
Nakon što je izgubio meč protiv Đokovića na Australijan Openu 2013. godine, Mari je u ušao u istoriju tog leta pobedivši srpskog tenisera kako bi osvojio singl turnir za muškarce na Vimbldonu. Postao je prvi Britanac koji je osvojio Vimbldon u poslednjih 77 godina i drugi teniser Škotskog porekla koji je osvojio Vimbldon posle Harolda Mahonija 1896. godine.
Povrede
Mari je operisao leđa u septembru 2013. godine nakon poraza u četvrtfinalu US Opena. Njegovi nastupi su bili neujednačeni većinom sezone u 2014. godini, ali je dobio novog trenera, bivšu šampionku Ameli Morezmo (Amelie Mauresmo).
Činilo se da se Škot vraća u igru kada je po četvrti put došao do finala Australijan Opena početkom 2015. godine. U martu te godine je ostvario 500. pobedu u svojoj karijeri dok se takmičio na Majami Openu.
Marej je nastavio sa impresivnom igrom na Otvorenom prvenstvu Francuske, pokušavajući da se izbori sa manjkom od dva seta u polufinalu, pre nego što je poklekao pred Đokovićem.
Nekoliko sedmica kasnije, došao je do polufinala Vimbldona, međutim večno mladi Federer ga je uskratio za bilo kakvu nadu za napretkom. Endijev sledeći poraz u četvrtom krugu US Opena, ne samo da mu je uništio svaku šansu za titulom na nekom od velikih turnira, nego je i prekinuo njegov niz od 18 uzastopnih pojavljivanja u četvrtfinalu Grend Slema.
Mari sezonu u 2016. godini počinje sa jakom notom, napredujući prema finalu Australijan Opena, nakon čega gubi protiv svog večitog rivala, Đokovića. Međutim, dobija svoju osvetu protiv Đokovića u finalu Italijanskog Opena u maju, i održava svoju igru na visokom nivou tokom Otvorenog prvenstva Francuske.
Pobedom protiv prošlogodišnjeg šampiona Stena Vavrinke, Mari postaje prvi Britanski teniser koji je došao do finala Otvorenog prvenstva Francuske od 1937. godine. Njegov pokušaj da dođe do još jedne Grend Slem titule se izjalovio kada ga je u finalu, još jednom, porazio Đoković.
U julu 2016. godine, Mari napreduje do polufinala turnira na Vimbldonu nakon što je porazio Džo Vilfreda Congu. U finalu se suočio sa Milošem Raonićem, prvim Kanađaninom koji je dospeo do finala na Vimbldonu, i rezultatom 6:4 7:6 7:6 osvojio svoju treću Grend Slem titulu.
Odbrana titule na Olimpijskim igrama
Sledećeg meseca, Mari nastavlja sa odličnom igrom, i pobedom protiv Argentinca Huana Martina del Potra (Juan Martin del Potro) na Olimpijskim igrama u Riju, postaje prvi teniser koji je uspešno odbranio olimpijsku titulu u singl kategoriji.
Privatni život
Marijevi roditelji Vilijam i Džudi razveli su se kada je Endi imao devet godina. Od tada Endi i njegov stariji brat Džejmi su živeli sa ocem.
Među teniserima stekao je dva velika prijatelja, reč je o Novaku Đokoviću i Stanislavu Vavrinki sa kojima se mimo terena privatno druži. Ova tri tenisera upoznali su se još za vreme juniorske karijere i otpočeli prijateljstvo.
Veliki je obožavalac fudbala. Mari za sebe kaže da je Škot, ali i Britanac. Na Vimbldonu 2006. godine izazvao je javnu debatu zbog svoje izjave, odnosno komentara, da „podržava sve osim reprezentacije Engleske“. Kasnije je rekao da se šalio, da nije dobro shvaćen, međutim, naišao je na velike osude zbog ovog komentara.
Ljubavni život
U aprilu 2015. godine, Mari je oženio dugogodišnju devojku Kim Sirs (Kim Sears) u Danblejn katedrali u njegovom rodnom gradu. Upoznali su se na US Open turniru 2005. godine. Inače, Kim je kćerka poznatog teniskog trenera Najdžela Sirsa koji je trenirao i srpsku teniserku Anu Ivanović.
Ovaj par se zabavljao deset godina i tek onda su odlučili da stanu na ludi kamen. Njihovo venčanje proteklo je u krugu najužih članova porodice i prijatelja. Mediji su ovo venčanje nazvali kao događaj godine.
Venčali su se u gradskoj katedrali koja datira iz 12. veka koja je za ovu priliku bila posebno dekorisana. Kim je nosila venčanicu sa Svarovski (Swarowski) kristalima, a Endi je bio obučen u tradicionalni kilt. Mnogobrojni građani su ih pozdravili, a novinari su došli sa svih strana sveta kako bi ispratili ovo venčanje. Ipak, sam čin venčanja snimio je samo privatni fotograf mladenaca.
Svadbeno veselje je održano u jednom hotelu u gradu koji je u vlasništvu porodice Mari. Inače, ovaj hotel su kupili 2013. godine i bio je vrlo skroman. Ubrzo su ga pretvorili u najluksuznije mesto u gradu.
Zanimljivo je i to da mladenci nisu želeli da primaju poklone, a svojim zvanicama su rekli da sve što žele da im daju uplate na račun UNICEF-a. Ovaj par je pre samog venčanja zajedno živio sedam godina.
Humanitarni rad
Mari je član rukovodstva „Malarija No Mour“ (Malaria No More), humanitarne organizacije koja prikuplja sredstva i podiže svest o spašavanju života u Africi. Takođe je član svetskog Vajldlajf fonda (World Wildlife Fund).