Danijela Štajnfeld

Kratke informacije

Ime i prezimeDanijela Štajnfeld
Datum rođenja1984. godine
Mesto rođenjaRuski Krstur
DržavaSrbija
PrebivališteNjujork
ZanimanjeGlumica

Biografija

Danijela Štajnfeld je srpska pozorišna, filmska i televizijska glumica, rediteljka i producentkinja jevrejsko-rusinskog porekla. Rođena je 1984. godine u Ruskom Krsturu kod Kule. Živi i radi u Njujorku.

Od 2003. do 2012. godine odigrala je brojne značajne uloge na „daskama koje život znače“. Bila je član ansambla Beogradskog dramskog pozorišta (BDP) u kome je igrala predstave „Delirijum tremens“, „Amadeus“, „Bluz za mesiju“, „U pola cene“ i druge.

Na filmskom platnu se prvi put pojavila 2005. godine u filmovima „Mi nismo anđeli 2“ i „Ivkova slava“. Nakon toga su usledile mnoge manje ili veće filmske i televizijske uloge.

Dobitnica je Nagrade Beogradskog dramskog pozorišta za umetnički doprinos, te Nagrade za najbolje glumačko ostvarenje na 7. „Joakimfestu“.

Danijela je 2012. godine napustila Srbiju. Nastanila se u Njujorku, a u žižu domaće javnosti vratila se 2020. godine kada je premijerno predstavila svoj dokumentarni film „Zaceli me“.

Detinjstvo i obrazovanje

Danijela Štajnfeld je rođena 1984. godine u Ruskom Krsturu u Vojvodini. Diplomirala je glumu 2008. godine na Fakultetu dramskih umetnosti (FDU) u Beogradu u klasi profesora Dragana Petrovića Peleta.

Mnoge njene kolege sa klase, poput Petra Benčine, Jelene Petrović, Milene Predić i drugih su takođe ostvarili zapažene glumačke uloge.

Danijela tečno govori engleski, herbrejski i rusinski jezik.

Pozorišna karijera

Jednu od prvih uloga u pozorištu poverio joj je reditelj Milan Karadžić. Utelovila je Bereniku u njegovoj predstavi „Frederik ili bulevar zločina“ koja je premijerno izvedena u aprilu 2003. godine na sceni Beogradskog dramskog pozorišta.

Na istoj ceni je dve godine kasnije prvi put pred publikom utelovila lik Sanje u predstavi „Delirijum tremens“ koju je režirao Goran Marković.

Na daskama BDP-a je od januara 2006. godine igrala Konstancu u predstavi „Amadeus“, a od oktobra iste godine Eli u komadu „Ljubav itd.“.

Istog meseca iste godine se na repertoaru BDP-a našla predstava Jagoša Markovića pod nazivom „Bluz za Mesiju“ u kojoj je Štajnfeld igrala Saru.

Nebojša Bradić joj je poverio ulogu Lene u predstavi „Disharmonija“ koja je premijerno izvedena 28. februara 2007. godine na sceni BDP-a. Lena joj je donela nagradu BDP-a za umetnički doprinos.

Iste godine je igrala i u predstavi „Pastorala“ u režiji Milorada Milinkovića, a po tekstu Radoslava Pavlovića.

Usledila je saradnja sa rediteljem Jugom Radivojevićem na predstavi „Instant seksualno vaspitanje“ koja je 16. marta 2008. godine premijerno izvedena u Pozorištu „Boško Buha“.

Danijela je iste godine prvi put zaigrala Marijanu u „Tartifu“ Egona Savina u Jugoslovenskom dramskom pozorištu, Natašu u predstavi „Mleko“, te Sanju u komadu „U pola cene“ u BDP-u.

U Pozorište „Boško Buha“ ponovo se vratila početkom 2009. godine gde je tumačila lik Rusalke u „Maloj sireni“ Milana Karadžića.

U jesen 2009. godine je na sceni Beogradskog dramskog pozorišta premijerno izvedena predstava „Anđeli u Americi“ Gorčina Stojanovića u kojoj je Danijela igrala Emili, a u zimu iste godine je tumačila slikarku Milenu Pavlović Barili u komadu „Mesec u plamenu“.

Uloga čuvene srpske slikarke joj je 2010. godine donela nagradu za najbolje glumačko ostvarenje na 7. „Joakimfestu” u Kragujevcu.

Danijela je u novembru 2011. godine doživela čak dve premijere. Igrala je Katarinu u predstavi „Dnevna zapovest“ u BDP-u, te Lizavetu Nikolajevnu u komadu „Zli dusi“ u Narodnom pozorištu u Beogradu.

Filmska i televizijska karijera

Danijela Štajnfeld se prvi put na filmskom platnu pojavila 2005. godine. Igrala je Zoranu u drugom nastavku čuvene komedije Srđana Dragojevića „Mi nismo anđeli“.

Osim toga, utelovila je simpatičnu Mariolu u filmu i seriji „Ivkova slava“ koji su premijerno prikazani iste godine.

Tumačila je lik Tanje u filmu „Doba nevinosti“ iz 2007. godine, a televizijska publika ju je mogla videti u ulozi Ikice u seriji „Ono naše što nekad bejaše“.

Manju ulogu je tumačila u TV seriji „Premijer“ koju je režirao Milan Karadžić po scenariju Stevana i Staše Koprivice. Serija je emitovana u periodu od 2007. do 2008. godine na Televiziji „Pink“.

Usledila je saradnja sa Draganom Bjelogrlićem i rediteljem Goranom Gajićem tokom snimanja serije „Vratiće se rode“ u kojoj je igrala Emanuelu.

U filmu i seriji „Ranjeni orao“ nastalim po motivima romana srpske književnice Milice Jakovljević (Mir Jam) Danijela je igrala Donku, dok su glavne uloge tumačile njene kolege Sloboda Mićalović, Ivan Bosiljčić, Vojin Ćetković i drugi.

Manju ulogu je tumačila u humorističnoj seriji „Zauvek mlad“ u režiji Nenada Ognjenovića i Slađane Kilibarde.

Reditelj Gorčin Stojanović joj je poverio ulogu Maje u seriji „Ono kao ljubav“ koju je od septembra 2009. do kraja januara 2010. godine emitovala Radio Televizija Srbije (RTS). Imala je priliku da scenu deli sa Nikolom Kojom, Bojanom Stefanović, Ljubomirom Bandovićem, Natašom Marković, Sergejom Trifunovićem i drugima.

Iste godine se pojavila i u seriji „Kad na vrbi rodi grožđe“ koja je emitovana na Televiziji „Pink“.

Sa Milošem Bikovićem, Radoslavom Raletom Milenkovićem, Anđelkom Prpić, Nenadom Okanovićem i drugima je 2011. godine radila seriju „Mešano meso“.

Iste godine je glumila u romantičnoj komediji „Praktični vodič kroz Beograd sa pevanjem i plakanjem“. Bila je to ujedno jedna od njenih poslednjih uloga pre nego što je odlučila da se preseli u Njujork.

U periodu od 2012 do 2015. godine glumila je u američkim kratkim filmovima „Beds Made & Sweaters On“, „Joan“, „Half & Half“ i „Birth Day“.

U kriminalističkom trileru reditelja Malika Badera (Malik Bader) „Cash Only“ Danijela je igrala Blertu. Film je premijerno prikazan 2015. godine u Americi, a gostovao je i na brojnim festivalima širom sveta.

Danijela je u avgustu 2020. godine publici u Americi, ali i na Sarajevo film festivalu premijerno predstavila svoj dokumentarni film o iskustvima žrtava seksualnih napada koje je upoznala u Americi.

Reč je o filmu „Zaceli me“ tj. „Hold Me Right“ u kome je prvi put priznala da je i sama bila žrtva seksualnog zlostavljanja. Film, baš kao i samo priznanje je izazvao buru u domaćoj, ali i regionalnoj javnosti.

Glumica je na konferenciji za medije samo kazala da ju je silovala javna osoba iz filmske industrije, ali nije želela da otkrije njegov identitet kako se pažnja javnosti sa samog filma ne bi preusmerila na “skandal[1]”.

Suočavanje s istinom ili sa javnim linčom?

Nakon što je njen dokumentarni film „Zaceli me“ ugledao svetlo dana i pošto je javnost saznala da ju je silovao čovek iz filmske industrije, Danijela se našla na meti tabloida. Naslovnice su svakodnevno bile pune spekulacija o imenu i prezimenu te osobe.

Reagovalo je Tužilaštvo koje je pokrenulo predistražne radnje. Tužioci su tražili da glumica saopšti ime i prezime osobe za koju kaže da ju je silovala, ali je ona to odbila. Kako je u jednom intervjuu kazala, bila je svesna kakve bi to posledice moglo da izazove.

Ipak, u martu 2021. godine je odlučila da svoju priču ispriča u emisiji „Insajder“. Kako je kazala, odluku da saopšti ime čoveka za koga kaže da ju je silovao donela je kada je čula da je Branislav Lečić učenike glumačke škole Mike Antića pozvao da dođu u njegovu školu.

Naime, glumica je u toj emisiji javno saopštila da ju je 7. maja 2012. godine silovao kolega Branislav Lečić[2].

Osim toga, Danijela je ispričala kako je već sledećeg jutra tražila od njene matične kuće, Beogradskog dramskog pozorišta da joj nađu zamenu, a tri dana kasnije je ponovo morala da scenu deli sa čovekom za koga kaže da ju je silovao.

Kada je pozorište našlo zamenu glumica je otputovala u Njujork kod rođake. Neko vreme je negirala sve što joj se dogodilo, a, kako je kasnije priznala, zdravlje joj je bilo narušeno zbog stresa koji je doživela. Kada se napokon ohrabrila da poseti lekara, saznala je da boluje od post-traumatskog poremećaja.

Nakon što je došla u kontakt sa drugim ljudima koji su doživeli ono što se i njoj dogodilo, donela je odluku da snimi dokumentarni film o žrtvama seksualnog zlostavljanja. U tom procesu je razgovarala sa četrdesetak osoba koje su preživele zlostavljanje, ali i ljudima koji su za ta dela osuđeni.

Ubrzo posle Danijeline optužbe na račun Lečića, javnosti se obratila i njena koleginica Merima Isaković, koja je kazala da ju je isti muškarac seksualno zlostavljao kada je imala 18 godina[3].

Više javno tužilaštvo u Beogradu je polovinom jula 2021. godine odbacilo krivičnu prijavu kojom je glumica Danijela Štajnfeld optužila Branislava Lečića za silovanje. U obrazloženju je navedeno da „ne postoje osnovi sumnje da je učinjeno navedeno krivično delo, niti bilo koje drugo krivično delo za koje se gonjenje preduzima po službenoj dužnosti[4]“.

Danijelin advokat Božo Prelević je kazao da će sigurno uložiti prigovor na odluku Tužilaštva, dok je Lečićev advokatski tim u saopštenju istakao da „odbačaj krivične prijave doživljavaju kao čekanu pravdu[5]“.

Glumčevi branioci su tvrdili da postoje i drugi dokazi koji ukazuju na njegovu nevinost i da su oni predani državnim organima, ali da javnost još uvek neće saznati za njih.

Lečić se u novembru 2021. godine prvi put u javnosti oglasio o celom slučaju. Naime, on je tokom jednog televizijskog gostovanja, između ostalog, kazao kako 7. maja 2012. godine nije ni video Danijelu, pa stoga nije mogao da učini ono za šta ga je optužila.

Ubrzo nakon njegove ispovesti se Danijela ponovo oglasila i kazala da će „Srbija čuti nove snimke“, pa su tabloidi počeli da spekulišu o tome da li postoji još dokaza protiv glumca.

On je izjavio da je glumičina reakcija verovatno posledica straha, a Štajfeld je istakla da je kolega ne može tužiti zato što zna da će izgubiti slučaj jer ju je silovao. Ona je tvrdila da je Tužilaštvo zanemarilo  i diskreditovalo mnogo dokaza protiv Lečića[6].

Privatni život

Danijela Štajnfeld je rođena 1984. godine u Ruskom Krsturu. Prve pozorišne, filmske i televizijske uloge ostvarila je još kao studentkinja Fakulteta dramskih umetnosti (FDU). Uprkos prepoznatljivosti, trudila se da svoj privatni život drži dalje od očiju javnosti.

Ipak, 2020. godine je u autorskom dokumentarnom filmu priznala da ju je seksualno zlostavljao stariji kolega. Nakon toga se našla na udaru tabloida koji su spekulisali o imenu čoveka koji ju je silovao.

Novinari su objavili da se 2021. godine, kada se saznalo o kome se radi, o slučaju navodno oglasio i dečko sa kojim je bila u vezi kada se to dogodilo. Reč je o Francu Štefanu Gadiju (Franz-Stefan Gady), članu Međunarodnog instituta za strateška istraživanja.

On je na društvenoj mreži „Tviter“ („Twitter“) poručio svojim pratiocima da pročitaju Danijelinu ispovest o teretu nasilja koje je preživela 2012. godine[7].

Filmografija

Filmovi i serije

  • 2005. Mi nismo anđeli 2
  • 2005. Ivkova slava
  • 2005. Ivkova slava (TV serija)
  • 2007. Doba nevinosti
  • 2007. Ono naše što nekad bejaše
  • 2007—2008. Premijer
  • 2008. Vratiće se rode
  • 2008—2009. Ranjeni orao
  • 2009. Ranjeni orao
  • 2009. Zauvek mlad
  • 2009. Ono kao ljubav
  • 2009. Kad na vrbi rodi grožđe
  • 2011. Mešano meso
  • 2011. Praktični vodič kroz Beograd sa pevanjem i plakanjem
  • 2012. Beds Made & Sweaters On
  • 2013. Joan
  • 2014. Half & Half
  • 2015. Birth Day
  • 2015. Anya Karmanova: Euro Spy
  • 2015. Samo keš
  • 2020. Zaceli me (Hold Me Right)

Predstave: „Frederik ili bulevar zločina“, „Delirijum tremens“, „Amadeus“, „Ljubav itd.“, „Bluz za Mesiju“, „Disharmonija“, „Pastorala“, „Instant seksualno vaspitanje“, „Tartif“, „Mleko“, „U pola cene“, „Mala sirena“, „Anđeli u Americi“, „Mesec u plamenu“, „Rickhardt“, „Dnevna zapovest“, „Zli dusi“ i druge.

Nagrade i priznanja

  • 2007. Nagrada Beogradskog dramskog pozorišta za umetnički doprinos za ulogu Lene u predstavi „Disharmonija“
  • 2010. Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje na 7. „Joakimfestu” za ulogu Milene Pavlović-Barili u predstavi „Mesec u plamenu“

Reference

Danijela Štajnfeld na društvenim mrežama

FacebookDanijela @ Facebook
InstagramDanijela @ Instagram
TwitterDanijela @ Twitter
IMDBDanijela @ IMDb