Foto: Javno vlasništvo.Džo Bajden, pravim imenom Džozef Roninet Bajden mlađi (Joseph Robinette Biden Jr.), je američki političar, dugogodišnji bivši američki senator, član Demokratske partije i pobjednik izbora, održanih 2020. godine, za 46. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Na mjestu senatora proveo je 35 godina, a potom je osam godina bio potpredsjednik SAD-a, tokom mandata Baraka Obame, od 2009. do 2017. godine.
Rođen je 20. novembra 1942. godine u Skrentonu, u Pensilvaniji. U braku je sa Džil Bajden (Jill Biden), svojom drugom suprugom, sa kojom ima kćerku Ešli (Ashley). Bajdenova prva supruga, Nila Hanter (Neillia Hunter), i jednogodišnja kćerka, Naomi, poginule su u automobilskoj nesreći 1972, nekoliko sedmica nakon što je Bajden prvi put izabran za senatora. U istoj saobraćajnoj nesreći su teško povrijeđeni njihovi sinovi Robert Hanter (Hunter) (2) i Džozef Bo (Joseph Beau) (4), koji je preminuo od kancera mozga 2015. godine.
Diplomirao je istoriju i političke nauke 1965. godine na osnovnim akademskim studijama Univerziteta u Delaveru. Zvanje doktora pravnih nauka stekao je 1968. godine na Univerzitetu Sirakuza (Syracuse).
Dobitnik je Nagrade za dostignuće u domenu prava Alumni Aosocijacije 2003, te Džordž Arents medalje Univerziteta Sirakuza. 2016. Bajden je sa Džonom Bejnorom (John Boehnero) primio medalju Letare Univerziteta Notr Dam (University of Notre Dame), koja se smatra najvišim priznanjem za američke katolike. Godinu dana kasnije, predsjednik SAD-a Barak Obama mu je dodijelio najviši američki civilni orden, Predsjednički orden slobode. Dobio je poseban Orden dostignuća (Medal of distinction), koji su prije njega samo dobili papa Ivan Pavao II, Ronald Vilson Reagan i Kolin Luter Pauel.
8. novembra 20220. godine, po glasovima birača, izabran je za predsjednika SAD-a, a 15. decembra je to potvrđeno elektorskim glasovima.
2020. godine ugledni magazin „Tajm“ (Time) ga je proglasio osobom godine, rame uz rame sa Kamalom Heris (Harris), njegovom zamjenicom.
Porijeklo, djetinjstvo i obrazovanje
Potiče iz irske katoličke porodice. Otac Džoa Bajdena, Džozef Robinet Bajden stariji (Joseph Robinette Biden Sr) je bio prodavač automobila, a kasnije i nekretnina. Majka Ketrin Judžinija je bila domaćica i kćerka irskih disidenata.
Džo Bajden, rođen je 20. novembra 1942. godine u Skrantonu, američka država Pensilvanija, kao prvo, od četvoro djece katoličke porodice srednje klase koja se borila sa finansijskim problemima. Pohađao je osnovnu školu St. Paul u rodnom gradu.
Porodica je, do njegove desete godine, živjela u Skrantonu, a potom su se, zbog loših ekonomskih prilika, seli u Klejmont, a potom u Vilmington, država Delaver. Njegov otac postaje uspješan prodavač polovnih automobila, omogućivši porodici život srednje klase.
Kao dijete je imao problema sa mucanjem, pa su mu se djeca često rugala zovući ga Brzi Džo. Taj govorni nedostatak je prevazišao pamteći duge strofe poezije i recitujući ih pred ogledalom.
Džo Bajden je u Klejmontu pohađao Arčmir akademiju, u kojoj je bio član školskog tima američkog fudbala i bejzbola, a koju je završio 1961. godine. Tokom školovanja, radio je kao perač prozora kako bi platio svoje obrazovanje.
Nakon toga upisuje se na Univerzitet Delavera, gdje je studirao istoriju i političke nauke. Diplomirao 1965. godine, a odmah nakon toga primljen je na Pravni fakultet Univerziteta Sirakuza.
Bajden je, najblaže rečeno, bio osrednji student prava. Tokom svoje prve godine u Sirakuzi, pao je jedan predmet jer nije pravilno citirao referencu na članak o Zakonu. Iako je tvrdio da je riječ o slučajnom previdu, incident će ga kasnije proganjati u karijeri.
Zvanje doktora pravnih nauka stekao je 1968. godine. Iako je bio optužen za plagiranje doktorskog rada, taj podatak je izbrisan iz njegovog dosijea i primljen je u Advokatsku komoru Delavera.
Politička karijera
Bajden se, poslije diplome na Sirakuzi, seli u Vilmignton kako bi išao na praksu u jednoj advokatskoj kancelariji. Ubrzo postaje aktivni član Demokratske stranke, a 1970. godine izabran je, kao odbornik, u Vijeće okruga Nju Kestl (New Castle). Dok je obavljao ovu funkciju, Bajden je, 1971. godine, otvorio sopstvenu advokatsku firmu.
Demokratska stranka Delavera je, 1972. godine, predložila, tada 29-godišnjeg, Bajdena da se kandiduje kao protivkandidat popularnom republikanskom kandidatu, Kalebu Bogsu, za Senat SAD-a. Iako su mu šanse mile minimalne, Bajden je neumorno vodio kampanju koju su uglavnom organizovali članovi njegove porodice. Njegova sestra, Valeri Bajden Ovens, bila je menadžer kampanje, a samu kampanju se vodili njegovi roditelji.
Njegova politička platforma zagovarala je povlačenje trupa iz Vijetnama, ekologiju, bolja građanska prava, pravednije oporezivanje, bolju zdravstvenu zaštitu i nezadovoljstvo dotadašnjom politikom.
Novembra iste godine, Bajden je izborio tijesnu pobjedu na izborima i tako postao peti najmlađi senator u istoriji SAD-a.
Tokom 36 godina na funkciji senatora, od 1973. do 2009, uključujući osam godina kao predsjednika Odbora za pravosuđe i četiri godine kao predsjednika Odbora za inostrane odnose, Bajden je izgradio zavidnu karijeru i stekao poštovanje kao jedan od vodećih stručnjaka za spoljnu politiku Senata.
1979. godine bio je član tima koji je realizovao usvajanje sporazuma o ograničavanju naoružanja između tadašnjeg Sovjetskog Saveza i SAD-a, čiji je cilj bio smanjivanje rizika od globalne nuklearne katastrofe.
Značajnu pažnju javnosti je privukao saslušanjem državnog sekretara Džordža Šulca u Senatu, zbog podrške politici rasne diskriminacije u Južnoafričkoj Republici koju je sprovodio tadašnji predsjednik, Ronald Regan. Bio je i jedan od vodećih protivnika rasne segregacije u autobusima širom Amerike.
Bajden je bio dugogodišnji član senatskog Odbora za pravosuđe, a na funkciji predsjednika tog tijela bio je od 1987. do 1995. godine.
Bajden je bio zagovornik oštrijih zakona protiv kriminala posebno onog koji se odnosi na dilere drogom, a uz to je tražio da se obezbijedi zapošljavanje još 100 000 policajaca u zemlji. Značajan je i njegov doprinos u izradi Krivičnog zakona iz 1994. godine za koji mnoge demokrate vjeruju da je podstakao nesrazmjerno zatvaranje Afroamerikanca. Bajden je 2019. godine tu svoju ulogu nazvao „velikom greškom“.
Važeći za jednog od najistaknutijih demokratskih poslanika u Vašingtonu, Bajden je odlučio da se kandiduje za predsjednika SAD.
Prikupiši veliku količinu novca za kampanju, juna 1987. pokrenuo je svoju prvu predsjedničku kandidaturu. Tokom svojih govora koristio je riječi i činjenice iz života britanskog laburističkog političara Nila Kinoka, netačno navodeći da je prvi u svojoj porodici otišao na koledž kao i da su mu preci bili rudari uglja. Nedugo nakon toga pojavili su se snimci Bajdenovih govora u kojima je plagirao odlomke govora Roberta F. Kenedija i Huberta Hamfrija.
U to vrijeme u javnost je dospio i incident sa plagiranjem sa Univerziteta Sirakuza,a potom i snimak u kojem Bajden pretjeruje u priči o svojim velikim podvizima na istom univerzitetu. To su bili razlozi da se, septembra iste godine, povuče iz izborne trke, a potom zbog zdravstvenih problema završava u bolnici.
Bajden je glasao protiv odobrenja za Zalivski rat 1991. godine, priklonivši se 45 od 55 demokratskih senatora, rekavši da SAD snose skoro sav teret u koaliciji država protiv Iraka.
Otprilike u isto vrijeme, Bajden je pokazao veliku zainteresovanost za ratna dešavanja na prostoru bivše SFRJ. Bio je žestoki zagovornik miješanja NATO-a u sukobe u Jugoslaviji.
Bajden je 1992. godine napisao amandman kojim je Bušovu administraciju primorao da skine embargo na oružje bosanskim muslimanima, obezbijedi im vojnu obuku i podršku NATO udarima, a potom i omogući istragu o ratnim zločinima. Svoj uticaj na politiku Balkana svojevremeno je nazvao najponosnijim trenutkom u svom bavljenju spoljnom politikom. Jedan je od prvih političara koji je Slobodana Miloševića nazvao ratnim zločincem.
1993. godine, Biden je glasao za odredbu koja homoseksualnost smatra nekompatibilnom sa vojnim životom, zabranjujući homoseksualcima službu u oružanim snagama.
Veoma bitnu ulogu odigrao je u stvaranju Zakona o nasilju nad ženama, koji je usvojen 13. septembra 1994. godine za vrijeme predsjedničkog madata Džordža Buša.
1996. glasao je za Zakon o odbrani braka, koji je saveznoj vladi zabranio priznavanje istopolnih brakova, čime je, pojedincima u tim brakovima, zabranio jednaku zaštitu prema saveznom zakonu.
1999. godine, tokom rata na Kosovu, Bajden je podržao bombardovanje Savezne Republike Jugoslavije. Sa Džonom Mekkejnom je bio tvorac rezolucije kojom je pozvao tadašnjeg američkog predsjednika, Bila Klintona, da upotrijebi svu neophodnu silu, uključujući i kopnene snage, kako bi se suprotstavio Miloševiću u korist etničkih Albanaca na Kosovu.
Bajden je takođe snažno podržao rat u Avganistanu, 2001. godine. Kao predsjedavajući senatskog Odbora za spoljnu politiku, 2002. godine je Sadama Huseina nazvao prijetnjom po nacionalnu bezbjednost SAD-a, te da Husein kao takav mora biti eliminisan.
Oktobra 2002. godine glasao je za odobravanje korištenja vojne sile protiv Iraka i američkiu invaziju na tu zemlju. Kao predsjednik senatskog Odbora za spoljnu politiku, okupio je i nekoliko svjedoka koji su svjedočili u korist ove odluke. Tokom njihovog svjedočenja, politika Sadama Huseina je pogrešno prezentovana, iako je važio za velikog neprijatelja Al Kaide, a Irak optužen za posjedovanje oružja za masovno uništavanje.
Nakon nekog vremena, Bajden je postao kritičar rata, te je svoje odluke i uloge okarakterisao kao „greške“, ali nikada nije pokazao želju da se SAD povuku.
Krajem 2006. godine, Bajden pravi zaokret u svojim stavovima usprotivivši se slanju dodatnih trupa u Irak tokom 2007. godine. Umjesto toga, predložio je da Irak bude labava federacija tri etničke države. Novembra 2006. godine Bajden i tadašnji predsjednik senatskog Odbora za spoljne poslove, Lesli Gelb, objavljuju strategiju za okončanje sukoba u Iraku, koja nije imala dovoljno pristalica da bude sprovedena.
7. januara 2007. godine objavio je da namjerava drugi put da se kandiduje za predsjednika SAD-a, a 31. januara iste godine postaje i zvanični kandidat predavši dokumentaciju Federalnoj izbornoj komisiji.
U isto vrijeme bilo mu je ponuđeno mjesto državnog sekretara koje je on odbio i posvetio se trci za predsjednika.
Tokom kampanje, Bajden je planirao da politički uspjeh, na unustranačkim izborima za demokratsku nominaciju, bazira na ratu u Iraku i promjeni zdravstvenog sistema. Međutim, nije sve išlo onako kako je planirao.
Hilari Klinton (Hillary Clinton)je veoma brzo pokazala dominaciju u svim anketama, a uz njenu dominaciju, probleme mu je pravio mladi, ambiciozni senator iz Ilinoisa, Barak Obama (Barack Obama) koji je polako ali sigurno osvojio naklonost američke nacije.
Imao je velikih poteškoća u prikupljanju novca za svoju kampanju kao i u privlačenju ljudi na skupove. Iako su njegovi nastupi bili poprilično ubjedljivi, mješavina humora i disciplinovanih komentara, Bajden je bio prisiljen da odustane od kandidature za Bijelu kuću zato što u Ajovi, nakon glasanja demokrata, 3. januara 2008, nije uspio da osvoji ni jedan odsto glasova. Iste večeri je odustao od trke.
Iako neuspjehu da postane demokratski kandidat za predsjednika SAD-a, Bajden je, svojom kampanjom i potezima, ipak uspio da znatno poboljša svoj status u političkom miljeu. To je umnogome doprinijelo njegovom daljem usponu.
Bajden i Obama u se znali od ranije iz Senatorskog odbora za spoljnu politiku, ali nisu imali dobro mišljenje jedan o drugom. Bajdenu je smetao vrtoglav uspjeh Obame smatrajući da ne zaslužuje toliku popularnost, a sa druge strane Obama je Bajdena nepristojnim i drskim.
Međutim , tokom 2008. godine stvari se drastično mijenjaju i Obama pronalazi u Bajdenu ćovjeka od kojeg bi mogao mnogo da nauči kada je spoljna politika u pitanju, dok je Bajden promijenio stav okarakterisavši Obamu kao „pravu stvar“ za Bijelu kući.
Ovakav zaokret u međusobnim odnosima rezultirao je tajnim sastankom dvojice demokrata nakon kojeg je, 22. avgusta 2008. godine, Obama imenovao Bajdena kao svog zamjenika. To je ozvaničeno pet dana kasnije na Nacionalnoj konvenciji demokrata u Denveru.
Bajdenova podpredsjednička kampanja je imala slabu vidljivost u javnosti, za razliku od drugih kadnidata koji su se mnogo više medijski eksponirali. Njegov fokus se bazirao na kampanje u oblastima koje su bile ekonomski ugrožene pokušavajući na taj način da pridobije demokrate koji su bili naklonjeni Hilari Klinton. Bajden je ujedno poslužio i kao osoba koja bi trebala da neutrališe Džona Mekejna (John McCain)
Ovo se pokazalo kao dobitna strategija i glavni adut kampanje, s obzirom da je to bilo vrijeme velike ekonomske krize koja je potresala SAD, ali i svijeta. Iste godine Bajden je glasao za odobravanje 700 milijadri dolara namijenjenih hitnoj ekonomskoj stabilizaciji SAD-a.
Tokom predizborne kampanje, dolazilo je do opasnih varnica između Obame i Bajdena. Obamu su nervirali negativni ispadi Bajdena, dok je Bajden bio bijesan jer su ga stavljali van dogovora o strategiji same kampanje. Strasti su se smirile tek mjesec dana pred izbore, nakon Bajdenovog izvinjenja Obami.
4. novembra 2008. godine Obama pobjeđuje na izborima za predsjednika SAD, osvojivši 365 elektorskih glasova.
U isto vrijeme Bajden se kandidovao i za reizbor na svoje mjesto u Senatu, što je Zakonom Delavera, dozvoljeno. 4. novembra 2008. godine odnio je pobjedu u izborima za senatora i na tom mjestu se zadržao do 15. januara 2009. godine, kada je dao podršku za odobravanje još 350 milijardi pomoći privredi, a potom podnio ostavku na mjesto senatora.
20. januara 2009. godine položio je zakletvu kao 47. potpredsjednik SAD-a, postavši ujedno prvi potpredsjednik iz Delavera i prvi rimokatolički potpredsjednik u istoriji SAD-a.
U maju odlazi na Kosovo da zvanično potvrdi da je „nezavisnost Kosova nepovratna“. Ubrzo se pozicionirao i kao glavni Obamin čovjek za Irak, Avganistan i Libiju. Paralelno je radio i na ekonomskim pitanjima, ali i pitanjima kontrole naoružanja između SAD-a i Rusije.
Učestvovao je u izradi paketa poreskih olakšica koji je dijelom obuhvatao dio programa Džordža Buša o smanjenju poreza kako bi se privreda oporavila i omogućilo otvaranje novih radnih mjesta.
Bio je vatreni zagovornik kontroverzne Obamine reforme zdravstvenog sistema (Obamacare).
Oktobra 2010. godine Bajden je izjavio da mu je Obama ponudio da se kandiduje kao njegov potpedsjednik i na izborima 2012. godine. Postojale su neke idnikacije da bi Bajdena mogla da zamijeni Hilari Klinton, ali su istraživanja javnog mnjenja pokazala da to ne bi imalo pretjeran uticaj na poboljšanje Obamine popularnosti, pa je Bajden zadržao ponuđenu poziciju.
Sudeći po nekim izvještajima, Bajden je bio protiv nastavka američke vojne misije u Avganistanu 2011. godine, a razlog je bio njegov strah da bi to moglo da ima negativan odjek na novu kandidaturu Obame, ali i njega kao Obaminog potpredsjednika.
U tom svjetlu je, maja 2012. godine, izjavio da nema ništa protiv istopolnih brakova, što je imalo veliki odjek u javnosti pogotovo na dizanje popularnosti Obame u jeku predizborne kampanje.
Ovakva izjava je ujedno bila i uvertira za ponovno zatezanje odnosa između Obame i Bajdena. Naime, kako se kasnije ispostavilo, dogovor je bio da stav o istopolnim brakovima prvi treba da iznese Obama, ali ga je Bajden preuhitrio.
Iako je Bajden tokom kampanje pokazao da je veoma važna karika u Obaminom putu za reizbor za predsjednika, Džoove brzoplete izjave tokom političkih nastupa, opasno su mu poljuljale poziciju do te mjere da na veliki broj sastanaka Obaminog tima nije ni bio pozvan.
Ipak, njegov uticaj i decenijsko iskustvo, uspjeli su da mu obezbijede dovoljan broj glasova Demokratske partije, pa je tako u septembru 2012. godine nominovan za potpredsjednika na Nacionalnoj konvenciji demokrata.
6. novembra 2012. godine Obama i Bajden su reizabrani na mjesta predsjednika odnosno potpredsjednika SAD-a, sa osvojenih 332 elektorska glasa od mogućih 538.
Netom nakon izbora,u decembru 2012. godine, Obama je imenovao Bajdena za šefa Operativne grupe za oružano nasilje, koja se bavila istragama o krijumčarenju oružja i nasilnim zločinima, kao i o kretanju ilegalnog naoružanja, a koja je trebalo da adresira razloge i uzroke oružanog nasilja u Americi. Ovakav potez bio je posljedica pucnjave u Osnovnoj školi „Sendi Huk“.
Kasnije istog mjeseca, nekoliko dana prije nego što su SAD upale u novu ekonomsku krizu, Bajden je ponovo iskoristio svoj politički uticaj i sa republikanskim senatorom Mičom Mekonelom (Mitch McConnell) produžava važenje Bišovog Zakona o poreskim olakšicama i na 2013. godinu. Ovim zakonom su smanjeni porezi postali trajni, ali se stopa na veće dohotke i primanja povećala.
Na inauguraciji 20. januara 2013. godine, Džo Bajden je drugi put položio zakletvu kao potpredsjednik SAD-a.
Iako nije prošao njegov pokušaj usvajanja novih mjera o kontroli oružja, Bajden je, sa druge strane, uspio da izbori ponovno odobrenje Zakona o nasilju nad ženama, što je dovelo do stvaranja Radne grupe Bijele kuće o zaštiti učenika od seksualnog nasilja, a čiji su predsjednici bili upravo Džo Bajden i Valeri Džeret (Valerie Jarrett).
Tokom svog drugog mandata, konstantno je favorizovao naoružavanje sirijskih pobunjenika, bio žestok zagovornik vraćanja na sto sporazuma o podjeli Iraka iz 2006. godine, čiji je autor bio, zagovornik slanja američke pomoći Ukrajini i ojačavanje američkog uticaja u Kijevu, te uspostavio bliske veze sa nekoliko latinoameričkih lidera.
Avgusta 2016. godine, Bajden je posjetio Srbiju i sastao se sa predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Tokom posjete je izrazio žaljenje zbog civilnih žrtava tokom bombardovanja NATO-a. Dan kasnije, prisustvovao je ceremoniji imenovanja dijela puta Uroševac-Vitina na Kosovu. Taj put je dobio ime po Bajdenovom, tada već pokojnom, sinu Bou Bajdenu, koji je tokom 2001. godine bio šef radionica za kosovske sudije i javne tužioce.
Tokom 2015. godine Bajden je razmatrao odluku da ponovo uđe u trku za demokratskog kandidata na predsjedničkim izborima SAD naredne godine, ali je oktobra 2015. javno objavio da ipak od toga neće biti ništa. To je unijelo nove trzavice na relaciji sa Obamom, ne zbog same kandidature, nego zbog novca koji je uspio da skupi.
9. juna 2016. godine Bajden je, nakon Obame, podržao Hilari Klinton, kao demokratskog kandidata za predsjedničke izbore u SAD,. Tokom kampanje snažno je kritikovao njenog oponenta, republikanca Donalda Trampa (Donald Trump).
Nakon završetka drugog mandata kao potpredsjednika SAD-a, Bajden postaje profesor na Univerzitetu u Pensilvaniji, paralelno radeći na projektima koji su se bavili pronalaženjem lijeka za kancer.
Pored toga, ostaje veoma aktivan u javnosti po pitanju politike, klimatskih promjena i kritikama na račun tadašnjeg predsjednika Donalda Trampa.
Novembra 2017. godine je objavio mempoare pod imenom „Obećaj mi, tata“. Nedugo nakon toga kreće na promotivnu turneju knjige.
Nastavio je da se zalaže za prava LGBT zajdenice, idući toliko daleko da je kritikovao Brunej zbog pokušaja primjene islamskih zakona po pitanju istopolnih veza i preljube.
Iako se, u periodu od 2016. do 2019. godine, u medijima dosta komentarisala mogućnost Bajdenove kandidature za predsjedničke izbore 2020, zvanične potvrde nije bilo sve do 25. aprila 2019. godine kada je pokrenuo predsjedničku kampanju.
Septembra 2019. godine, u medijima, prvenstveno republikanskim, „eksplodirala“ je afera oko ukrajinskog gasa u čijem fokusu su se našli Džo bakden i njegov sin Hanter. Aferu je lansirao tadašnji predsjednik SAD-a i Bajdenov protivkandidat na predsjedničkim izborima 2020, Donald Tramp.
Buru je pokrenuo navodni izvještaj uzbunjivača iz krugova bezbjednosnih službi SAD o telefonskom razgovoru Trampa i Volodimira Zelenskog, predsjednika Ukrajine, krajem jula, u kojem je Tramp vršio pritisak da se ispita uloga Džoa Bajdena i njegovog sina zbog poslova u Ukrajini.
Tramp je optužio Bajdena da je, za vrijeme obavljanja funkcije potpredsjednika SAD-a, prisiljavao bivšeg ukrajinskog predsjednika, Petra porošenka, da smijeni državnog tužioca Viktora Šokina (Viktor Shokin) zato što je sprovodio istragu o kompaniji Burizma Holdings, čiji je zaposlenik bio Hanter Bajden.
Bajden je, navodno, zbog toga 2015. godine donio odluku o uskraćivanju pomoći Ukrajini u visini od oko milijardu dolara pravdajući se da je Šokin bio korumpiran i neefikasan. Ovakve optužbe su umalo dovele do opoziva tadašnjeg predsjednika SAD-a.
Uprkos aferi, Bajden je nastavio sa borbom za glasove demokrata za svoju predsjedničku kandidaturu. U martu 2020. godine javno je objavio da će na mjesto svog potpredsjednika pozicionirati ženu, a to je i uradio tri mjeseca kasnije kada je na tu poziciju imenovao senatorku Kalifornije Kamalu Heris.
Višemjesečna uspješna borba relultirala je, 18. avgusta 2020, zvaničnom nominacijom Bajdena za demokratskog kandidata na predsjedničkim izborima iste godine.
Njegova predsjednička kampanja zasnivala se na kritikama neadekvatne borbe protiv virusa covid-19, ekonomiji, smanjenju policijskog nasilja, radnim mjestima ali i rasnoj jednakosti. Protivkandidat mu je bio tadašnji predsjednik, republikanac Donald Tramp.
8. novembra 2020. godine Džo Bajden je pobijedio na predsjedničkim izborima i tako postao 46. predsjednik SAD-a. Zvanično je izglasan za predsjednika SAD-a polovinom decembra 2020, nakon što je osvojio 273, dok je Trampu pripalo 213 elektorskih glasova.
Inauguracija je zakazana za 20. januar 2021. godine.
Privatni život
Džo Bajden se prvi put oženio 1966. godine Nilom Hanter Bajden (1942), učiteljicom sa kojom je imao troje djece: kćerku Naomi Kristinu, te sinove Roberta Hantera i Džozefa Boa. Novembra 1972. prvi put postaje američki senator, a nekoliko sedmica kasnije (18. decembra), njegova supruga i jednogodišnja kćerka poginule su u saobraćajnoj nesreći, dok su oba sina, Hanter (2) i Džozef Bo (4), teško povrijeđeni.
Zakletvu za senatora položio je pored kreveta svojih sinova u bolnici u kojoj su bili liječeni.
Svoju drugu suprugu Džil Džejkobs (kasnije Bajden)(rođena 1951.), profesorku engleskog jezika, upoznao je marta 1975. godine na sastanku „na slijepo“ koji je dogovorio Džoov brat Frenk, koji ju je poznavao od studentskih dana. U to vrijeme ona je prolazila kroz težak razvod od Bila Stivensona, bivšeg univerzitetskog fudbalera, koji je okončan maja 1975. godine.
Džo i Džil su se vjenčali juna 1977. godine. Medeni mjesec su proveli na jezeru Balaton u tadašnjoj Narodnoj Republici Mađarskoj, iza „željezne zavjese“. Džil je oba Bajdenova sina prihvatila kao svoje.
1981. godine Džo i Džil su dobili kćerku Ešli Blejzer.
Džil je 15 godina (1993.-2008.) radila kao profesor engleskog jezika i instruktor za pisanje na koledžu u Delaveru, a od 2009. godine predaje engleski jezik na koledžu u Zapadnoj Virdžiniji.
Posjeduje dvije magistarske titule i doktorat, koji je odbranila 2007. na Univerzitetu u Delaveru.
Bo Bajden, najstariji sin Džoa Bajdena, umro je od kancera mozga 2015. godine. Bio je diplomirani pravnik i velika podrška ocu po pitanju političkih stavova. 2001. godine kao advokat i dio američke misije boravio je na Kosovu. Nakon toga je učestvovao u ratu u Iraku, a kasnije se istakao kao državni tužilac Delavera. Bo je iza sebe ostavio ostavio suprugu Hejli i dvoje djece.
Hanter Bajden, drugi sin Džoa Bajdena, je kontroverzni pravnik koji je u žižu javnosti dospio zbog hapšenja 1988. zbog posjedovanja droge. Kasnije je izbačen iz američke mornarice jer je bio pozitivan na kokain. Godinama se borio sa ovisnošću od alkohola i droga. Najviše pažnje ipak je privukla afera sa ukrajinskim gasom, koja se pojavila u javnosti 2019. godine.
Ešli Bajden, kćerka Džoa Bajdena, je socijalni radnik, filantrop, aktivistkinja i modni dizajner. Diplomirala na Tulane Univerzitetu, a master studije iz oblasti socijalnih studija završila je na Univerzitetu u Pensilvaniji. Radila je u Pravnom centru u Delaveru, a 2014. postala je izvršni direktor istog centra. Na tom mjestu bila je do 2019. godine.
Džo Bajden ima sestru, Valeri, i dvojicu braće Frensisa i Džejmsa.
Afere
Pipkanje žena i nedolično ponašanje
Osam žena optužilo je Bajdena da ih je neprimjereno dodirivao zbog čega su se osjećale neugodno i ugroženo.
Tara Rid (Tara Reade), koja je devedesetih godina radila kao Bajdenova pomoćnica, je u aprilu 2019. godine izjavila da ju je Bajden dodirivao na načine zbog kojih se osjećala neprijatno. U martu 2020. Rid je u javnosti rekla da ju je Bajden seksualno napao 1993, da ju je pritisnuo uz zid i stavio ruku ispod njene suknje. Takođe je rekla da su tražili da služi piće na sastanku jer je Bajden volio da gleda njene noge.
Iz Bajdenove kancelarije je aprila 2020. saopšteno da se navodni incident apsolutno nije dogodio.
Za neprimjereno ponašanje i pipkanje optužile su ga i:
- Lusi Flores (Lucy Flores) – u martu 2019. je rekla da ju je Bajden uhvatio za ramena otpozadi i ljubio je u tjeme na jednom predizbornom skupu 2014
- Ali Kol (Ally Coll) – 2019. je da joj je, kada je upoznala Bajdena 2008. godine, pohvalio osmjeh, stisnuo za ramena i držao predugo. Rekla je kako je to ponašanje bilo neprikladno
- Sofi Karasek (Sofie Karasek) – snimljena je kako se drži za ruke i dodiruje čelo sa Bajdenovim čelom na dodjeli Oskara 2016. Rekla je kako je Bajden narušio njen privatni prostor u tom odnosu
- Ejmi Lapos (Amy Lappos) – izjavila je Bajden dodirivao njeno lice obema rukama i trljao nos o nos, te dodala i da ju je on „neprimjereno dodirivo“ tokom humanitarne večeri u jednoj kući u Hartfordu 2009. godine.
- Kejtlin Karuzo (Caitlyn Caruso) – rekla je da ju je, nakon što je podijelila svoju priču o seksualnom napadu na događaju u Nevadi 2016, Bajden „dugo grlio“ i stavio ruku na njenu butinu.
- Di Džej Hil (DJ Hill) – optužila je Bajdena da joj je stavljao ruku na rame i spuštao je niz leđa tokom događaja prikupljanja sredstava u Mineapolisu.
- Vejl Konhart-Jant (Vail Kohnert-Yount) – izjavila je da je nakon upoznavanja Bajdena 2013 godine, rukom uhvatio njeno tjeme i prislonio njenu glavu na svoju nazvavši je lijepom djevojkom
On je 2019. godine objavio video u trajanju od dva minuta u kojem je rekao da će „voditi više računa“ prilikom interakcije sa drugima, ali se nije izvinio za svoje postupke. Kasnije je rekao kako mu „nije žao zbog bilo čega što je ikada uradio“.
Bajden 2020. godine ponovo došao u fokus javnosti kada je, tokom predizbornog mitinga u Ajovi, poljubio svoju unuku (19) u usta. To je izazvalo lavinu negativnih komenatara zgroženih korisnika na društvenim mrežama.
Kritikovan je i zbog komentarisanja fizičkog izgleda djevojaka i žena koje je upoznao tokom kampanje 2020.
Afera “Burisma”
Avgusta 2019. godine u medijima je „eksplodirala“ afera kada je telefonski razgovor Donalda Trampa, tadašnjeg predsjednika SAD-a, sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim iz jula 2019. godine, isplivao u javnost i postao oružje procesa za opoziv predsjednika u Predstavničkom domu SAD.
Transkript razgovora otkrio je da je Tramp pozvao Zelenskog da pokrene istragu o Džou Bajdenu, tada potpredsjedniku SAD, i njegovom potencijalnom rivalu na tada predstojećim izborima, kao i o njegovom sinu Hanteru Bajdenu. Taj poziv je došao nedugo nakon što je Tramp blokirao slanje vojne pomoći Ukrajini, a koja je, prema kasnijem svjedočenju, bila uslovljena pokretanjem istrage.
Kompletna priča je počela 2014. godine, odnosno kada je Bajdenov sin, Hanter, postao jedan od članova Upravnog odbora kompanije „Burisma Holding“, koja se bavila gasom, iako nije imao nikakvog iskustva u ovoj industriji.
Na to mjesto ga je doveo Mikola Zločevski, osnivač kompanije i bivši ministar ekologije Ukrajine. Zbog sumnjivih poslova, iste godine je pokrenuta istraga o poslovanju kompanije, a Velika Britanija je Zločevskom zamrznula sve račune. Ipak, Hanter je svoju pravnu firmu stavio na uslugu kompanije „Burisna Holding“, a sredstva Zločevskog su brzo odmrznuta.
Novi problemi nastaju kada je na mjesto ukrajinskog državnog tužioca došao Viktor Šokin koji je bio veoma zainteresovan da istjera stvari na vidjelo. Tada je Džo Bajden odreagovao sa mjesta potpredsjendika SAD-a zaprijetivši da će Ukrajini biti uskraćena pomoć ako Šokin ne bude smijenjen jer je nepouzdan. Na njegovo mjesto je dosao novi tužilac koji je konstatovao da „Burisma Holding“ nije napravila ni jedan prekršaj u svom poslovanju.
U prilog tome je išao i sadržaj emailova koje je Hanter razmnjenjivao sa svojim partnerima, a koji su pokazivali ds je dio novca uzeo i sam Džo Bajden, te sporne poslove Bajdenovih sa kineskim kompanijama u koje su bili umiješani sestra i braća i sestra Džoa Bajdena.
Kao potpredsjednik je šest puta odlazio u Kijev, od čega pet puta poslije 2014. godine. Bajden se svojevremeno šalio da je tokom tih godina više razgovarao telefonom s tadašnjim predsjednikom Petrom Porošenkom nego sa svojom suprugom.
Afera do danas nije rasvijetljena.
Zanimljivosti
Najstariji je predsjednik u istoriji SAD-a.
Bajden je strastveni zaljubljenik u automobile, a sladoled mu je omiljena poslastica. U svom posjedu ima Corvette Stingray iz 1967. godine, koju mu je kupio otac.
Nikada nije odslužio vojni rok i nikada nije učestvovao u anti-ratnim demonstracijama za vrijeme Vijetnamskog rata
Svoju drugu suprugu je pet puta prosio prije nego što je pristala da se uda za njega
Bajden nikada nije dao neodlučan glas u Senatu, čineći ga potpredsednikom sa najdužim stažom sa ovom odlikom.
